Piše: IGOR ŠIPIĆ

Umjesto završnih zaključaka, pišem povijest žabe u trinaest slika. Upravo u trenutku kad sam na ruke primio knjigu „O bitku Ljubavi“ u kojoj autor I. Šarolić navodi: „Ta Ljubav često proizlazi iz Božje milosti, a da bismo bili dio Božje milosti, trebamo je s Neba skinuti na Zemlju i uspostaviti s njom subivajući odnos…“ S druge strane, u uvodu će lijepo naglasiti: „Čovjek treba biti dio strasti … strasti koja nas prožima dajući nam vid da bi mogli vidjeti i ono što se golim okom ne može vidjeti. Dajući nježnost našim rukama da dotiču ono što se dotaknuti ne može, time obogaćujući naše postojanje jednom novom dimenzijom postojanja…“. Krasno, za ulazak u završnu etapu ove različitosti u osluškivanju glasa božanske stvarnosti u svome srcu, u svome umu. (13:31)

Piše: Igor Šipić

(12)

KADMO NIJE OTIŠAO, KADMO SE VRATIO…

o. Franji Šanjeku

Je li to kraj, sigurno nije, toliko je toga napravljeno, a još je više ostalo za napraviti… Tu su još modeli netaknutih kružnica, tu je razvoj Etalona, tu su unutrašnji balansi matrice – regulatori prostorno-vremenskog protoka, točke koje joj uređuju život… i, konačno, nedodirljivi dokazi za koje sam se odlučio u potaji. Ne, da bi bili tajnom, nego su već ispisani po onoj – „Ona gleda, a ne vidi“! Upravo poput katarakte – na slijepo, a minuciozno precizno.

U proteklom razdoblju mnogo sam pisao, mnogo čitao, naučio… Sjećam se, predlažući sinopsis doktorske disertacije u Literaturu sam uvrstio i knjigu Grahama Hancocka, „Znak i pečat“, koju je mentor glatko odbio, bez obzira što ona donosi niz znanstvenih historiografskih dokumenata i spisa za koje većina svijeta i ne zna da postoje. Ali, što možemo, nismo naviknuti na moderne trendove znanstvenog istraživanja, no upravo zato, drago mi je da je baš ovako sve okončano. Hvala Hancocku što se uopće uputio u taj poduhvat podastirući nam štivo povijesno-putopisnog karaktera, a, sad vidim, sa istim ili jednakim rezultatima i zaključcima. Ovdje se nema što tražiti odnosno neće se ništa napraviti s klasičnim idejama znanostima već poznatim. Ako mutiraju bakterije i geni, moraju ih tada pratiti i brojevi!

Zar se slučajem sve baš odigralo na mapi Sredozemnog mora u mjerilu 1 : 7 500 000? Zar je slučajem raspon skale geografske dužine 10° W / 42° E ili ukupno 52° W/E (53,2 cm)? Zar je slučajem 1° = 10,02307 mm, što daje koeficijent 0.167 (10,02307 : 60), bazu iz koje se izvodi 16°17' N, paralela početno-završne VI. katarakte? Zar je slučajno skala geografske širine u rasponu 30° N – 47°20' N i u razlici 17°20' N (17.333333333333332° x 1.618 = 28.0), precizno ⅓ od 47. stupnja? Visina skale 22,9 cm ili koeficijent 23.231441 (53,2 : 22,9), brojke iz kojih će mutirati Rakova i Jarčeva obratnica: 23°26'22'' N/S. Zar slučajem baš na 28. stupnju E dužina skale 28,77868 cm daje vrijednost kuta primordijalne simetrale 27.81° (28.77868 : 28)? Sva tri rođenja – mene, majke i Romantike?

Izjava podrške doktora Semira Osmanagića upućena povodom decenije istraživanja planine Rtanj u funkciji piramidalne građevine.