Već duže vrijeme Guatemala i Belize pronalaze put do arheologa, a nakon otkrića stotina piramidalnih struktura otkriveno je i preko 500 žrtvenih i ritualnih artefakata - prenosi portal Mysterious Universe.

Jezero Peten Itza u Guatemali moglo bi postati top lokacija za arheološku kremu nakon što su ronioci iz Poljske otkrili velik broj predmeta na oko 160 metara pod vodom. Pretpostavlja se da je riječ o ceremonijalnim alatima iz majanskog glavnog grada Nojpetena što su ga Španjolci zbog otočke lokacije osvojili tek 1697. godine. Znanstvenici iz Krakowa, Torina i Varšave na današnjem otoku Flores tražili su tragove zadnje velike bitke koja je dokrajčila nekoć veliko majansko carstvo, a nehotice su naletjeli na kadionice u obliku lubanje, žrtvene pehare, staklene oštrice i školjke koje su se koristile kao glazbeni instrumenti.

Stoljećima pod vodom

Voditeljica tima Magdalena Krzemien dodala je kako su brojni artefakti načinjeni od opsidijana, crnog vulkanskog kamena nalik zrcalu. Budući da su artefakti nanizani jedni na druge, pretpostavka je kako su ih Maje namjerno bacale u more radi prezervacije.

„Pitanje koje se pritom nameće jest kako su predmeti tako očuvani, s obzirom na to da su stoljećima pod vodom.“

Podvodni arheolog Mateusz Popek smatra da su Maje možda koristile nekakav tip mreže, dok drugi vjeruju kako su ih pažljivo odnosili ronioci.

Kroz vodu u Gornji svijet

Maje su vodu smatrale medijem prijelaza u Gornji svijet, i to poslije nečije smrti. Bog kiše Chaak u jezeru je – po legendi – imao portale ka onostranom, a usto je bio i bog plodnosti, pa valja pretpostaviti kako je ovaj čin simbolizirao majansku želju za opstankom unatoč porazu, bilo na ovom ili onom svijetu. Istraživanje je tek započelo i pravo je pitanje što će se sve u jezeru pronaći. Lokalna zajednica zadovoljno trlja ruke, u nadi da će ovo otkriće privući još veći broj turista iz cijelog svijeta.

...i zašto ga nitko nije uspio dešifrirati

Glavna slika: Kameni pečati iz doline Inda koje svijet još ne razumije

Nagrade za dešifriranje i prijevod starih jezika i spisa nisu neuobičajene, no Discover Magazinenavodi kako je jedno pismo itekako nužno što prije proniknuti.

I pod tim navodom ne misle na pisma Olmeka i Zapoteka, protoelamitsko (proto-iransko) i Rongorongo sa Uskršnjeg otoka. Civilizacija Doline Inda iliti Harapska civilizacija danas se rasprostire u Indiji i Pakistanu, a prvenstveno je prepoznata po legendarnim središtima poput Harappe, Mohenjo-dara ili Dholavire.

„Ova je kultura u naslijeđe ostavila na tisuće kratkih dokumenata s najviše četiri ili pet znakova po spisu, a dosad nitko nije dešifrirao kako ih točno čitati.“

Deseci simulacija i pokušaja ne daju rezultate, a iza svega stoji politički (suprotstavljene etničke skupine pozivaju se na svoje ‘drevno podrijetlo’ i time pravdaju autoritativno ponašanje) i znanstveni (u neuspjehu dešifriranja jačaju teorije kako znakovi uopće nisu pismo) kontekst.

Unatoč otporu, postoje ozbiljni napori da se shvati što to na kamenim pečatima piše.

Jedna od najvećih drevnih civilizacija cvjetala je prije 4.000 godina, s milijun ljudi, na području dvostrukom većem od Mezopotamije i Egipta. Popločane ulice u obliku razgranate mreže, sofisticirani vodovodi, najstariji svjetski toaleti i izostanak bilo kakvih kraljevskih, religijskih i vojnih objekata razlozi su intrigantnosti dešifriranja spisa koji bi mogli otkriti pozadinu više od tisuću (ne)iskopanih gradova. Zanimljivo je i da ovdje nalazimo jednu od prvih statua jednoroga, kao i brojne druge životinje.

Koji su točno problemi u procesu dešifriranja?

Za početak, nijedan jedini zapis ne sadrži više od trideset znakova. I ni na jednom zapisu nema više od četiri ili pet različitih simbola. Još od 2004. godine ponuđene se nagrade za dešifriranje ili pronalazak zapisa koji brojčano premašuje ove dvije navedene komponente. Zasad je otkriveno oko 700 različitih spisa (ima ih daleko više, neki su identični, ali s drugačijim rukopisom), a trenutno postoji konsenzus jedino oko prirode pisma – logogram koji ima višestruko značenje, ovisno o kontekstu (kao recimo mezopotamijsko ili majansko pismo).

Međutim, proces u dešifriranju već nailazi na značajne razlike s otkrićem ostalih primjeraka pisama – stručnjaci najprije otkrivaju prirodu pisma (logogram), zatim bilježe obrasce i frekventnost znakova (klasteri znakova, blizina početku i kraju rečenice) te donose zaključak. Ovdje ga nema zbog tri konkretna razloga, što znači da se ili zapelo na prvom dijelu procesa ili je riječ o posve jedinstvenom pismu.

‘Kamen iz Rosette princip’

Prvi problem predstavlja potpuni izostanak povijesnih imena kraljeva i gradova iz drugih izvora, što je uvelike pomoglo u drugim dešifriranjima. Drugi je tzv. ‘Kamen iz Rosette princip’, odnosno paralelni prijevod na neki drugi jezik. Treći je nepoznavanje jezika (hijeroglifi su, recimo, prenosili koptski, a majanski glifovi majanski).

A možebitno otkriće istog potenciralo bi destabilizaciju u regiji – Dravidi smatraju svoj jezik izvornim i time polažu prava na zemlju, hinduski nacionalisti sanskrt, a plemena munda jezik. Da ne bude sve crno, znanstvenici su potvrdili da se simboli čitaju s desna na lijevo, pa je time dan vjetar u leđa onima koji su uvjereni kako je riječ o pismu. Uočeni su, k tomu, i uobičajeni klasteri simbola, čime bi pismo bilo baš poput bilo kojeg drugog, a postoji i značajna predvidljivost narednih nizova simbola kao u svakodnevnom pisanju.

Ako ste zainteresirani za dešifriranje pisma koje će rasvijetliti sudbinu jedne od najvećih nepoznatih drevnih civilizacija, brojne alate možete pronaći na internetu, a ne treba zaboraviti ni to da vas čeka bogata nagrada.

http://blogs.discovermagazine.com/crux/files/2019/01/IndusValleySeals.jpg

http://blogs.discovermagazine.com/crux/files/2019/01/characters.jpg

Autor: Mate Puljak

Pred vama je još jedna veza našeg naroda sa zvijezdama. Nakon što sam ukazao na činjenicu kako su prikazi na stećcima povezani sa Zodijakom, kako su tetovaže naših baka i djedova prikazivale Sunce, planete i zvijezde, kako su na našim loparima  (na kojima se mijesio kruh) izrezbareni dani, mjeseci, godišnja doba, te kako naše zovnice i narodne nošnje sadrže simbole povezane s nebeskim pojavama i ciklusima; Bog evo providi i mapu iz zaseoka Milanovići-Litre (Gala) kod Sinja. Kako je promakla struci? Informaciju mi je poslao čitatelj Igor Podrug.

Kada mi je došla "pod ruku", animirao sam nekolicinu ljudi koji su stručni u dekodiranju takvih kompliciranih predstava. One su najčešće uklesane da obilježe određeni datum, međutim, nismo imali posebnog uspjeha. Tumačenje predstave je jednako otežano kao i datacija. Iako podsjeća na neke rimske stele iz novijeg perioda carstva, ovaj nalaz je mnogo čudniji i kompleksniji. Rimljani su bili reprezentativni primitivci i najčešće se nisu trudili skrivati značenja koja bi inače trebalo skrivati. S druge strane, Iliri su bili narod svjetla tj. Sunca koje je, vrlo moguće, glavni motiv mape tj. najveći krug. No, ostaje i pitanje može li centralni motiv ustvari biti planet Zemlja. Čvrsto vjerujem da ćemo uskoro moći objaviti da smo probili kôd kako bismo mogli reći nešto više o njoj. Za sada se čini kako je njezina desna strana identična lijevoj. Iznad "Zemlje" se nalazi polumjesec sa zvijezdom, motiv često prisutan na stećcima. Da su Iliri zaista bili narod Sunca, pravo svjetlo, govore nam mnogi spomenici koje su ostavili iza sebe, prvenstveno stećci. Svi oni svjedoče o civilizacijskom dosegu naših predaka koji su štovali Jednoga, (koji je Gore, iznad zvijezda) i Njegovu snagu prizivali u svoj život. Posljednjih 27 000 godina trpjeli smo ratove, buru, zimu. Jedino što smo loše podnosili bilo je jugo i sve izvedenice od te riječi. Ilirija je naš okvir za postojanje na ovoj zemlji i ne smijemo dići ruke od nje. Moramo se izboriti da u našim dokumentima, tamo gdje se traži narodna pripadnost, imamo pravo upisati ono što jesmo- Iliri. Kada svi prihvatimo da smo Iliri, nestat će razloga za političke i druge međusobne sukobe. Svijest o nama kao potomcima domorodačkih plemena treba svima ostalima svijetliti kao uzor u borbi za život dostojan življenja.

Celestijalna mapa iz Gale uspomena je na dio znanja koju smo nekako zaboravili.

POGLEDAJTE FOTOGRAFIJE U PRILOGU!

Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.