Sjećamo li se mi još da postoji Knjiga Brojeva, putovanje pustinjom, štošta još zaboravljenog što utječe na žrtve sukoba prijelaza iz mnogoboštva različitih bogova u mnogoboštvo jednog boga, kako god se on zvao. Ako je Bog jedan, zajednički svima, a nitko da se odrekne svoga, može li tako aktualna civilizacija dalje? Srljanje u propast ne može se spriječiti bez rješenja ovog pitanja. Na svjetskim je religijama budućnost planeta, dakle, na onomu što je preživjelo sva vremena i sve civilizacije, nije na kapital-ekonomiji, nije ni na demokratskim vladama, jer političari vjeruju, ali njima nitko ne vjeruje. Držim postavku opravdanom spram činjenice da životi, i ljudi i civilizacija i kultura, funkcioniraju poput opruge sata, kad njeno navijanje dođe u točku vrhunca, a onda krene sve unatrag, kao početak u materiju, pa onda povratno materija u beskonačnost. 

KAMENA ŠUMA: “POBITI KAMANI”

Piše: dr. Semir Osmanagić

S tri auta krećemo izvan Varne, na Crnom moru, u pravcu Burgasa. Destinacija nam je lokacija “Pobiti kamani” ili “zabodeni kamenovi”.

Mali ured za prodaju karata, tridesetogodišnjak nam govori na bugarskom:

“Na površini od 50 kvadratnih kilometara smješteno je stotine uspravljenih kamenova. Identifikovali smo petnaest grupa. Ova prva ima 300 kamenih stubova na dužini od 800 metara. Više je teorija geologa o nastanku ovih uspravljenih kamenih stijena. Prva ide u prošlost 50 miliona godina. Nakon što se Lutejsko more povuklo, geolozi tvrde da je erodirao prostor između krečnjačkih stijena i tako su se formirali stubovi. Druga teorija govori da je ovdje postojala šuma te da se oko drveća formirao kamen. Kada je drveće istrulilo, izvana je ostao kamen, a iznutra šupljine. Treća, novija teorija, govori o postojanju metana ispod površine koji bi, naglim eksplozijama, dovodio do odvajanja stijena, formiranja stubova i šupljina unutar njih.”

Na službenom panou pominju i objašnjenje o ovoj lokaciji kao energetski moćnom mjestu. Ako se hoda bos i stoji na nosačima stubova, negativna energija odlazi iz tijela, Mali kameni krug, koji je prije 30 godina formiran, označava energetski najjače mjesto koje bi moglo imati ljekoviti aspekt.

Pitao sam ga od kada radi ovdje,

-          Već četvrtu godinu – odgovara.

-          Pa, koje je tvoje mišljenje o nastanku ovih stubova, zanemari šta geolozi kažu?

-          Ja se tu osjećam dobro.

Krenuli smo u obilazak. Ovako nešto nisam još nigdje vidio. Krečnjačke stijene, kružnog oblika, formiraju stubove. Poneka je nepravilnog geometrijskog oblika, ali kao da ima neku drugu ulogu: s prostorom za sjedenje, malim prolazom, mjestom za osmatranje…

Tlo je neravno, kamenito. A iznad takvog tla se uzdižu ovi krugovi. Poneki kao da imaju odlomljene vrhove.

Interesantno je da među objašnjenjima nema pomena o Tračanima ili nekoj drugoj kulturi.

Zanimalo me je da li mogu dobiti dodatne slike iz mog energetskog polja. Zatvorio sam oči i uputio pitanje o porijeklu lokacije, prisustvu ljudi, svrsi.

MEDITACIJA

U vremenu prije vremena, sve je bilo prekriveno velikim morem. Voda se polako povlačila, Ostajalo je kamenito tlo, kameni brijegovi u pijesku. Prvi ljudi su ovdje došli jako davno, znatno prije Tračana, između 20.000-30.000 godina. Zajednica se povećavala. Ovo ih je mjesto privlačilo. Počeli su da obrađuju ove stijene. Ne metalom ili drvenim alatima, već kamenim. Tražili su dovoljno čvrsto kamenje koje može oblikovati krečnjačke stijene. Strpljivo su, udarcima, obrađivali nepravilne stijene u pravilne, kružne stubove. Najviše stubove su obrađivali sa kamenih ploča koje bi slagali jednu na drugu.

Stubovi su im simbolizirali i muški i ženski princip, istovremeno. Ova zajednica nije bila ni matrijarhalna, ni patrijarhalna. Svi su imali svoje uloge. Krug je bio simbol žene, uspravljeni stubovi, muškarca. I ne samo to. Probijali su se, svojom visinom, prema nebu, stapali s njim. Gore su vidjeli kosmičkog stvoritelja, neba, zvijezda i Zemlje. Ne Boga, s velikim “B”, ne bogove, s malim “b”. Jednostavno, Kreatora.

U središnjem dijelu, u kome sam stajao, bila je najveća koncentracija stubova. Tu se se nalazili najviši stubovi. Elegantni, stremili su prema gore. Što su ih više obrađivali, primjećivali su da lokacija dobija na energetskoj snazi i da utiče na njihovu duhovnost. Čistili su kameni prostor između stubova i tako su stubovi postajali samci.

Nije bilo nekog reda u rasporedu stubova, obrazovanju krugova, korištenju sakralne geometrije, orijentacije prema stranama svijeta. Jednostavno su oblikovali one stijene koje su im svojom visinom i širinom bile pogodne.

Vremenom su pojedine sekcije počeli koristiti za razvoj različitih duhovnih, mentalnih i fizičkih osobina. Imali su prostor za jasnoću misli. Razvoj duhovnih čula. Unapređenje čula sluha i vida. Fokusiranost.

Ovo je bio njihov prvi građevinski i duhovni poduhvat na ovakvoj skali. Učili su, razvijali se.

Zajednica je rasla. Ovo nije bilo mjesto za život, stanovanje, već sveto, zaštićeno mjesto.

Došli su barbari sa sjevera. Krupni, ogrnuti krznima, nemilosrdni, u rukama su imali kamene batove, na drvenim ručkama, povezanim nekom vrstom užadi. Nakon što su poharali ova sela, okomili su se na njihovo svetilište. Razbijali su vrhove stubova, jer su znali da oni zrače. Najveće stubove su razbili na više dijelova. Neke su razbijali po sredini.

Nakon što su se osvajači povukli, malobrojni preživjeli pokušali su vratiti funkciju ovoj svetoj lokaciji. No, bili su slabi, neorganizovani i više nisu bili u stanju ponoviti poduhvat svojih predaka.

*** 

Završavamo posjetu. Moji me bugarski prijatelji pitaju šta im je dalje činiti. Kažem im da dovedu stručnjake da izmjere energtske fenomene, prije svega elektromagnetizam i električna polja, zatim radiesteziste koji će locirati podzemne energetske linije te ljude s razvijenim duhovnim čulima da im mapiraju lokacije za različite energetske aktivnosti. Nakon toga, trebaju promovirati lokaciju u medijima.

Na odlasku, kažem Asenu i Veri.

“Možda je sve što sam vam rekao pogrešno. I, vjerovatno jeste. Ali ako je pet posto istina, imamo intrigantnu sliku prošlosti.”

Piše: dr. Semir Osmanagić

Begliktaš je prahistorijsko megalitno sveto mjesto. Locirano je na krajnjem jugoistoku Bugarske, na Crnom moru, u blizini granice sa Turskom. Dugo vremena je bilo zatvoreno za javnost jer je desetina hektara šume i obalnog pojasa bilo dijelom posjeda višedecenijskog bugarskog komunističkog vladara Todora Živkova koji je tu imao svoj ljetnikovac.

Arheologinja Tsonia Drazheva je započela kampanju iskopavanja 2002. koja je producirala interesantna saznanja. Prvo, ovdje je riječ o prahistorijskom megalitnom svetilištu. Drugo, ovu lokaciju su znatno kasnije koristili Tračani u brončanom (1.300 godina prije nove ere)) i ranom željeznom dobu (1.000 godina p.n.e.). Pretpostavlja se da su upravo Tračani preuredili i oblikovali prirodne magmatske stijene i koristili za svoje religiozne ceremonije.

U obližnoj prirodnoj pećini pronađena je keramika iz ranog željeznog doba (3.000 godina unatrag). Sunčev sat je formiran od megalita koji je pokazivao vrijeme na ulazu u pećinu.

Danas je Begliktas definiran kao najstarije i najveće Tračansko megalitno svetilište na Crnom moru koje se prostire na 12 hektara. Svaki blok predstavlja neki od životnih elemenata i izazova. Formirali su brojne vodene bazene i kanale u kamenu, stepenice i šupljine. Centralna instalacija su dva kamena kruga formirana od ogromnih stijena. Pretpostavlja se da su Tračani prinosili bogovima poklone u vidu voća, cvijeća, žrtvovanih životinja, vina, mlijeka, meda, maslinovog ulja…

Moji bugarski prijatelji, predvođeni Asenom Asenovim, ispunjavaju mi želju da posjetim ovu važnu megalitnu lokaciju. Nakon vožnje zemljanim putem, ispred nas je prostrana ravna livada, koja završava velikim vulkanskim stjenama. Neke su oble, neke ravne, vidi se da su nekada bile dio većeg kompleksa. Leže na kamenoj podlozi.

Originalno, ove megalitne stijene se tvorile krug. Obilazim svaku. Razliciti oblici, dimenzije.

Idealno mjesto za opuštanje i meditaciju. Postavljam si pitanja u vezi svrhe ovog mjesta. Dobijam slike koje bi mogle dopuniti objašnjenja vezana za Begliktas.

MEDITACIJA

Milionima godina stare vulkanske stijene, oblikovale su prirodne sile, duhovi prirode. Formirali su krug da pojačaju dejstvo podzemnih energija. Dodali su dva manja kamena kruga. Tok energija je izgledao kao vrtlog, spinovao i iz sredine se dizao u nebo. Mnogo prije dolaska čovjeka, lokacija je većim dijelom uništena, “onesposobljena”.

Dolazak ljudi desio se u periodu prije 8.000 godina.  Prva faza je prolazila uz ljude koji su bili spiritualni i znali su cijeniti energetske karakteristike ove lokacije. Dodatna energija im je omogućavala da lakše dođu do duhovnih dimenzija u kojima su mogli putovati kroz vrijeme i prostor i dolaziti do znanja. Različite stijene su omogućavale različite sposobosti: astralne projekcije, inicijacije, ekstrasenzorne mogućnosti, jasnost misli.

Druga faza karakeristična je po spoju duhovnosti sa svakodnevnim životom. Sveštenstvo je bilo u stalnoj vezi s poljoprivrednim stanovništvom. Prije sjetve veliki broj ljudi se okupljao na platformi, djelomično pod travom (kombinacija kamene i travnate površine, ali bez drveća koja postoje danas). Na prednjoj ravnoj stijeni, stajao je vrhovni sveštenik. U jednoj ruci imao je sjeme, u drugoj krv upravo žrtvovane koze. Iz malog bazena ispod njegovih nogu mješavina krvi i sjemena bi išla kanalima ka zemljanoj površini simbolično nagovještavajući plodnu sezonu.

Kasnije je ova tradicija polako blijedila. Kao i sjećanja na stara vremena. Krugovi su uništeni, stijene razbacane.

Između dvije paralelne stijene ubačen je kamen. Nalazi se tačno na pravcu jug-sjever. Sunce u podne baca sjenu kroz otvor. U ovisnosti od položaja sunca između zimskog i ljetnog solsticija mogu se pratiti godišnja doba.

Lokacija je još uvijek energetski jaka, drveće je voli, priklanja se stijenama tokom rasta. Grupa uspravljenih stijena je bilo mjesto gdje su ljudi, okupljeni u četiri grupe, formirali četiri reda i pjevali visoke tonove. Uz pomoć kamena, zvuk se prenosio čitavom dolinom i išao ka nebu.

Kao da je pokušavao dostići putovanja njihovih predaka.