Piše: dr. Semir Osmanagić
Gamla, sjeverni Izrael, april 2016.
Sjever Izraela, automobila gotovo da i nema, samo pokoja policijska ili vojna patrola. U blizini smo sirijske granice i vojne zone. Vožnja po teritoriji okupiranoj 1967. nas dovodi do prerijskog krajolika.
Dvije hiljade godina unatrag antički rimski vojnici su se ovdje sukobljavali s lokalnim stanovništvom. I otada traje uništavanje pažljivo formiranih dolmena. Stotine ih je uništeno o čemu svjedoče razbacani kameni blokovi koji su ostali ležati na zemlji.
Dolmen je megalitna kreacija u kojoj se uspravljaju blokovi koji služe kao nosači za horizontalne blokove. Najjednostavnija je kombinacija dva vertikalna i jednog horizontalnog bloka. Upravo su oni bili karakteristični za ovo područje koje se danas jednostavno zove “Gamla”. Kombinacija blokova bi oblikovala zaštićen, ali energetski nabijen prostor idealan da pojača duhovna meditativna stanja. Lokacija dolmena je pratila podzemne energetske potentne tačke.
Fenomen prahistorijskih dolmena je bio uobičajen od obala Zapadne Europe do istočnog Sibira, hiljade godina prije pisane historije Europe i Azije. Od Britanije do Rusije, ali isto tako i na istočnim obalama današnjih SAD, dolmeni su.bili dom šamana.
Evo, sada ih vidim na azijskom tlu, u Izraelu.
Nema sumnje da su ih šamani koristili za svoje rituale i komunikaciju sa silama prirode. Tu su dobijali odgovore iz spiritualne dimenzije. Svijet je nekada bio jednostavniji, mada su pitanja bila ista: kako biti zdrav, kako doći do hrane i najpogodnije lokacije za stanovanje, socijalni aspekti života… Ukratko, kako živjeti sretan život.
MEDITACIJA
Neveliki “Gamla dolmen”, jedini koji je sačuvan od drevnih i modernih barbara, me poziva. Sjedam, opuštam se, sklapam oči. Vidim slike kada su osvajači sistematski uništavali dolmene. I ne samo to. Komadali su i kamenje koji su tvorili dolmene želeći da se uvjere da ih “pagani” više neće ponovo praviti. Slike me zatim vode u još dublju prošlost. Mirniju, skloniju nekoj vrsti meditacija.
***
Danas su “Gamla dolmeni” zapostavljeni, prepušteni zaboravu, gotovo bez posjetilaca i vodiča. Čekaju vrijeme kada ćemo prestati biti stopostotno materijalistički orijentirani.
I kada ćemo ponovo potražiti balans fizičkog s duhovnim u nama.
