Autor: Mate Puljak

Ovo je treći i posljednji planirani uradak na temu Jastreb glavice i povezanosti iste s Ilijadom. Dugo sam čekao s objavom jer sam želio proći put od Vruje (Dubci) do zavjetnog svetišta
Čerovice, te snimiti Vruju izbliza. Osim toga, potrudio sam se oko fotografiranja manjeg dijela onoga što je pronađeno u bližem podmorju. Onima, koji će znati što s ovom građom, poručujem
da je vrijeme došlo. Ukoliko propuste priliku, bit će to, onda kada bude, još jedan pokušaj u nizu. Temelj je udaren. Metafizički, Grad zna da smo blizu. U prvom radu smo se upoznali s
predajama o Jastreb glavici za koju su stari predavači smatrali da se radi o kopiji drevnog grada koji je potonuo u Dubcima. Zvali su ga Ilijin grad (Ilij?). U drugom sam radu objavio predaje
koje Jastreb glavicu povezuju i s jednom kršćanskom pričom. Usputno sam se dotakao usmenih predaja primoraca kao najavu posljednjeg uratka. Oni potvrđuju predaje naroda zabiokovlja. U trećem, posljednjem obećanom dijelu, vidjeti ćete što se smatra svetištem izgubljenog grada te se suočiti s arheološkim nalazima u njegovoj blizini. Postavlja se pitanje zašto nije moguće naći trojanski Ilij? Je li zbog toga što je danas pod morem?

Autor: Mate Puljak

Ovo je jedna usmena narodna predaja o čovjeku koji je malim ljudima donio znanje i napredak. Radnja je vezana uz jednu prapovijesnu gradinu i stećak dimenzija cca 200 x 100 x 100
cm. Oboje se nalaze u Dobranjama, naselju nešto sjevernije od Ciste Velike. Mnogi od Vas me pitaju zašto sam se uhvatio Imotske krajine. Postoji nekoliko razloga. To je moj kraj i htio sam
najprije počistiti ispred svojih vrata nadajući se da ću na to potaknuti i druge. Granice stare Imotske krajine protezale su se od Cetine do Neretve zauzimajući i dio Hercegovine. To je
najstariji teritorij Delmata. Same Daorse nužno je pomaknuti s onu stranu Neretve. Otprilike, u centru tog teritorija nalazio se Delmion tj. današnji Imotski s okolnim naseljima.