Autor: Mate Puljak

UVOD
Poznavao sam davno starijeg čovjeka imenom Stjepan Dundić. Bio je jedan od onih čobana koji su znali narodne predaje i mnoge lokalne tajne. Prije smrti mi je većinu njih i povjerio iako sam uvjeren da je najveće priče odnio sa sobom u grob. Pričalo se da je jedan čovjek iz njegovog sela uhvatio vilu. Ta predaja će kasnije odrediti i Stjepanov život, do smrti obilježen neobičnim događajima. Nije se ženio jer mu je bilo zabranjeno. Na počinak je odlazio s nožem pod jastukom a da nitko nije znao zašto. Narodnu predaju o vili pamti i moja majka kojoj su priču pričali njeni djed i baka. Događaj se zbio na pragu 20. stoljeća. Dakle, što je bitno odmah naglasiti? Ovo je istinita priča koju pamti cijeli Goričaj i Grabovac. Nije nikakva fikcija. Na Goričaju od nje ne bježe niti skeptici koji će pridošlici rado prepričati ono što se dogodilo. Postojalo je na stotine svjedoka koji su svoja viđenja i iskustva s jedinom uhvaćenom vilom prenijeli na svoju djecu i potomke; “... da se nikada ne zaboravi”. Moj pokojni djed je priču čuo od svojega oca, svjedoka događaja koji se zbio upravo u njegovo vrijeme. Dakle, svjedok je moj pradjed s majčine strane. Izašao sam na teren kako bih vam približio samu priču na kojoj sam i ja odgojen. Ona je, kao što ćete vidjeti, fenomenalna.

Autor: Mate Puljak

UVOD
Kaldejci i Asirci. Tumači snova i sudbine. Zvjezdoznanci, čarobnjaci, mudraci, vječni pratitelji kraljeva i svećenika. Kakve veze imaju s Ilirima? S druge strane stećci, spomenici Ilirske civilizacije, kao umjetnička ideja nastala između 1500.-1200. pr.K. s kontinuitetom gradnje i “razgradnje” sve do kasnog srednjeg vijeka dokazuju miks asirsko-babilonskih i grčko- egipatskih iskustava koja su na ove prostore stigla mnogo prije helenskog razdoblja i bez direktnog utjecaja helenske kulture jer je postojala jedinstvena teologija diljem svijeta. Stećci na Crljivici nedaleko Ciste Velike ušli su pod zaštitu Unesco-a kao srednjovjekovni (kršćanski) spomenici iako su skloni tzv. “vlaškoj magiji”. Apokaliptična jedna slika kojoj se, iz nekog nepoznatog razloga, svi raduju. Ovaj esej pobija etiketu isključivog srednjovjekovlja. Izvorni stećci su prapovijesni spomenici i fundamentalistički nemaju osobite veze s kršćanstvom. Tau križevi upućuju jednako na istok kao i na Stari Zavjet (knjiga Ezekijelova). Oni koji se referiraju na prikaze križa (Crux) moraju napokon naučiti što taj prikaz znači u tamo zatečenim okvirima ali bez izvlačenja iz konteksta. Nekropola još obiluje swastikama, drevnim arijanskim simbolima, prikazima zviježđa, horoskopima, simbolima Zodijaka...To je zvjezdana predstava, preslika neba...
koliko pokojnika toliko različitih zvjezdanih priča...Ukratko, imamo sve od čega se kršćanstvo oduvijek distanciralo i ograđivalo. Imamo sve što je kršćanstvo smatralo konkurencijom objavi Božjoj! Unatoč tome, stećke “struka” svrstava pod kršćanske spomenike. Ovaj članak nastavlja dokazivati da su astrologija i drevna astronomija ključevi stećaka te da je priča znatno starija i kompleksnija. Spomenike najsličnije stećcima nalazimo u Armeniji, zemlji Arijanaca a tamo ih znakovito zovu “bešike”. Samo...oni su, dokazano, znatno noviji od naših.

Autor: Mate Puljak
“Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i Žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti glavu
satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.” (Post.3,15)

UVOD
“Ja, Čuang Cu, sanjao sam da sam leptir, leptir koji leprša ovamo i onamo, sa svim željama i mislima što ih ima leptir. Znao sam samo to da slijedim običaje koje slijedi leptir i bio sam posve nesvjestan svoje ljudske prirode. Odjednom sam se probudio i ležao u krevetu. I sada više ne znam jesam li bio čovjek koji je sanjao da je leptir ili sam sada leptir koji sanja da je čovjek.”
Čuang Cu, kineski filozof (399.-295.pr.K.)