Piše: dr. Semir Osmanagić

Koh Ker, sjeveroistok Kambođe

April 2017.

Na sjeveroistoku Kambođe nalazi se Koh Ker kompleks hramova. Konvencionalna priča ide ovako:

‘Armijski general Jayavarmal odmetnuo se od centralne vlasti u milionskom Angkoru, odakle je njegov ujak vladao čitavim Kmerskim carstvom. Jayavarmal gradi kompleks od više od 70 hramova, proglašava se kraljem a Koh Ker postaje glavnim gradom. Historija ga pamti kao odmetnutog kralja Jayavarmala IV.”

Moj dolazak u Kambođu imao je, osim posjete kompleksu piramidalnih hramova Angkora, za cilj Koh Ker piramidu. Nakon što sam obišao niz hramova, zaključio sam da je Koh Ker piramida zapravo jedina čista, prava piramida na tlu Kambođe. Ona kao da nema ništa zajedničko s ostalim piramidalnim hramovima, bogato ukrašenim hindu simbolima.

Koh Ker se nalazi na 115 km daleko od Siem Reapa i Angkor Wata. Angkor arheološki park posjeti nekoliko miliona turista godišnje. Koh Ker je zaboravljen, bazični rad je obavljen 1960-ih da spriječi daljni kolaps, ali nikakve restauracije nije bilo.

Piramida se nalazi unutar velikog zida, na čistini. Okružena je vještačkim jezerima. Diže se u nebesa. Cifre koje sam imao sa internata su pogrešne. Dužina stranica nije 50 metara, već je njena kvadratna osnova sa 66 metara dugim stranicama. Visina nije 37 metara već 40 metara.

Piramida je dobro očuvana. Građena je kombinacijom obrađenog vulkanskog kamena slaganog u unutrašnjosti strukture, s blokovima pješčara u vanjskom dijelu. Vanjski blokovi su različitih dimenzija, kombinacija konkavnog i konveksnog, s četiri do šest stranica. Nejednake dimenzije uzrok su strukturalne stabilnosti objekta koja je očuvana do danas.

Prvi nivo (stepenica) piramide, sastoji se od 11 redova blokova. Drugi nivo ima 13 redova, a svi ostali nivoi (treći, četvrti, peti, šesti i sedmi) po jedanaest redova blokova. Blokovi su spojeni majstorski. Nema veziva, maltera ili cementa. Šestougaoni blokovi služe za zaključavanje čitave strukture.

Orijentacija stranica je pravilna, prema stranama svijeta. Jedini ulaz prema piramidi je sa zapadne strane. Nema vidljivih ulaza u piramidu. Vjerovatno je skriveni ulaz lociran ispod zemlje.

Zabranjeno je penjati se originalnim stepenicama koje su u ruševnom stanju. Međutim, improvizirane drvene stepenice sa strane omogućavaju posjetiocima uspon do samog vrha.

Blokovi u prvih šest redova imaju masu između 500 kg. i 2.000 kg. Najveći blokovi nalaze se na samom vrhu i dostižu sedam tona. Četvrtasti okvir kojeg obrazuju blokovi na vrhu ukrašen je sa vanjske strane hindu motivima. Bogovi drže, ne Zemlju, već nebo na svojim rukama.

Taj okvir od najvećih blokova je završetak unutrašnjeg prolaza, “dimnjaka”, koji ide čitavom dubinom prema dnu piramide. Energetski “dimnjak”.

Ova piramida očigledno odstupa od svih ostalih hramova na tlu Kambođe. Međutim, nekako su je arhitekti progurali među ostalim hramovima i to je izraz koji se i danas za nju upotrebljava.

Gotovo svi elementi za piramidu kao energetsku mašinu su ovdje prisutni.

Piramida kao najmoćniji energetski oblik. Ona pojačava prisutne, prirodne izvore energije.

Vještački građevinski materijal, blokovi pješčara (provodljivost) i vulkanski blokovi (prisustvo željeza kao izvora elektromagnetizma). Izgrađena vještačka jezera oko piramide, kanali koji omogućavaju kretanje voda, oslobađanje negativnih iona kao energetskog izvora te korištenje kinetičke energije tekuće vode.

Koncentrični kvadrati (zidovi i terase), koji postaju sve manji i koji usmjeravaju i fokusiraju energiju terena ka piramidi.

Sedam je nivoa piramide. To je sveti broj u hindu religiji. Ali, neparni, nedjeljivi brojevi su i dio svete geometrije.A ovdje se oni koriste: 7, 11 i 13. Elementi svete geomterije pojačavaju energije.

Vertikalni unutrašnji prolazi fokusiraju energiju. Rezultat: piramida kao energetski pojačivač (amplifikator).

Oskudna ornametnika na piramidi podsjeća na hindu religiju i kmerskog vladara iz X stoljeća. Ali, pravo pitanje je ko je bio arhitketa koji je u sebi objedinio znanje geodezije, astronomije, građevinskog inžinjeringa i kosmogonije? Upravo ta, identična znanja, imali su arhitekti Kukulkan piramide na Jukatanu (Meksiko), piramide Maja u Palenkeu (Meksiko), Tikalu (Guatemala) i Kopanu (Honduras), Piramide Sunca i Mjeseca u Teotihuakanu (Meksiko), tzv. Keopsova i Kefrenova piramida na platou Gize (Egipat), dvadeset velikih Shanshi piramida (Kina), Bosanske piramide Sunca i Mjeseca (BiH), piramide Gunung Padang na zapadu Jave (Indonezija). I sve pobrojane piramide imaju energetske zrake na vrhu.

Arhitekti su vrlo pažljivo rasporedili strukture, vodene površine, zidove. Sigurno je da su u obrazloženju kraljevima govorili o vještačkim jezerima kao “praokeanu” iz hindu legendi o stvaranju svijeta, ali i o praktičnom aspektu i navodnjavanju koje je omogućilo kmerskoj državi ekonomski bum od X-XIII stoljeća. Za arhitekte je voda bila bitna zbog kinetičke energije.

Impresivna visina je kraljeve vodila u nebo, bliže bogovima i ostvarenju legende “Axis-Mundi”, Bogovi su trebali biti zadovoljeni ovakvim grandioznim arhitektonskim ostvarenjem kralja i pokazali bi mu svoju milost ako bi se odlučili da svoje prebivalište na Zemlji lociraju baš na tom mjestu. Ali, arhitektima je ova građevina služila za kreiranje energetskog snopa koji bi slao informacije o frekvencijama Zemlje, i njenom “zdravlju’.

MEDITACIJA

Piramida je izgrađena iznad već fokusiranih energetskih izvora. Geometrijski oblik je bio idealan za manipulaciju tom energijom. Angkor Wat je izgrađen iznad drugačije vrste podzemne energije, koja je više nalik prstenastoj energiji. Stoga je i drugačiji dizajn piramidalnog hrama u Angkor Watu.

Oni koji se danas penju na vrh Koh Ker piramide služili su kao radna snaga u toku gradnje piramide. Dolaze instinktivno, ne razumijevajući pravu svrhu ove građevine ni tada ni danas.

***

Boravak u Kambođi, mada na +36 stepeni, me je itekako zadovoljio. Koh Ker piramida potvrdila je moje sumnje o globalnoj školi kosmičke arhitekture.

Ti, nepoznati arhitekti, koristili su lokalne običaje, religije i radnu snagu, za ostvarivanje svojih ciljeva.

Piše: dr. Semir Osmanagić

Sv. Naum, Makedonija

April 2017.

Prelijepo Ohridsko jezero dijele Albanija i Makedonija. U blizini same granice, rijeka Crni Drim je najveći izvor čiste i hladne vode koja se ulijeva u jezero. Tu su doduše i Bijeli Drim sa albanske strane te 30 podvodnih i 15 površinskih izvora. Na ušću Crnog Drima smješten je i romantični otočić i velika plaža. Na visokoj stijeni podigao je Sveti Naum prvo manastir 895. godine, a onda i samostansku crkvu 900. godine posvećenu sv. Arhanđelima Mihajlu i Gabrijelu.

Inače, Sv. Naum se rodio sredinom IX stoljeća i bio je učenik slovenskih prosvjetitelja Sv. Ćirila i Metodija, a savremenik i saradnik Sv. Klementa Ohridskog. Njih su dvojica opismenili 3.500 monaha i osposobili ih za evangelizaciju. Stoga ne čudi da su postali sveci u slovenskoj tradiciji. Razvili su ćirilićno i glagoljično pismo bazirano na grčkom alfabetu.

Naravno, vrijeme će dati sud koliko je njihova uloga bila prosvjetiteljska za starosjedioce Balkana.

Tokom svog života, Sveti Naum je radio na evangelizaciji Moravske, odakle je protjeran nakon smrti Sv. Metoda. Otišao je u Bugarsku, a ubrzo nakon toga došao je na Ohridsko jezero. Sveti Kliment je postao apostol u Ohridu, a Sveti Naum je osnovao manastir 30 km. južnije. Originalni stubovi pod svodom današnje crkve, imaju pismo iz X stoljeća koje svjedoči o njegovoj pismenosti i misiji koju je provodio.

U manastiru je i umro 910. godine gdje je i sahranjen. Znatno kasnije, Osmanlije uništavaju crkvu, koja je ponovo podignuta u XVI stoljeću. Brojni dodaci, popravke i restauracije, rezultirale su današnjim reprezentativnim vjerskim objektom koji je u XXI stoljeću postao muzejsko-turistička trakcija s hotelskim kompleksom u blizini.

Ali, Naumove kosti su još uvijek pod svodom crkve. Smatraju se čudotvornim.

Prilikom ulaska u malu prostoriju, s kamenom nadgrobnom pločom, osjeti se patina minulih vremena. Prišla je žena, kleknula na koljena, poljubila ploču i pomolila se. U narodu postoji legenda da i dan danas njegove mošti liječe od teških bolesti, a naročito od ludila.

Također, priča se da se na grobnoj ploči može čuti kucanje Naumovog srca.

Da ove priče nisu bez osnove, pokazuje nam biografija Sv. Nauma. Svojevremeno je putovao u Rim gdje se proslavio čudotvornom moći i velikom učenošću. Mnoge je jezike poznavao. Njegovi savremenici pišu da se osjetila iscjeliteljska moć iz njegovih očiju. Navodno su izliječivani bolesnici koji bi s vjerom pogledali u oči Sv. Nauma.

U svom manastiru na Ohridskom jezeru, Sveti Naum je primio mnoge bolesne, uboge i nesretne. Pomagao je većini, a osobito se isticao u pomoći odbačenim, mentalnim bolesnicima.

Višestoljetni kameni zidovi i blizina ostataka Sv. Nauma je prilika za opuštanje i meditaciju.

MEDITACIJA

Crkvica, vrlo skromna, dvije pravougaone prostorije, srednji dio okrenut današnjem ulazu. Sveti Naum je imao stariju žensku osobu koja mu je povremeno donosila hranu i pomagala oko nekh potreba. Kasnije, nakon njene smrti, pomagao mu je hranom pastir iz susjedstva. Naum je liječio je kombinacijom trava i molitvi. Vidio je energetska polja ljudi. Neke bolesti nije izliječio, ali je ublažavao stanje. Kada su vojske dolazile, čule su za njega, nisu ga dirali. Volio se okupati u svježoj, hladnoj vodi, ispod manastira.

*** 

Ljudima je Sveti Naum pomagao blagošću, brigom, iskrenošću, posvećenošću i suosjećanjem. To je energetska nit koja je premostila stoljeća i još uvijek se njegov dodir osjeća na obalama Ohridskog jezera.

Tisuće znanstvenika danas radi na spašavanju oceana koji se gase, životinjskih vrsta koje nestaju, suzbijanju enormnog porasta ugljičnog dioksida, metana, razbijanju predrasuda o svijetu oligarhijske politike kao nositelju svekolikog razvoja života na zemlji u korist čovjeka. Moje geoforenzičke studije samo su mali prinos nastojanju da svijet u kojem živimo učinimo boljim, dostojnijim čovjeka i humanog obitavanja na našem planetu uopće. Znam da postoji u svemiru silicij, postoji i itrij, platina, zlato, ali postoji i Bog.