Autor: Mate Puljak

Strmendolac (do 1991. Strmen Dolac), pitomo mjesto u Triljskoj krajini, nekada je pripadao “rubnim zemljama” najstarijeg teritorija plemena Delmati koji se prostirao od Cetine do Neretve, od Biokova do Vrana i Čvrsnice s glavnim gradom Delmionom (Imotski). Nakon potrage za stećkom na Ugljanima, otišao sam, tragom predaja o nekakvim velikim “dvometarskim križevima”, u Strmendolac. Očekivao sam da ću ipak pronaći nešto što će ispasti mnogo jača priča od one zbog koje sam išao. Nismo se dugo zadržavali niti smo se mnogo raspitivali. Ljudi koje smo susreli prijateljski su nam pokazali križeve i dvije nekropole stećaka. U ovom
radu ponovo ukazujem na kakav se sramotan i bestidan način ministarstvo kulture tj. lokalni predstavnici istog, odnose prema povijesnim lokalitetima. Prezentiram grijehe zanemarivanja koje zdravi ljudski razum ne može olako prihvatiti. Kada se jednom probudimo bojim se da će biti kasno. Kakvo će svijetlo biti potrebno da osvijetli tu tamu?

Piše: Ratko Martinović

Kolbrin Biblija je prvi židovsko-kršćanski dokument koji objedinjuje događaje opisane u aktualnoj Bibliji, te opisuje neistražene epizode iz ljudske drevne prošlosti koji su namjerno izostavljeni. Ova 3600 godina stara knjiga govori o davno zaboravljenim ili nepoznatim događajima iz prošlosti, od kojih neki prethode našoj zapisanoj povijesti, ali i upozorava na predstojeće kataklizme.

Kolbrin Bibliju čini skup više drevnih rukopisa, navodno spašenih iz paleža u Glastonbury Abbeyu 1184. godine. U prošlosti, samo je nekolicina odabranih, neki bi rekli iz elitne skupine, imala pristup ovoj knjizi. Od tada, veliki dio izvornog teksta je izgubljen ili uništen zbog proteka vremena, ljudskog faktora ili utjecaja okoline. Svaki se čuvar pak mukotrpno trudio očuvati ono što je ostalo, ali i popuniti praznine s ispravnim spoznajama kako bi se sačuvao izvorni značaj. Početkom 14. stoljeća, Kolbrin se našao u posjedu Johna Culdya, vođe male zajednice u Škotskoj, koji je poduzeo potrebne mjere kako bi osigurao opstanak ove knjige. Na kraju, Kolbrin Biblija je postala poznata kao Brončana knjiga Britanije, a sadržaj dodatno spašenih rukopisa poznatih kao Coelbook je kasnije uključen u formiranu modernu verziju. Dakle, Kolbrin nije jedna knjiga, nego skup tekstova iz različitih izvora, no izvorni rukopisi još nisu pronađeni. Oni koji su trenutno u posjedu ovih rukopisa vjeruju kako je nastupilo doba kada se čovječanstvo nalazi na raskršću, pred odlukama, stoga su učinili knjigu dostupnom svima.

Sastavljena od jedanaest knjiga, Kolbrin Biblija nudi brojne spoznaje o našoj prošlosti, i kombinira pet knjiga koje su napisali keltski mistici nakon smrti Isusa Krista te šest knjiga sastavljenih od drevnih egipatskih svitaka koji opisuju događaje koji su uslijedili nakon židovskog egzodusa iz Egipta.

To je jedini preostali dokument takve vrste koji priča cijelu priču o ljudskom postanku, od prvih ljudi koji su hodali na Zemlji prije dolaska Adama i Eve, do velikih egipatskih vladara. Prema ovom drevnom tekstu pojam "posrnuli anđeo", koji se spominje u knjizi Postanka, odnosi se na smrtnike koji su se ženili kćerima Adama i Eve i s kojima su imali djecu, umjesto uobičajenog vjerovanja u sveta ili anđeoska bića. Spominje se i da ti ljudi potječu iz vrlo naprednog zemaljskog društva, te da su preživjeli kataklizmu tog doba skrivajući se u podzemnim skloništima. Bili su poznati kao "sinovi Božji", a kataklizma je bila rezultat njihovih postupaka stoga neki istraživači ovu priču povezuju s pričama o Atlantidi i Lemuriji.

Smatra se da je Josip iz Arimateje spasio egipatske svitke od Julija Cezara koji je izvršio invaziju na Egipat i zapalio najveću svjetsku knjižnicu tog doba - Aleksandrijsku knjižnicu, čime je uništio više od 700.000 svitaka s neprocjenjivim spoznajama. Tada su izgorila sva pisana svjedočanstva o našoj povijesti, no pretpostavlja se da su neki ljudi uspjeli sačuvati mali dio tog zabranjenog znanja. Josip i drugi Isusovi sljedbenici su svitke donijeli u Veliku Britaniju kako bi ih sačuvali te su ih potajice držali u opatiji Glastonbury, sve dok požar iz 1184. nije uništio sve.  Međutim, neki od rukopisa su bili urezani u tanke brončane listove i pohranjeni u spremnike obložene bakrom. Tada je knjiga postala poznata kao brončana knjiga, te je skupa s zbirkom znanja Coelbook koju su sastavili Kelti oformljenja Kolbrin Biblija.

Prema nekim tumačenjima knjiga povezuje veliku kataklizmu s Planetom X, odnosno Nibirom. Navodi se kako je poznato da su postojale dvije kreacije, a ne samo jedna, Zemlja je jednom bila potpuno uništena, a zatim se ponovno rodila u drugom stvaranju. Prvu kataklizmu uzrokovao je zmaj (Nibiru) s neba kojeg je poslao Bog, ukazao se u hladnom, jakom svijetlu, trbuh mu je imao crveni sjaj, a iza njega je slijedio rep dima. Izdahnuo je vatru i žeravice na Zemlju, njegov dah trovao je ljude, nebo i zemlja su gorjeli, vode su se izlijevale, i sve to uz zastrašujuću buku. Zemlju je prekrila crna gusta krv, a preživjeli su samo oni koji su se uspjeli skloniti u podzemne špilje. Prema tom tumačenju, Kolbrin također upozorava na povratak te predviđa da će se "Razarač" pojaviti kada padne krv na Zemlju. Tada će se planine otvoriti, izbacivat će pepeo i vatru i sve i svi će gorjeti. Vode će se povući u utrobu, mora i oceani će kipiti, a nebo će gorjeti. Pojavit će se novi mjesec koji će se razbiti i pasti na Zemlju. Ljudi će u smrtnom strahu bježati u brloge i kucnut će sudnji čas, no neustrašivi će preživjeti...

Činjenica je da brojne svete, povijesne knjige opisuje ovakve i slične događaje, no Kolbrin nudi drugačiju perspektivu, brojni su događaji povezani zajedno i čini se da u suprotnosti s uvriježenim shvaćanjima. Neki smatraju da se radi o apokrifu, a drugi da se radi o modernoj pseudoepigrafiji. Zagovornici apokrifa smatraju da je organizirana kršćanska vjera u svojstvu crkve namjerno skrivala ove dokumente zbog hereze, smatrajući ih lažnim. No treba reći i da ne postoje nikakve reference na koje bi se moglo pozvati, van okvira onoga što nudi izdavač knjige, a također, službena Glastonbury web stranica uopće ne navodi ovu knjigu niti se ne spominje mogućnost podmetanja požara s namjerom uništavanja ovih svitaka. Moguće je da je Kolbrin samo dobro osmišljena i napisana prijevara, koja nudi mnoga objašnjenja, no je li ovdje zaista ispisana naša prava povijest ili ne, vjerojatno nećemo nikada doznati.

Piše: Igor Šipić

Pogovor

Ako je moj proračun točan, a izbacila ga je, vrteći, plejadska matrica, antropocen, pojam koji se počeo javljati u posljednjih petnaestak godina na prijelazu iz 20. stoljeća u 21. stoljeće, bi trebao trajati 8100 godina. Naime, cijeli brojevi koje imamo u holocenskih 11 700 godina i 8100 godina daju nam 117 i 81. Pravi kut od 90° i primordijalna simetrala kuta 27.81°, zbrojeno iznose 117.81°. Budući da se primordijalna simetrala proteže u smjeru SW-NE, što znači, pribraja se II. kvadrantu kružnice (SE), logično je zaključiti, kako cijelim procesom ne upravlja Arktik, nego Antarktika. Spram činjenice da se ulazna vrata u kružnicu Eneagrama (blog: „Tajna mjere...“), nalaze u točki nula, ili južnom geografskom polu (spram sjevernog u brojki 9), možda otud i dolazi sva mistika kontinenta, možda upravo zato baš u ovom času njome hoda jedan „avanturistički“ Hrvat. Budući da sad imamo usuprot devetki dvije nule (00), dobili smo brojku 900, koja sa prethodnih 8100 zatvara krug od 9000 godina. Je li plejadsko zemljino doba epoha koja je započela pred 11 700 godina i trajat će ukupno 19 800 godina, tj. plus 900, ukupno 20 700 godina? Je li počelo njegovo „decimalno“ odbrojavanje? Iz tipično plejadske formacije 117 (1-1-7), prešli smo u formaciju 81. Tko je prešao na stranu Rotonde, Otac ili Majka? Ako je suditi po onoj da poslije Kristova, dolazi doba Duha Svetoga, tj. Žene, točnima bi se mogla pokazati oročenja Biblije.