MIAMISBURG – NAJVEĆE KONUSNO UZVIŠENJE U OHAJU

Piše: dr. Semir Osmanagić

Novembar 2017.

Ušao sam u gradić Miamisburg u Ohaju. Iz ravnice mi odmah upada u oči vrh konusnog uzvišenja. Nije mi potrebna navigacija nekoliko posljednjih kilometara vožnje. Parkiram kao jedini auto na parkingu.

U lijepo održavanom parku, ogromni tumulus plijeni svojom visinom i geometrijskom pravilnošću: Miamisburg Mound! U njega je ugrađeno 50.000 kubika zemlje i građevinskog materijala. Obim mu je 270 metara, a visina 20 metara. Ovo je jedan od dva najveća tumulusa na istoku SAD, upisan u Nacionalnu listu hitorijskih mjesta.

Miamisburg Mound se nalazi u tacnom geometrijskom centru ogromne ravne zelene površine. U momentu me podsjeti na plato Gize i nevjerovatne radove na perfektnom niveliranju kamene površine.

Stav konvencionalne nauke je da je riječ o monumentu kojeg je izgradila Adena kultura prije otprilike 2.500 godina. Nažalost, zabilježen je samo jedan ozbiljniji arheološki pokušaj na razjašnjenju tajne ovog vještačkog uzvišenja, i to prije 150 godina.

Priča je interesantna, stoga je citiram iz Dayton Daily News, 28. februar 1932:

‘Dan kada su otvorili Miamisburg Mound’

Datum je bio 22. juli 1869. Istraživanje je započelo na mamutskom uzvišenju na farmi dr. John Treona u blizini Miamisburga. U nekoliko navrata u prošlosti najavljivana su iskopavanja, ali su se radnici uvijek bojali tupog zvuka koji je dolaio iz uzvišenja, pa su odustajali od kopanja. Nalazili bi skelete koji su u znatnoj mjeri nadamašivali one današnjih ljudi…

U prva dva dana iskopavanja, od srijede do četvrtka, dostignuta je dubina od 10 metara. Pronađen je ljudski kostur u sjedećoj poziciji, okrenut ka istoku. Čini se da je kostur bio postavljen pri samoj površini u to doba i prekriven zemljom i glinom. Nešto dublje pronađene su ploče, slagane jedna na drugu, pod nagibom od 45 stepeni, sličnih dimenzija. Moguće je da su ove kamene ploče činile vanjske zidove…’

Kada je riječ o svrsi Miamisburg Mounda, nagađanja su da je ovdje bilo riječ o grobnici (ali je zbog znatno manjeg broja skeleta u odnosu na druga slična uzvišenja, ta teorija odbačena), hramu, utvrdi ili uzvišenju sa slanje signala (?), koje je u nizu bila povezano s drugim sličnim uzvišenjima.

Dakle, dimni signali, indijanci, a ubrzo ćemo im pridružiti i kauboje, slijedeći ovu logiku. Nadajmo se da će moderne geofizičke metode utvrditi preciznu strukturu ovog tumulusa, s prolazima i rezonantnim komorama, te podzemnim energetskim izvorima.

Mjerio sam magnetno polje na nekoliko lokacija:

-          U autu, 200 m dalje od lokacije: 70-76 mikrotesla

-          U podnožju tumulusa: 52-53 mikrotesla

-          Na vrhu tumulusa: 40-42 mikrotesla

-          Pet metara ispod vrha i metalne ograde: 36 mikrotesla

Nema ultrazvuka.

Bilo je vrijeme da zavirim u energetski omotač i vidim da li mogu dobiti dodatne informacije.

MEDITACIJA

Prva grobnica originalnih arhitekata. Visoka 3,5 metra. Sahranjeni ispod zemlje, Kopali su im prilaz ispod uzvišenja, zatim ga pažljivo zatvorili. Grupa domaćih stanovnika koja je učestvovala u tom poduhvatu je raseljena u druge krajeve.

Originalna svrha je bila drugačija. Ovo je dio energetskog krvotoka krajolika. Komusni, geometrijski oblik je stvarao energetsku zraku (još uvijek je prisutna), unutar objekta se energija kovitla. Ispod su energetske linije (“ley lines”). Vodeni tok nije neposredno ispod tumulusa, već malo dalje, ali energija vode ispunjeva podzemne prolaze. Postoje još neke energetske linije za čije porijeklo i definiciju ne znam.

U ranijem inkarnaciji sam kao tinejđer prisustvovao gradnji jednog od objekata u Ohaju i bio svjestan prisutnosti posjetilaca.

Da li moj ratio ili moje nesvjesno, utiču na ove slike koje opisujem?

Odgovor: “Tvoja prošlost utiče.”

*** 

Baš sam se spremao zaključiti pisanje o posjeti Miamisburgu, kad me pogled na fotografije podsjeti da sam na pet slika snimio žutu energetsku lopticu. Ponovo sam je našao na fotografijama mjesec dana kasnije, ovog puta na europskom kontinentu, u Visokom, u parku ‘Ravne 2’: ista visina od zemlje, iste dimenzije, ista boja, u momentima kada sam bio sam.

PIŠE: Ahmed Bosnić

Za vrijeme obilaska Arheološko-turističkog parka „Ravne 2“, koji se nalazi u samom podnozju Bosanske piramide Sunca, ispod ulaza u tunelski labirint, 1. decembra ove godine, Semir Osmanagić je igrom slučaja snimio neobični energetski fenome poznat pod nazivom „kuglasta munja“.

Na prvi pogled – kaže Osmanagić – nalikuje na tenisku lopticu, ali se nakon uvečanja fotografije mogu vidjeti razlike u strukturi - nije kompaktna, niti u potpunosti ispunjava krug.

O ovom zagonetnom (prirodnom) fenomenu u svijetu se ne zna mnogo, ali su u prošlosti zabilježena mnoga svjedočanstva.

DOGAĐAJ  U CRKVI: Petog avgusta 1977. godine u Moskvi je bjesnila oluja. Nekoliko munja udarilo je u zonu Kremlja i Nikulin, čuvar Velikog dvorca izasao je da vidi ima li stete. Ugledao je svijetlozutu loptu kako se krece u pravcu Uspenske crkve, u kojoj je upravo završavana restauracija. Tri osobe su se tog trenutka nalazile u crkvi,  blizu ulaza, i bile su zabezeknute kada su ugledale kako na vrata ulijece vatrena lopta velicine oko pet centimetara. S obzirom na to da crkva ima dupla vrata i da je na prvima bilo otvoreno lijevo a na drugim desno krilo, energetska loptica nije mogla uletjeti pravolinijski vec se kretala putanjom oblika latiničnog slova S. Kroz crkvu se, međutim, kretala pravolinijski sve dok nije „naletjela" na oltar i uz manju eksploziju išćezla. Na mjestu udara nestalo je pozlate. Prasak su osim očevidaca cule i osobe koje su se nalazile u blizini crkve.

Kako statistike govore jedan od dvije do tri stotine ljudi u toku zivota ima priliku da isprica pricu slicnu ovoj, dakle i da doživi susret sa loptastom munjom. Najčuveniji svjedok pojave loptaste munje profesor Rihman, sa Univerziteta u Petersburgu, nije imao srece. Ostalo je zabiljezeno da je on bio prvi naucnik koji je pao kao zrtva sopstvenog eksperimenta. Dogodilo se to 1753. godine i tokom istrage, organizovane da objasni smrt profesora Rihmana, poznati ruski naučnik Lomonosov, koji je takođe učestvovao u eksperimentu, izjavio je kako su njih dvojica pokušavala razjasniti prirodu munje.

TRAGIČNI EKSPERIMENT: Postupak koji su odabrali podsjeca na eksperiment kojim je nezavisno od njih poznati americki naucnik, kasnije predsjednik Bendžamin Franklin, dokazao da su munje elektricna praznjenja u atmosferi. Tragedija je sprijecila ruske naucnike da to i sami dokazu.Rihman je pred sobom imao neuzemljen metalni stap-gromobran, a u ruci je držao elektrometar, napravu koja se koristi za mjerenje količine elektriciteta. Jednog trenutka na površini niskog oblaka, koji se valjao iznad njihovih glava, stvorila se vatrena lopta i brzo se spustila na vrh gromobrana. Istovremeno se na drugom kraju metalnog stapa formirala blijedoplava usijana lopta velicine pesnice i necujno poletjela ka nesretnom naucniku. Pogodila ga je u lice i u sobi se zacula eksplozija. Usijani komadi metala, dijelovi elektrometra, razletjeti su se i nagorjeli odjecu nekolicine prisutnih. Kada se slegao dim, na ćelu profesora Rihmana mogla se vidjeti velika crvena mrlja, a na dzonu jedne od cipela jasno su se vidjele dvije povece rupe iz kojih se jos pusilo. Posto u to vrijeme nije postojala fotografija, eksperimentu je prisustvovao umjetnik - graver i za potrebe istrage nacrtao svoju verziju dogadaja. Na slici se jasno vidi da je munja bila loptasta. Policiji i sudijama nije bilo tesko da shvate da ovog „ubicu" ne trebaju da uhvate oni vec fizicari. Lov koji je uslijedio traje vec 250 godina i ne moze se reci da je krivac ulovljen.
Na „suđenju", na stranicama strogo naučne štampe, svoju rijec reklo je preko hiljadu svjedoka. Oni su opisali susrete sa loptastim munjama i na osnovu tih izvještaja mogu se izvesti neki opšti zaključci o osobinama ove neobične prirodne pojave.

PRVO. Loptasta munja je dugotrajno elektricno praznjenje u vazduhu
koje se desava u toku, iti neposredno po prestanku, oluja pracenih grmljavinom. Neki strucnjaci tvrde da se svaka pojava loptaste munje desava neposredno prije ili poslije udara „obicne" munje. Medutim, bar je isti broj onih koji tvrde sasvim suprotno - da su te dvije pojave potpuno nepovezane.

DRUGO. Termin loptasta nagovjestava da je oblik ovih elektricnih cudovista sferican i to je tacno u oko 90 odsto slucajeva. A u preostalih 10 od-to smjestili bi se razni oblici od elipsoida i kruskastih tvorevina pa sve do vrlo izduzenih formi nalik na stapove. Ovi se, inace, smatraju i najdivljijim loptastim munjama, jer nestaju u veoma burnim eksplozijama i tom prilikom u stanju su da ucine puno stete. Dimenzije loptastih munja znatno variraju. „Obicne" lopte najcesce imaju precnik od 20 cm, mada mogu varirati od 5 do 150 cm. No, da stvari budu jos zamrsenije, opazene su i dvije vrste neuobicajenih loptastih munja, minijaturne i gigantske.
Ove prve su manje od dva centimetra i ponekad se za vrijeme grmljavine pojave na ispruzenom prstu ili se pojave na podu, pa „skoce" na neki siljast predmet (prst je uobicajena zrtva). Gigantske lopte su zaista velike. Poznata su nam dva zabiljezena slucaja, u prvome se navodi da je precnik iznosio oko pet metara, a u drugome da je lopta bila velicine autobusa...
Cini se, medutim, da su ovi divovi dobrocudni jer za sobom nisu ostavili nikakvu stetu. Po svemu sudeci minijaturne i gigantske loptaste munje razlikuju se od „obicnih" ne samo po dimenziji vec i po jos nekim bitnim osobinama, kao na primjer po gustini energije.

TRECE. Vrijeme “zivota” loptastih munja je relativno kratko, obicno je oko pet sekundi, mada su zabiljezeni slucajevi kada je pojava prezivjela i pet minuta. No, i ovo naizgled kratko vrijeme bar je deset puta duze no sto predvidaju postojeci teorijski modeli. Dakle, neko tu nije u pravu: priroda ili fizicari?

CETVRTO. Loptaste munje se tokom postojanja mogu kretati dosta brzo (najcesce dva metra u sekundi), ali mogu i lebdjeti u mjestu. Kretanje je obicno veoma promjenljivo. Lopte nastale na oblacima krecu se pravo ka zemlji, a nanize se krecu i lopte nastale u blizini tla. Ocigledno jos jedna greska prirode, jer nauka predvida da se vatrene kugle moraju kretati uvis i to velikom brzinom. Po ovom pitanju jedino su poslusne neobicne munje - one koje nastaju na morskim talasima i polijecu pravo ka oblacima.
Posebno se cudno loptaste munje ponasaju prema ljudskom rodu. U stanju su da vrlo uporno progone ljude te su cak bivale optuzene i da posjeduju inteligenciju.
Ove nestasne lopte mogu biti i u raznim bojama. Gotovo je podjednaka vjerovatnoca da ce biti bijele, narandzaste, crvene ili plave. Ocevici tvrde da sjaj obicno odgovara lampi od 100 do 200 vati. l dok se divite lijepim bojama, cesto cete cuti i zvuk koji podsjeca na zujanje ili sistanje.

ŠESTO. Nestanak loptaste munje je ponekad neprimjetan, ali je najcesce pracen eksplozijom poslije koje ostaje plavicasta izmaglica ostrog mirisa slicnog mirisu ozona iii sumpora. Posljedice eksplozije mogu biti razlicite. Najcesce su to izgorjeli dijelovi odjece i lisca, oljustena kora sa drveca, gubitak boje kod raslinja, istopljen asfalt, pokvareni kucanski uredaji, telefoni i radio-stanice.
U Brizbejnu u Australiji zabiljezeno je da se loptasta munja zavukla ispod tramvaja i izazvala vatru na motoru i elektricnim instalacijama. Najdramaticniji slucajevi su kada dode do nastanka rupa na zidovima ili prozorima, a jednom je srusena i cijela kuca, koja je istina bia mala i krhka. O kolicini energije koja je smjestena u tipicnoj loptastoj munji slikovito govori i jedan primjer zabiljezen u Engleskoj. Posto je pokidala telefonske zice i zapalila ram prozora kroz koji je usla u kucu, loptasta munja se srucila pravo u kadu punu vode. Nesudeni kupac koji je ogrnut peskirom stajao sa strane vidio je kako je voda trenutno prokljucala i nastavila kljucati jos nekoliko minuta.

SEDMO: Medu najzanimljivije osobine loptaste munje spada i to da ona moze proci kroz prozorska stakla ili pukotine na zidu i da moze opstati ili cak i nastati u zatvorenim prostorijama. Cesti izvjestaji da se loptasta munja pojavljuje u unutrasnjosti aviona posebno su zbunjivali naucnike. Razlog je sljedeci: elektricna polja ne mogu prodrijeti u unutrasnjost metalnih posuda (to je takozvani efekat Faradejevog kaveza i iz istog razloga se u kolima ne moze slusati tranzistor bez spoljasnje antene).
S obzirom na to da sve munje nastaju kao posljedica uspostavljanja snaznog elektricnog polja izmedu oblaka i zemlje (ili dva oblaka) to polje ne moze prodrijeti u unutrasnjost aviona koji je nacinjen od metala. Uobicajeni „scenario" je da loptasta munja “ude" kroz prozor u pilotskoj kabini i onda se nastavi kretati duz hodnika sve do repa. A bas ta osobina munja, da se komotno setaju po unutrasnjosti metalnih tvorevina, pravi je trn u oku vecini teorija.

Mera nerazumevanja NikoleTesle zaista je frapantna. U početku sam mislio da je to samo prividno zbog postojećih mehanizama "sistema" koji Teslino delo dezavuše u skladu sa svojim interesima pa tako i sve one koji se time ozbiljnije bave - ali - u poslednje vreme stičem dojam da nije u pitanju samo privid.