Autor: Mate Puljak

JASTREB GLAVICA- SLIKA TROJANSKOG ILIJA?

UVOD
Arheološki lokalitet Jastreb glavica nalazi se nešto zapadnije od mjesta Grabovac u općini Šestanovac. U istraživanjima koja je 2013./2014. godine provodio arheolog pok. Marijan Lozo, sudjelovali smo ja (7 sondi) i njegov dugogodišnji pomoćnik Bruno Livajić (1 sonda). Sonde su potvrdile isprekidanu priču od 1600. pr.K do 500. po.K. Novčići koje smo pronašli bili su rimski 1.-5. stoljeće, srednje sačuvani i gotovo identični kao oni koji su pronađeni u centru Grabovca. Struka je dosta ranije, bez istraživanja, donijela sud da se radi o osmatračnici ne spominjući mogućnost da je prije svega bilo riječ o kultu. Grabovac je nekada bio naselje veterana koji su tu podigli svoje rustice. Legende pričaju da je tu podignut prvi pravi grad u zabiokovlju- Mejin. Kako se zvalo kasnoantično naselje, nije još vrijeme da otkrijem. Nekoliko sondi koje smo odradili jugoistočno od crkve potvrđuju veće kasnoantičko naselje. Na mjestu crkve stajala je prapovijesna nekropola stećaka, danas ih je vidljivo svega nekoliko. O Grabovcu sam pisao u člancima “Adam-misterij mjesta Grabovac” i “Kadmo i Harmonija-Povratak u Grabovac”. Ovo je jedna nova priča sa zanimljivom predajom o tome kako su preživjeli stanovnici “Ilijina
grada” sagradili Jastreb glavicu, u to vrijeme Talas glavicu. Je li “Ilijin grad” ustvari trojanski Ilij ili rodni grad svetog Ilije čija su kola, prema predaji, ostavila tragove po kamenim vlakama
Kreševa brda?

Autor: Mate Puljak

NA TEMELJU NOVE DALMACIJE-MEGALITNA GRADINA OSOJE

UVOD
Na brdu Osoju, Cista Velika, Dalmacija, postoji ultimativni civilizacijski spomenik kojega sam pronašao uz pomoć usmenih narodnih predaja, otkopao jednu reprezentativnu sondu i prezentirao je javnosti, ito na ovoj stranici, jedinoj stranici koja je objavila lokalitet na kojega sam godinama pokušavao dovesti nekoga od struke. Jedini koji je došao bio je arheolog pok. Marijan Lozo kojemu sam nekoliko godina ranije, točnije u ljeto 1998., poklonio predaje svoje rodbine o Turskoj tj. ‘Urskoj kuli. Nakon njega, na moj poziv se odazvao istraživač megalita Domagoj Nikolić koji je ostao zatečen prizorom i pričom. Domagoju sam zamjerio što zid nije javno prezentirao kada je imao priliku. On nije moj, on pripada svima nama. Prisjetimo se zatim 2015. kada je dr. Semir Osmanagić, na moj poziv, stigao u Cistu Veliku. Zid je napokon objavljen u njegovom autorskom članku “Čuda Imotske krajine”. Nakon Semirove objave napisao sam temeljit uradak; “Cista Velika-Ciklopski bedem u Osoju”. Dalje sam ga provlačio kroz ostale radove i na njega neumorno vodio posjetitelje. Do sada sam ih odveo, pojedinačno i u skupini 178. No, poslije javne objave nitko od struke nije reagirao pozitivno. Prijetili su mi mnogi
i ostalo je na tome. “Zagreb” je upozorio neke ljude na mene. Međutim, taj isti “Zagreb”, koji nas danas zatire kao nekada Beograd, nije znao da sam radio za pojedince iz te iste struke. Ako padnem ja, padaju i oni. Matin zid se “potrcmao” i odabralo se ignoriranje. Osim toga, povukle su se mnoge veze da mi se na više načina zagorča život, minira objava radova na lokalnoj razini i mnoga vrata da mi se zatvore. Sve sam to prošao i evo donosim, do sada neobjavljene, fotografije s Osoja uz objavu manjeg dijela jednog izvrsnog teksta, velikog čovjeka i istraživača iz 19. st., don Petra Kaera.

Autor: Mate Puljak

BRIŽINE-MJESTO NA KOJEM SE RAĐA SUNCE

Kada sam obrađivao megalitni Gradac u Rastovcu, o kojemu možete naći nekoliko radova u mojoj kolumni, pogled mi je bježao na uzvišenje koje se u narodu zove Brižine. Ono se nalazi istočno od Zagvozda a markira ga velika površina zasađene borovine tzv. Gaj. Nebrojeno puta sam ukazao kako su jugoslavenske vlasti, u suradnji s povjesničarima, arheolozima i sl., na neka mjesta planski sadili borovinu kako bi sakrili istinu o Ilirima a održavali laž o dolasku Slavena. Vidjet ćemo što se to krije u Brižinama. Kada sam Domagoju Nikoliću otkrio megalite Gradaca, prvo što me upitao bilo je: “Što se nalazi na onom vrhu istočno od Zagvozda?” Sam vrh je, gledajući sa Gradaca, mjesto na kojemu 25. prosinca izlazi sunce. Dakle, Gradac i Brižine su u metafizičkom braku. Još jedna jaka simbolička i megalitna priča protkana predajnim rebusima.