Grb Primoštena: 7 zvijezda i crna Gospa Loretska s Djetetom. Nastavljam priču o mjestu gdje će točno za mjesec dana, 6. svibnja, na brdu Gaj ponad Primoštena, biti postavljena 17 m visoka skulptura Gospe od Loreta. Ova geometrijska matrica je neumoljiva, i neumorna, vrti, pa vrti. Stoga se moram osvrnuti na dodatne provjere koje su konačno unijele svijetle dokaze o duboko znanstvenoj, a na duhovnosti zasnovanoj podlozi ove moje misije. Naprosto, imamo tri slike: prvu, onu nebesku, drugu, onu zemaljsku, koja se savršeno preklapa s nebeskom, te treću, onu moju, osobnu, životnu, koja se preklapa s obje. Mjestima, događajima, ljudima! Ništa krucijalnog nije se dogodilo u mojoj slici a da nije nađeno poslije u zemaljski-nebeskoj. 

Kad bih sad započeo pisati obećanu knjigu o materiji, počeo bih s talijanskim gradom Matera. Naime, sve više sam uvjeren, pače, širenje matrice razotkriva tu pojavu – geografske širine na kojima počivaju sustavne pozicije kardinalnih vrijednosti, kao da nisu čiste linije – paralele, već kanali, putevi, kako ih prikazuje većina od ikonografskih prikaza legendarnog prijenosa Nazaretske kuće preko Ilirika u Loreto. Primjer pozicije Matere krasan je uzorak te postavke.

Dok je u Europi bilo bronzano doba, u Indiji su filozofi vec razmisljali o stvaranju Kosmosa. Naravno, ovo njihovo razmisljanje nije bilo bez uticaja religije, tako da njihova izvorna objasnjenja danas ne mozemo smatrati znanstveni.

Ali ako sa ovih objašnjenja skinemo magično-mistični veo, začudit ćemo se koliko su indijski filozofi bili blizu stvarnosti koju je Zapad otkrio tek u posljednja dva stoljeća.

PODJELA VREMENA: U praktičnom životu Indusa najvažnija jedinica vremena bila je solara godina. Vise solarnih godina davale su veće jedinice vremena. Riječ je o takozvanim 'jugama'. Indusi su razlikovali četiri 'juge', ali one nisu bile podjednako dugčke.

Četiri 'juge' stvarale su 'mahajugu' (veliku 'jugu'), a 72 'mahajuge' činile su period 'mantvantare'. Tačnije – jedna 'manvantara' sastojala se od 71,428.571 'mahajuge', a četrnaest 'mantvantare' sačinjavali su vremenski period koje se nazivao 'kalpa'!

Proračunato u godine jedna 'kalpa' jednaka je četiri milijarde i petsto miliona godina!

Danas ne poznajemo nijednu religiju koja računa sa toliko dugim vremenskim periodom. Jevreji računaju sa 6700 godina, Maje sa najviše 12.000 godina, ali sa milijardama godina – kako vidimo – samo računaju Indusi.

Ipak, 'kalpa' nije najveća vremenska jedinica sa kojom su računali prastari indijski filozofi. Prema njihovim razmisljanjima 'kalpa' je bila samo – 'jedan jedini dan Brahme, Boga stvoritelja'!

Kako to objasniti?

PULSIRAJUĆI SVEMIR: Prema staroj indijskoj filozofiji, u praskozorju stvaranja, Brahma je iz svojih pluća izdahnuo Svemir, koji se otada širi, i širit će se sve dok traje Brahmin dan!

Kada padne noć Brahma u svoja pluća udiše cjelokupni Kosmos, sav, bez ostatka. To se dogadja i narednog Brahminog dana, i dana, nakon tog dana, itd.

Tako su stari Indusi poetskim jezikom opisali nešto što savremena znanost naziva – pulsirajućim svemirom! A takva teorija nastala je na Zapadu tek pedesetih godina prošlog stoljeća i nazvana 'Big-beng'!

No vratimo se indijskom Bogu stvoritelju i zadivljujućim eonima vremena koje ngovještvaju prastari indijski filozofi. Indusi Brahmin dan nazivaju 'kalpom', a jednako toliko dugu noć označavaju izrazom 'pralaja'. Recimo, na kraju, da se Brahmina godina sastoji od 360 dana, to jeste od 360 'kalpi' i isto toliko 'pralaja', a Brahmin cijeli život traje – stotinu godina!

Fantastično!

ESKLUZIVNO: Ekspedicija “Rapa Nui”

http://www.bosnic.com/Pocetna-00010.html

AKCIJA: JEDNA KNJIGA - 3,00 EURA

Kliknite na naslovnu stranu knjige!