Igor Šipić
Svibanj 2016.
U lomnici vremena sve prije Krista spoznato je, sve nakon njega ostalo je nepromijenjeno. Gdje smo mi danas kao ljudska civilizacija? Jesmo li se udaljili od žrtovanja, djece, žena, muževnih muževa, njihovih obitelji? – mislili smo da! jesmo, ali nismo! Jesmo li se udaljili od puštanja krvi? – nismo, jer krv i dalje teče! Koga mi to volimo, koga to ljubimo – dočim se okrenemo? Koja voda još je Jordan, danas? Uza sve moguće moderne i znane bolesti, nije čovjek bolestan, aktualna društva su bolesna – društva posljedica, jer upravo zamjenom teza, rješavanjem posljedica, a ne uzroka, osigurava se trajna bolest društva. Jer ozdraviš li društvo, nema više bolesnog pojedinca, a onda je sve gotovo, sve staje, zdravstveni sustav preuzima kontrolu, ideolozi nestaju, kapital gubi. Zato zdravstvo nikada neće biti sanirano, jer ono je uzrok, a uzrok se ne dira. Posljedice pak proizvodi, stalno obnavljaj, i trajno si osigurao prevlast nad društvom, time i pojedincom. Stvar je, dakle, vrlo jednostavna, prosto rješiva, valja samo obrnuti teze, ali to nije interes pa mora biti odbačen pokušaj restitucije. Neka stoga krv teče i dalje, neka se žrtvuju djeca, neka se trguje majčinstvom žene, neka zombiji rađaju, neka nikad ne prestane bol Krista. Da, ali onda se odjednom pojavi rješenje, i društvo ozdravi, dobro pobijedi. Što se to dogodilo, otkud tako nagli zaokret?
