Kao i u Lici, i u susjednoj Bosanskoj Krajini zabilježene su predaje o drevnom narodu divova, Nemrima. Također su i među Krajišnicima prisutni zapisi o pronalasku divovskih kostiju. Jedan takav zapis, kratak ali vrijedan, ostavio nam je još 1887. godine svećenik (pop) Kosta Kovačević, rodom iz naselja (Bosanska) Pritoka, smještenog svega oko dva kilometra jugoistočno od Bihaća. Kosta Kovačević (1855 – nakon 1909.) potekao je iz svećenićke obitelji. Svećenik mu je bio otac, ali i oba starija brata. Školovao se za svećenika u Srpskoj bogosloviji u Banja Luci, potporom brata Vasilija, poznatog pod nadimkom Vajan, inače jednog od glavnih ustaničkih vođa Bosansko-hercegovačkog ustanka (1875-1878.) protiv turskih vlasti. Po završetku bogoslovnih nauka, doškolovao se za učitelja te je predavao u školama, a pomagao je i bratu Vasiliju u upravljanju protoprezbiterijatom (protoprezbiter je starješina među svećenstvom više parohija) i vođenju parohije Bihać i Hrgar.
