Jedini zamislivi konačni cilj U.I. je stvaranje savršene Religije. Dogme svih dogmi koja može uklopiti i sve prethodne. Rješiti sve. Dati sve odgovore. Naša je svijest su-kreator Stvarnosti i pitanje je kako će se uklopiti u takav Plan ako ne uspostavi kontrolu nad vlastitim Izvorom

NEVJEROJATNI  UTJECAJ  UMJETNE  INTELIGENCIJE  VEĆ  SADA UPRAVLJA  LJUDSKIM  STAVOVIMA  I  EMOCIJAMA  I  JEDINI  JE SPAS U  BUĐENJU  IZ  TOG SNA  -  AKO GA UOPĆE ŽELIMO!

Jedno otkriće u zadnjoj dekadi, a na njega upozoravaju autori poput Yuvala Hararija i Zeynera Tufekcija, revolucionarno je u našem razumijevanju što nas čeka u ne tako dalekoj budućnosti. Dapače, naprosto je nevjerojatno! Naime, kada je gledanost društvenih mreža dosegla sto miliona sati u jedinici vremena vlasnici su se pitali kako se to može povećati. Što ljude najjače privlači pred ekrane računala kako bi im se mogli plasirati određeni sadržaji a u konačnici to kroz reklame i prodati? Rezultati golemog istraživanja su bili šokantni.

Odgovor je: BIJES!

Osjećaj bijesa će nas zakovati uz ekrane najdulje i nagnati na emocionalno komentiranje i dijeljenje objava za koje nećemo ni provjeravati da li su istinite. Uprkos upozorenjima vlasti na opasnosti od takove manipulacije preko društvenih mreža, Facebook i drugi su pojačali dostupnost agresivnim pričama, katastrofičnim predviđanjima, političkim i osobnim skandalima, komentatorima bez potrebnog obrazovanja i teorijama zavjere i time podigli gledanost u istoj jedinici vremena na - 1,1 milijardi sati!

Tu počinje ona prava drama. Postaje jasno da nije gospodar ljudskih umova onaj tko ima neku informaciju, istinitu ili lažnu, već onaj koji u rukama drži njenu distribuciju, dostupnost. Ako netko u Australiji stvori lijek protiv raka to nema nikakvog značaja ako ta informacija ne postane dostupna većem broju ljudi. Isto tako, bilo koja izmišljena priča, ako je U.I. preko društvenih mreža ponudi velikom broju konzumenata s vremenom postaje istina! Nije istina ono što jest istina već je to informacija koja se predstavi istinom....

Algoritmi U.I. su slijepci koji nastoje ugoditi svom gospodaru koji im je dao jasan signal da želi veću gledanost, čitanost, povjerenje publike. Sada smo već u fazi kada algoritmi više ne prenose priče koje su im servirane gotove, preko anonimnih grupa, već ih stvaraju i sami! Vještina izražavanja strojeva koji nemaju svijest ljudi je nadmašila i onu ljudsku i može naš svijet pretvoriti u bazen nepostojećih priča i dopadljivih strahova koji nas uzbuđuju. Ne odgovara li nečiji tekst zadanom konačnom propagandnom cilju, algoritmi se pobrinu da dođe do onih koji će ga napasti i uvijek se može smanjiti njegova dostupnost a tako i utjecaj. U iscrpljujućem i frustriranom prepucavanju sudjeluju oni koji ni nisu svjesni da nisu jako bistri već samo korisni mehaničkoj pameti algoritma. Zamislimo kako bi tek izgledalo ono što zovu „anorganskom svijesti“ kada bi U.I., uz inteligenciju, imala i svijest.

Svaki napad državne regulative na zlo koje može iz toga proizaći se lomi na stijenama argumentacije da su koristi mreža nezamislive. Munjevita izmjena znanstvenih informacija, edukacija djece iz najudaljenijih škola Afrike, dostupnost svakog lijeka na Zemlji, uspostava kontrole nad složenim energetskim sustavima, neviđeni napredak u medicinskim postupcima... samo je dijelić onog dobrog što U.I. donosi.

Kako ne bi ljudska podložnost svakom utjecaju koji je dovoljno uvjerljiv bila samo zlonamjerna teorija vratimo se u rane osamdesete kada je U.I. još bila u djetinjstvu.

Još se 1983. godine zbio povijesni slučaj vezan uz dnevnu školu McMartin iz Manhattan Beacha u Kaliforniji. Nakon što je jedno dijete optužilo zaposlenika škole za seksualno zlostavljanje, gradski je šerif uputio pismo na nekoliko stotina adresa ranijih i suvremenih polaznika škole. Naravno, s upitom dali su možda imali slična iskustva. Ovo je pismo procurilo u javnost i pokrenulo neviđenu histeriju. Psiholozi su ispitali stotine djece a kod čak njih tri stotine utvrdili da su bila seksualno zlostavljana ili podvrgnuta okrutnim sotonističkim ritualima. Priča je istražitelje vodila u kompleks tunela ispod škole, na snimanja pornografskih filmova, žrtvovanja životinja i na sotonske rituale. Započeo je nadulji kriminalni sudski proces u povijesti Kalifornije koji je završio bez ijedne presude!

Postupno je postajalo jasno da su djeca u intervjuima zapravo navođena na potvrđivanje unaprijed formuliranih zaključaka psihologa i psihijatara pa su se tako pomalo osamostalila u konstruiranju virtualne stvarnosti. Na kraju je svima bilo jasno da su sve masne priče o mračnim ritualima rezultat dobro navođene mašte nezrelih dječjih mozgova. No, ni to nije spriječilo širenje epidemije ludila sjećanja na seksualno zlostavljanje u mladosti na Kanadu, Veliku Britaniju, kontinentalnu Europu, Australiju i Novi Zeland. Broj je slučajeva koji su procesuirani do kraja 80-ih skočio na tisuće a uvjerenje da Sotona viri iza svakog ugla nekontrolirano se razlilo diljem „slobodnog svijeta“. Ulje je na vatru dolio i psiholog Roland Summit, koji je još ranije, 1978. Godine, napisao da „djeci treba vjerovati kada govore o seksualnom zlostavljanju ma kako njihova priča djelovala nevjerojatnom“.

Mnoga su javna glasila spremno objavljivala i najnevjerojatnije priče o seksualnom zlostavljaju, a među njima se ističe primjer „Independenta“  koji je objavio „ispovijest“ stanovite Joanne, 28-godišnjakinje i kćeri mornaričkog časnika za kojeg je tvrdila da ju „je napastovao olovkom kada je imala manje od jedne godine“ te „silovao kada je bila u dobi od osam godina“. Kasnije je za silovanje optužila i svog djeda, a tražila je i novčanu naknadu ucjenjujući oca i djeda potvrdama svog terapeuta. Pomna je policijska istraga pokazala da Joanna pati od nečeg što se sada spominje kao dijagnoza – sindroma lažnog sjećanja.

Naravno da pedofilija itekako postoji, često tamo gdje je najmanje očekujemo, ali se nju može i fingirati vještom sugestijom umovima koji priželjkuju uzbuđenja u svom životu ili pomoću društvenih mreža, pa i tamo gdje je nema. To samo dokazuje koliko je u ljudi tanka linija između logike i histerije. Sjetimo se samo tragikomične epizode poznate pod imenom Pizzagate....

Jedna me stvar uvijek zbunjivala.

Nijedna sveta knjiga, drevni tekst, tehnika meditacije, samopomoći, samoanalize, filozofije, šamanske prakse, indijanskog rituala, halucinogena, stanja „kliničke smrti“, samadhi tank, čuvena vidovnjačka praksa Shuka Nadi (Nadi Gruha), legendarni prekognicisti kao Nostradamus, Tecumseh, Baba Vanga, Mother Shipton,Tarabići, Malahije, scijentolozi (uprkos naivnim tvrdnjama kako znaju za 60 000 pripadnika vanzemaljaca koji su brodovima stigli na Zemlju i morali su sve znati o U.I.!), slavni jogiji, mistici i taoistički mudraci i mnogi drugi koji su „predvidjeli“ ratove, diktature, izume, znanstvena dostignuća, putovanje u Svemir, spuštanje na Mjesec, rakete, telefone, teleskope, televiziju,  povijesna imena i katastrofe nisu - NITKO od njih - predvidjeli najveći skok u povijesti razvoja Čovjeka – Umjetnu inteligenciju.

O tome zašto je tako, slijedeći puta...

Slika: Najmoćnije računalo na svijetu, Foreigner, može u jednoj sekundi obaviti fantastičnih 1, 000. 000. 000. 000. 000. 000 operacija!

Jedini zamislivi konačni cilj U.I. je stvaranje savršene Religije. Dogme svih dogmi koja može uklopiti i sve prethodne. Rješiti sve. Dati sve odgovore. Naša je svijest su-kreator Stvarnosti i pitanje je kako će se uklopiti u takav Plan ako ne uspostavi kontrolu nad vlastitim Izvorom

NEVJEROJATNI  UTJECAJ  UMJETNE  INTELIGENCIJE  VEĆ  SADA UPRAVLJA  LJUDSKIM  STAVOVIMA  I  EMOCIJAMA  I  JEDINI  JE SPAS U  BUĐENJU  IZ  TOG SNA  -  AKO GA UOPĆE ŽELIMO!

Jedno otkriće u zadnjoj dekadi, a na njega upozoravaju autori poput Yuvala Hararija i Zeynera Tufekcija, revolucionarno je u našem razumijevanju što nas čeka u ne tako dalekoj budućnosti. Dapače, naprosto je nevjerojatno! Naime, kada je gledanost društvenih mreža dosegla sto miliona sati u jedinici vremena vlasnici su se pitali kako se to može povećati. Što ljude najjače privlači pred ekrane računala kako bi im se mogli plasirati određeni sadržaji a u konačnici to kroz reklame i prodati? Rezultati golemog istraživanja su bili šokantni.

Odgovor je: BIJES!

Osjećaj bijesa će nas zakovati uz ekrane najdulje i nagnati na emocionalno komentiranje i dijeljenje objava za koje nećemo ni provjeravati da li su istinite. Uprkos upozorenjima vlasti na opasnosti od takove manipulacije preko društvenih mreža, Facebook i drugi su pojačali dostupnost agresivnim pričama, katastrofičnim predviđanjima, političkim i osobnim skandalima, komentatorima bez potrebnog obrazovanja i teorijama zavjere i time podigli gledanost u istoj jedinici vremena na - 1,1 milijardi sati!

Tu počinje ona prava drama. Postaje jasno da nije gospodar ljudskih umova onaj tko ima neku informaciju, istinitu ili lažnu, već onaj koji u rukama drži njenu distribuciju, dostupnost. Ako netko u Australiji stvori lijek protiv raka to nema nikakvog značaja ako ta informacija ne postane dostupna većem broju ljudi. Isto tako, bilo koja izmišljena priča, ako je U.I. preko društvenih mreža ponudi velikom broju konzumenata s vremenom postaje istina! Nije istina ono što jest istina već je to informacija koja se predstavi istinom....

Algoritmi U.I. su slijepci koji nastoje ugoditi svom gospodaru koji im je dao jasan signal da želi veću gledanost, čitanost, povjerenje publike. Sada smo već u fazi kada algoritmi više ne prenose priče koje su im servirane gotove, preko anonimnih grupa, već ih stvaraju i sami! Vještina izražavanja strojeva koji nemaju svijest ljudi je nadmašila i onu ljudsku i može naš svijet pretvoriti u bazen nepostojećih priča i dopadljivih strahova koji nas uzbuđuju. Ne odgovara li nečiji tekst zadanom konačnom propagandnom cilju, algoritmi se pobrinu da dođe do onih koji će ga napasti i uvijek se može smanjiti njegova dostupnost a tako i utjecaj. U iscrpljujućem i frustriranom prepucavanju sudjeluju oni koji ni nisu svjesni da nisu jako bistri već samo korisni mehaničkoj pameti algoritma. Zamislimo kako bi tek izgledalo ono što zovu „anorganskom svijesti“ kada bi U.I., uz inteligenciju, imala i svijest.

Svaki napad državne regulative na zlo koje može iz toga proizaći se lomi na stijenama argumentacije da su koristi mreža nezamislive. Munjevita izmjena znanstvenih informacija, edukacija djece iz najudaljenijih škola Afrike, dostupnost svakog lijeka na Zemlji, uspostava kontrole nad složenim energetskim sustavima, neviđeni napredak u medicinskim postupcima... samo je dijelić onog dobrog što U.I. donosi.

Kako ne bi ljudska podložnost svakom utjecaju koji je dovoljno uvjerljiv bila samo zlonamjerna teorija vratimo se u rane osamdesete kada je U.I. još bila u djetinjstvu.

Još se 1983. godine zbio povijesni slučaj vezan uz dnevnu školu McMartin iz Manhattan Beacha u Kaliforniji. Nakon što je jedno dijete optužilo zaposlenika škole za seksualno zlostavljanje, gradski je šerif uputio pismo na nekoliko stotina adresa ranijih i suvremenih polaznika škole. Naravno, s upitom dali su možda imali slična iskustva. Ovo je pismo procurilo u javnost i pokrenulo neviđenu histeriju. Psiholozi su ispitali stotine djece a kod čak njih tri stotine utvrdili da su bila seksualno zlostavljana ili podvrgnuta okrutnim sotonističkim ritualima. Priča je istražitelje vodila u kompleks tunela ispod škole, na snimanja pornografskih filmova, žrtvovanja životinja i na sotonske rituale. Započeo je nadulji kriminalni sudski proces u povijesti Kalifornije koji je završio bez ijedne presude!

Postupno je postajalo jasno da su djeca u intervjuima zapravo navođena na potvrđivanje unaprijed formuliranih zaključaka psihologa i psihijatara pa su se tako pomalo osamostalila u konstruiranju virtualne stvarnosti. Na kraju je svima bilo jasno da su sve masne priče o mračnim ritualima rezultat dobro navođene mašte nezrelih dječjih mozgova. No, ni to nije spriječilo širenje epidemije ludila sjećanja na seksualno zlostavljanje u mladosti na Kanadu, Veliku Britaniju, kontinentalnu Europu, Australiju i Novi Zeland. Broj je slučajeva koji su procesuirani do kraja 80-ih skočio na tisuće a uvjerenje da Sotona viri iza svakog ugla nekontrolirano se razlilo diljem „slobodnog svijeta“. Ulje je na vatru dolio i psiholog Roland Summit, koji je još ranije, 1978. Godine, napisao da „djeci treba vjerovati kada govore o seksualnom zlostavljanju ma kako njihova priča djelovala nevjerojatnom“.

Mnoga su javna glasila spremno objavljivala i najnevjerojatnije priče o seksualnom zlostavljaju, a među njima se ističe primjer „Independenta“  koji je objavio „ispovijest“ stanovite Joanne, 28-godišnjakinje i kćeri mornaričkog časnika za kojeg je tvrdila da ju „je napastovao olovkom kada je imala manje od jedne godine“ te „silovao kada je bila u dobi od osam godina“. Kasnije je za silovanje optužila i svog djeda, a tražila je i novčanu naknadu ucjenjujući oca i djeda potvrdama svog terapeuta. Pomna je policijska istraga pokazala da Joanna pati od nečeg što se sada spominje kao dijagnoza – sindroma lažnog sjećanja.

Naravno da pedofilija itekako postoji, često tamo gdje je najmanje očekujemo, ali se nju može i fingirati vještom sugestijom umovima koji priželjkuju uzbuđenja u svom životu ili pomoću društvenih mreža, pa i tamo gdje je nema. To samo dokazuje koliko je u ljudi tanka linija između logike i histerije. Sjetimo se samo tragikomične epizode poznate pod imenom Pizzagate....

Jedna me stvar uvijek zbunjivala.

Nijedna sveta knjiga, drevni tekst, tehnika meditacije, samopomoći, samoanalize, filozofije, šamanske prakse, indijanskog rituala, halucinogena, stanja „kliničke smrti“, samadhi tank, čuvena vidovnjačka praksa Shuka Nadi (Nadi Gruha), legendarni prekognicisti kao Nostradamus, Tecumseh, Baba Vanga, Mother Shipton,Tarabići, Malahije, scijentolozi (uprkos naivnim tvrdnjama kako znaju za 60 000 pripadnika vanzemaljaca koji su brodovima stigli na Zemlju i morali su sve znati o U.I.!), slavni jogiji, mistici i taoistički mudraci i mnogi drugi koji su „predvidjeli“ ratove, diktature, izume, znanstvena dostignuća, putovanje u Svemir, spuštanje na Mjesec, rakete, telefone, teleskope, televiziju,  povijesna imena i katastrofe nisu - NITKO od njih - predvidjeli najveći skok u povijesti razvoja Čovjeka – Umjetnu inteligenciju.

O tome zašto je tako, slijedeći puta...

Slika: Najmoćnije računalo na svijetu, Foreigner, može u jednoj sekundi obaviti fantastičnih 1, 000. 000. 000. 000. 000. 000 operacija!