AUTOR: MATE PULJAK
Činjenica je da se u djelu Regnum Sclavorum, poznatom pod nazivom Ljetopis popa Dukljanina opisuje krunidba jednog kralja koji tamo nema ime. Krunidba se događa u polju Dalmi. Prema pretpostavci Ivana Kukuljevića Sakcinskog krunidba se odvila u Duvanjskom polju blizu ruina Delminiuma (in planitie Dalmae). No, što ako je Delminium bio drugdje? Tragom predaja o Tomislavovu grobu, došao sam do jedne zanimljive lokacije u Imotskoj krajini. Dukljanin kaže da su prije svega uređene crkve i biskupije, a onda država. U tu priču ulaze bazilike Imotske krajine (Bublin, Proložac, Gorica, Cista Velika i nepoznati Grabovac). Je li taj kralj okrunjen u Imotskom polju? Jasno je da u Imotskom polju ne postoji važnije kultno mjesto od Dikovače i kompleksa bazilike i benediktinskog samostana iz 6. stoljeća. Zašto struka ne želi priznati da je na tom mjestu Benediktov Bilubij? Što njihovi mentori znaju, a ne smije se otkriti javnosti? Ako je u Imotskom polju bio Delmion/ Delminium/ Delmis (Nova-Novi), a jest barem jedan, koji je kralj okrunjen podno Dikovače? Zašto hrvatski narod ne zna gdje su mu pokopani kraljevi? Zašto neki tvrde da Tomislav nije postojao, dok drugi vele da je bio srpska kraljica? Dakle, od svih provala ne temu kralja Tomislava, uključujući prvenstveno hipotezu o Duvnu, ova o srpskoj kraljici je definitivno najluđa i teško da će ju itko nadmašiti. U nedostatku kvalitetnih istraživanja i u moru znanstvenih radova, koji to nisu, jedino za što se možemo uhvatiti su narodne predaje. Narod nije zaboravio grob svojega kralja. Pok. Ivan Milas, čuvar državnog pečata, prenosio je predaju svojih starih o krunidbi i grobu kralja Tomislava koji je okrunjen u podnožju kultne Dikovače, tj. u Benediktovu Bilubiju, bazilici na Bublinu, Zmijavci, Imotska krajina.
