Proročišta ili upravljački centri

Pitanje svih pitanja današnje civilizacije je, želimo li mi uopće bolji svijet? Čini se ipak ne spram promišljanja „integralnog ugođaja“ komparativnosti tehničko-biološke i geografsko-geometrijske prakse. Može li ona dovesti do pomjeranja „ciljnog ponašanja sustava“? Je li Rotonda Ošlje tada uistinu informacija kao osnovno načelo, holografski stroj neopisivo živog integralnog ugođaja? „Bez mjere ciljnosti nema smisla ništa graditi“ (Franjo Jović). Tehnički sustav informacijski je živ, pa zašto onda to ne bi bio i ovaj plejadski apliciran matematički na geografsku i biološku podlogu. U svakom njegovom informativnom dijelu može se sagledati informacija cjeline.

Majanski El Mirador nedavno je nanovo ispisao povijest sjajne civilizacije, a znanstvenici i dalje zbrajaju dojmove i analiziraju potencijal otkrića nepreglednih drevnih cesta.

Staze i putevi dugački preko 240 kilometara u Gvatemali blizu granice s Meksikom predstavljaju prvu poznatu mrežu prometnica u povijesti. Stručnjaci su u projektu 'Cuenca Mirador' analizirali preko 700 kvadratnih kilometara prometnica i 2158 kvadratnih kilometara majanske biosfere unutar tzv. 'Kan kraljevstva' u Peten džungli.

Ovo otkriće poslužilo je i kao okosnica brojnih drugih. Naime, arheolozi su logikom počeli pretraživati naznačeni parametar i uz ceste su pronašli izgubljene gradove, piramide, terase, kanale, zidove, kao i još širu mrežu sedamnaest cesta dugačkih 240 kilometara koje su služile za prijevoz tereta. Laserski LIDAR potvrdio je kako je riječ o prvoj pravoj državi u obje Amerike, a s obzirom na pretpostavljenih milijun stanovnika možda i ponajvećoj na čitavom tadašnjem svijetu.

Civilizacija je počela s padom oko 150. godine prije Krista. El Mirador tako krase veći gradovi od Tikala i kasnije civilizacije, pa je i potencijal zaista ogroman. Svi s uzbuđenjem iščekuju daljnja otkrića...

IZVOR >>>

Kad se rodimo, zaplačemo, kad se naplačemo, umiremo.

Iz filma Ran, Akira Kurosawe

Radnja ovog filma događa se u Japanu u 16. stoljeću, podlogu pak čini Shakespeareova tragedija Kralj Lear. Zašto sam odabrao ovaj važan citat kao uvodnik u temu koja naizgled nema izravnog kontakta s povijesnim epom o moćnom kralju, uspješnom gospodaru rata, i trojici sinova međusobno posvađanih do najkrvavijih sukoba? Međutim, ima, itekako ima! Na mojim mapama, iscrtanim, reklo bi se zagušenim, diše se slobodno, nema izbjeglica, čitavi svijet, budisti, islamisti, judaisti, kršćani... povezani su u jednu cjelinu, jedinstveno, metodom Svete geometrije. A što je ona? Čista matrica skinuta sa neba, Plejadski otisak kojeg je taj klaster ostavio na zemlji u posljednjih desetak milenija. Zapravo je to „ta“ predeuklidovska geometrija o kojoj me pitaju a korijene joj nalazim u autokreaciji ili re-kreaciji u sebi već izvedene matematičke matrice. Euklid je dobio na stol gotovu stvar, nešto beskrajno starije i udaljenije od antike. Zašto onda sve religije svijeta ne progovore svojim najmoćnijim oružjem – spram armilarne sfere, armaturnom mrežom kojom su povezali čitavu stvarnost na zemlji. Tada bismo doznali tko smo i što smo, bezbolno, ali ovako, lakše nas je držati u ropstvu. Zato sam posegnuo za tim citatom.