Još je nejasno da li su iskustva kliničke smrti naznaka „života poslije života“ ili iluzija kojom nas Evolucija štiti od jezive spoznaje da nakon ovog svijeta ne postoji - ništa

Svakako najuzbudljivija teza neuroteologa, a na bazi činjenice da se podražavanjem Božjeg Modula (vidi: dr Srinivasan Ramachandran, dr Michael Persinger, God's Module, svjedočanstva ispitanika da su nakon podražavanja čeonog režnja jakim magnetima „vidjeli Boga“, „boravili u Raju“, „sreli Božansku svjetlost“ i slično, op.a.) magnetskim poljima, jest da je vjera u Boga usađena genetski u svakog čovjeka ma kakav ateist on u svom izjašnjavanju bio! Naime, i s v i ateisti podvrgnuti eksperimentima sa "šljemom" dr Korena na Laurentian University su imali različita duhovna iskustva a sva slična onima koja su imali redoviti posjetioci crkava, hramova, mošeja, sinagoga, lamaserija i drugih mjesta gdje se moli ili meditira. Dakle, "centar za kontakt s Bogom" jest po svemu sudeći stvarnih stotinjak milijuna neurona u području iza lijevog uha svakog čovjeka! Dakako, još ima nepoznanica oko toga kada je u evoluciji i s kojom svrhom taj centar nastao (ortodoksni ateisti tvrde "da je evolucija sama stvorila takav centar da zavara Čovjeka da Bog postoji i pruži mu nadu u teškim trenucima i pred smrt"). Možda zato da bi čuda b i l a m o g u ć a!
Tu u igru ulazi dr Andrew Newberg koji se bavi pitanjem koje intrigira najviše: što s iskustvima onih koji su se osjetili Jedno s Bogom ili sviješću napustili tijelo? Ili onima koji su ozdravili na neobjašnjivi način? Za razliku od tvrđe orijentiranih znanstvenika on dozvoljava mogućnost da okoliš, rituali, religijski ceremonijali i običaji mogu do jedne granice pokrenuti slična iskustva ali kao radiolog na Sveučilištu Pennsylvania u Filadelfiji radije je složenim testovima podvrgnuo dugogodišnje praktikante raznih oblika meditacija i molitvi koji su ranije spontano već imali neobična iskustva. 
Tako je uzeo desetoro iskusnih praktikanata tibetanske budističke meditacije od kojih jedan, stanoviti Michael Baime, opisuje vrhunac kao: "Osjetio sam kako se granice oko mene tope i duboku povezanost sa svime te shvatio da odvojenosti od drugih fenomena nikada nije ni bilo...". 
Kada je pritiskom na dugme signalizirao ovaj doživljaj u vene mu je ubrizgana radioaktivna supstanca, tzv. "tracer" ("tragač"). Ta se supstanca brzo hvata na one stanice u kojima se najviše nakuplja krv. Snimka specijalnom kamerom dala je neku vrstu slike "nirvane". Nije šokirao dio mozga odgovoran za koncentraciju za koji se očekuje da bude prokrvljen već iznimno slaba prokrvljenost zone OAA. Ovdje se nalaze stanice koje nam daju osjećaj granica našeg tijela i protoka vremena. Snažna koncentracija odvlači krv u udaljene zone mozga i ljudska se pažnja sasvim zatvara prema vanjskim podražajima. Zato je u stanicama u zoni OAA zabilježen iznimno niski krvotok! Drugim riječima, do najniže se granice gase osjećaji za prostor i vrijeme i meditant više nema prepreke iskusiti bezgraničnost i vanvremenost!
Još su uzbudljiviji testovi s deset časnih sestara jednog vrlo discipliniranog katoličkog reda. Mjerenja su rađena nakon 45-minutne molitve. Sestre, i inače iskusne u molitvi, raportirale su da su "postale Jedno s Bogom"! No, mehanizam je kod njih nešto drukčiji. Kao i kod prethodnika, aktivnost u zoni OAA se dramatično smanjila, a povećala se u centru za govor, zbog intenzivnog verbalnog ponavljanja molitve.

Slika 1: Dr Michael Persinger . na 900 ispitanika dokazao da podražavanje mozga solenoidima iz tzv. "Korenovog šljema" pruža iskustva opisana u svetim spisima.
Slika 2.: Dr Srinivasan Ramachandran - neurolog iz San Diega koji je primjetio da oboljeli od jedne rijetke vrste epilepsije vezane uz čeoni režanj nakon napadaja govore o "razgovoru s Bogom". Pretpostavio je da se radi o podražaju centra u mozgu koji je nazvao "Božji modul".
Slika 3.: "Korenov šljem" - uređaj kojime se izazivaju spiritualna iskustva koja dramatično podsjećaju na opise mistika.

Autor: Mate Puljak

“Onaj, koji me je poslao, sa mnom je, i nije me ostavio sama, jer ja svagda činim, što je Njemu drago.” (Ivan 8, 29)

UVOD

Opačac na izvoru rijeke Vrljike, ostaci srednjovjekovne infrastrukture neobičnog izgleda na zemlji jedne poštene radničke obitelji. Braća koju poznajem bave se ugostiteljstvom i drže stari mlin. Ispred kuće teče rijeka Vrljika. U toj se idili , u svakom smislu, drži do tradicije. Upravo smo na tom mjestu ja i pok. arheolog Marijan Lozo često objedovali. Mislim da nitko nije svoj život proživio ispunjenije od njega. Godine koje smo proveli skupa po terenima nikada neću zaboraviti. Naučio me je mnogo o prapovijesti, pogotovo o keramici koju sam sposoban veoma približno datirati. S drugu stranu rijeke postoji priča koju su ispričali stotinu puta ali nitko onako kako treba. Odlučio sam posjetiti stare poznanike i objaviti jednu novu verziju priče o Opačcu, drugačiju od službene u koju neću niti ulaziti.

Autor: Mate Puljak

UVOD

Billubium je posjed kojega car Justinijan I. (527.-565.) daruje Benediktu Nursijskom (480.583.), odnosno benediktinskom redu samostana Monte Cassino. Spominje se u djelu; “ Epitome Chronicorum Casinensium”, u prijevodu ; “ Sažetak montekasinskih kronika”. Autorstvo neki pripisuju kardinalu Anastasiju Bibliotekaru dok drugi tvrde kako ga je sastavio benediktinac đakon Petar, knjižničar Monte Cassina, ito prema podacima iz Antoninova itinerara. Bilo kako bilo, ne ulazeći u njegovu dataciju, smatram da je sam podatak autentičan i da o njemu ne treba dvojiti. Billubium znanstvena zajednica ubicira u Berinovac nedaleko Imotskog. I nebi bilo ništa sporno da u tom mjestu ima štofa za tkanje takve priče. Uvjeren sam da znam gdje se ustvari nalazio.