Velika Britanija kao megalitno vrelo postala je vrlo respektabilna točka brojnih pustolova još od vremena kultnih arheologa i početaka neopaganizma, no glavni promotor definitivno je bio i ostao Arthur C. Clarke.

Kao i generacije prije mene djetinjstvo sam 'utapao' u njegovim knjigama o svjetskim misterijama i često sam pomišljao kako bi jednog dana mogao posjetiti megalitne građevine južne Engleske. Za ono što doista poželite uvijek dođe plodno vrijeme i treba ga znati znalački iskoristiti.

KLASIFIKACIJA: (5) Misterije eksterijera

POPULARNOST: 5

MOGUĆNOST: 5 - Turistička senzacija i jedna od glavnih ruta tijekom posjeta Engleskoj najbolje govori o vjerojatnosti fenomena. Iako u posljednje vrijeme kruže fotografije o Stonehengeu kao o 'prevari' ili 'replici', posjet ovom mjestu će vam definitivno proširiti horizonte. Ni ostala mjesta u okolici ni najmanje ne odudaraju kada se priča o fascinaciji i približavanju drevnim misterijama.

Glastonbury – Grad i kula poput 'Gospodara Prstenova'

Povod mom dolasku u Veliku Britaniju bilo je predavanje Davida Ickea, njegov već sada čuveni godišnji megaevent. Dvosatni let bio je sasvim dovoljna uvertira za popriličnu avanturu. Jasno, svatko može platiti organizirani izlet iz Londona u Stonehenge za poveću cifru i linijom manjeg otpora obići kameno zdanje. Prijatelj i ja smo se odlučili na nešto daleko zanimljivije - unajmili smo auto i krenuli smo na put. Nakon početnih pola sata 'borbe za život' (zbog famozne lijeve strane i desnog volana) Reading, Swindon i Bristol bili su usputne točke ka našem obilasku četiri ključne lokacije, a prva na tom putu bila je ona u Glastonburyju.

Sam Glastonbury, maleni gradić u pokrajini Somerset, poznat je kao naselje još od Neolitika i igrao je bitnu ulogu kroz stoljeća britanske imperije. Danas je po mnogima svjetsko središte New Agea i neopaganizma, kao i izvor raznih legendi, od one o Josipu iz Arimateje, do Svetog grala i kralja Artura. Pojedinci idu toliko daleko da ga poistovjećuju i s mitskim Avalonom, naročito otkada su počele kružiti i priče da je oko grada smješten zodijak, integriran u okolišu. No, sve to ipak nije za usporedbu s vodećom atrakcijom - Glastonbury Tor brdom i kulom Svetog Mihaela. Najradikalnije teorije govore kako je sam Isus Krist došao na Tor s ujakom Josipom gdje je digao prvu kršćansku crkvu. Nakon njegove smrti, Josip se vratio i u 'vrata u podzemni svijet' unio Sveti Gral, koji tamo čeka pravog pustolova i u današnje vrijeme. Iz tog razloga kralj Artur kasnije na ovom mjestu zasniva Avalon, a kršćansku notu donosi Sveti Patrick. Bez obzira na osobni stav o teorijama, ovo zdanje zbilja ima efektan učinak. Kombinacija fantasy novela i nevjerojatnog krajolika na svakog će ostaviti veliki utisak, što zbog rustikalne psihodelije, što zbog snažnog vjetra i prohladnog dojma.

Samo mjesto je također vrlo upečatljivo. Zamislite mjestašce od par tisuća stanovnika u kojem vas svatko pozdravlja, engleski doručak je na vrlo visokoj razini kvalitete, a gotovo svaka trgovina (od velikog broja postojećih) specijalizirana je za alternativne djelatnosti. Tako svaki izlog poziva na tarot, vrlo jeftinu i pomno odabranu magijsku literaturu, kostime, razne prakse iscjeljivanja energijom, kao i veliki spektar različitih događanja diljem godine. Kako je u pitanju i dašak čuvenog Midsomera, sve podsjeća na seriju i s vremenom se zapitate događa li se u ovako pitoresknom okruženju zaista toliki broj ubojstava. Tu mogu dati i glatku preporuku – ukoliko imate opciju ovakve ekspedicije, preporuka je da odsjednete u nekom od rustikalnih hotela u manjim gradićima – što zbog cijene, što zbog originalnih pubova, što zbog dobre hrane (pravo osvježenje od gumenih ručkova i prozirne kave u gradu).

Stonehenge – Monumentalni spomenik i 'Must See' za života

Narednog dana odlučili smo se za posjet definitivno najvažnijem druidskom monumentu na svijetu. Stonehenge se nalazi na nekih 240 km zapadno od Londona, na pola puta od metropole i zapadne atlantske obale. Okrug Wiltshire je isto tako životopisan, uz kratke ceste i tradicionalne simbole engleskog sela. Kolika misterija kruži oko lokacije potvrđuje činjenica da se niti dan danas ne zna prava svrha ovih kamenih blokova, a teorije idu od religijske uporabe, astronomsko-astrološkog opservatorija, kalendara, do žrtvenika ili energetskog vrtloga. Isto tako, ne zna se niti kada je izgrađen, koliko puta je dorađivan i tko je prvotni graditelj. Iako ga gotovo svi imenuju 'druidskim', gotovo je sigurno da su druidi samo korisnici Stonehengea, a prva faza gradnje zabilježena je prije čak 5000 godina. Pouzdano se zna da je kamenje dopremljeno iz Walesa, gotovo 220 km zapadno, dok je dio stupova donesen iz obližnjeg Marlborougha.

OSTATAK PROČITAJTE NA MOM BLOGU PUTEM OVOG LINKA

Putopise prigodno nastavljam misterioznom Rumunjskom, odnosno - Branom, navodnim ključnim dvorcem vezanim uz priču Vlada Basaraba, poznatijem po Stokerovom Drakuli.

Povijesna priča

Naime, postoje tumačenja da je središte vampirsko-nabijačkih radnji zapravo dvorac na brdu Poenari ili pak Korvinov dvorac u Hunedoari. No, ukoliko isključimo te špekulacije, onda kao najbitnija ostaje upravo Bran u blizini Brašova, na samoj granici Transilvanije i Valahije. Zanimljivo, iako se o ovom dvorcu priča kao o 'Stokerovom', ne postoje dokazi da je ovaj Irac uopće čuo za dvorac i lokaciju već je sve bazirao na mašti.

Inače, građevinu su izgradili legendarni Teutonski vitezovi davne 1212. u drvenom izdanju, koje je uništeno trideset godina kasnije u napadu Mongola. Ludovik I. Anžuvinac 1377. odobrava kronštadtskim Saksoncima pravo na izgradnju kamene utvrde. Vjeruje se da je dvorac držao Mircea Stariji od Valahije dok povijest iz školskih udžbenika ne povezuje Vlada Tepeša (1448–1476) s pričom, izuzev činjenice da je par puta bio u prolazu i možda poneki puta prenoćio u zdanju. Naravno, priča ima različite interpretacije i nemoguće ju je provjeriti.

Zmajev Sin kao predak Busha i princa Charlesa

No, tko je onda uopće taj Drakula? Vlad Basarab III, poznatiji kao Vlad Drakula ili Tepeš (rum. Tepeš, nabijač, op.a.), živio je u razdoblju 1431.-1476. Bio je princ Valahije, a po ocu je pripadao Redu Zmaja - iz tog razloga je Dracula (Zmajev Sin ili Potomak). Danas je prilično poznat i po istraživanju koje je otkrilo kako je u krvnom srodstvu s čitavim nizom poznatih osoba poput Princa Charlesa, Lady Diane, Georgea Busha i Johna Kerryja.

Najpoznatiji je ipak po svom čuvenom sadizmu i najgorim primjerima mučenja. 'Pržio je djecu na vatri i tim mesom hranio njihove majke. Ženama je rezao dojke i tjerao muževe na ishranu. Nakon svega, žrtve bi nabijao na kolac', jedno je od svjedočenja. Broj žrtava koje je nabio kreće se od 40 do čak 100.000. Omiljeno zastrašivanje neprijatelja bili su upravo ti kolci i tijela strunuta od izgladnjivanja. Legenda govori o turskom povlaćenju nakon što su tijekom dolaska prema Basarabovoj prijestolnici Târgoviște vidjeli 20.000 ljudi nabijenih na kolac uz cestu. Vlad Drakula je tako obožavao jesti usred kolaca i pritom je slušao krikove mučenika, a navodno je umakao kruh u njihovu krv. 

Nabijanje na kolac, kopanje očiju i ostale dogodovštine

Nabijanje na kolac je definitivno bila njegova najveća ljubav, ali ne i jedina. Repertoar tehnika mučenja uključivao je i rezanje ruku i nogu, iskopavanje očiju, spaljivanje, zabijanje čavala u glavu, rezanje nosova, ušiju, genitalija i ženskih grudi, i to je sve bilo svakodnevica, baš kao i skalpiranje, kuhanje u vrelom ulju, guljenje kože, bacanje raznim divljim životinjama itd. Što se tiče slavne rezidencije, saznavši da su Bojari odgovorni za smrt njegovog oca i starijeg brata, Vlad se odlučio osvetiti na Uskrs 1457. Nabivši na kolac starce, žene i djecu, Vlad je preostale Bojare porobio i upotrijebio za izgradnju svog dvorca na brdu Poienari.

Potpuno goli i gladni, većina njih je umrla tijekom radova. Oni koji su preživjeli, mirovinu su proveli nabijeni na kolcu. Vlad Drakula je uz sve imao i specifičan smisao za humor. Prva zgoda se zbila kada su dvojica turskih izaslanika odbila skinuti turbane uz obrazloženje da ih nikad ne skidaju. Vlad je naredio da im u turbane zabiju čavle i tako ih još više učvrste na glavama. Druga zgoda je rješavanje socijalnog pitanja u zemlji. Zabrinut velikim brojem izgladnjelih siromaha, sve je okupio u jednoj velikoj dvorani i počastio ih bogatom večerom. Nakon večere, upitao ih je da li žele biti bez briga i imati sve na svijetu. Nakon masovnog da, naredio je spaljivanje dvorane i svih onih koji su bili unutra. Njegovo obrazloženje je bilo: 'Ne želim da u mojoj zemlji bude siromašnih ljudi!'

Turistički potencijal nedovoljno iskorišten

A sad nakon kratkog povijesnog uvoda - glavni dio priče. U Rumunjsku sam krenuo s ekipom iz Jungle Tribe agencije, s kojom ćete moći i u Egipat na ekspediciju u svibnju uz mene u ulozi jednog od vodiča. Da ne prepričavam samo putovanje, bazirat ću se isključivo na Bran. Ovo mjesto nalazi se u blizini Brašova, osmog po veličini rumunjskog grada s cca. 250-300 tisuća stanovnika. Sam dvorac možda nije raskošan poput Peleša, ali svakako ima dušu, što je doista turistički visoko potencijalno. Zdanje je tipično vojno, na vrlo dobroj lokaciji i osami, no Rumunji očigledno imaju slične probleme kao i mi.

Kako smo mi maćehinski odradili Teslin Smiljan gdje turisti iznimno razočarani napuštaju lokaciju, nešto slično je na djelu i u Rumunjskoj iako su se potrudili daleko više od nas. Razočarao me je nedostatak 'spooky' turizma - nema ništa od kolaca, krvi, divljačkih ideja Vlada Tepeša, niti literature o njegovim (ne)djelima. Sve je usmjereno ka narodnim nošnjama, šubarama, vuni, dječjim maskama, slikama, tunelu strave (iako od strave ni 's') i domaćim proizvodima. Doduše, ovčetina u jednom lokalnom restoranu sasvim je solidna unatoč očigledno velikoj proizvodnji.

Sama unutrašnjost dvorca je vrlo sablasna, s uskim hodnicima, tajnim prolazima i dvorištem, te sam dojma da bi Amerikanci imali sto puta više turista s ovom pričom. Prilazak dvorcu je također odličan i zastrašujući. Ljubitelji vampira bi na ovom mjestu definitivno došli na svoje uz brojne popratne sadržaje koji bi se krovnom strategijom mogli itekako uskladiti. Kao konačan zaključak, svemu mogu dodijeliti čvrstu četvorku, iako je potencijal za 5+. Gotovo mi je bilo nevjerojatno vidjeti svatove i glasnu glazbu s basevima dvadesetak metara od podnožja dvorca za vrijeme noći vještica (?!), što očito ne zabrinjava lokalnu političku vlast i turističku ideju. Lokaciju u svakom slučaju trebate posjetiti, nećete se razočarati - legenda je u zraku, a hedonizam nije ni najmanje potisnut, ovčetina je na visokoj razini.

PUTOVAO, FOTOGRAFIRAO I NAPISAO: Ratko Martinović

Puna galerija slika na Facebooku OVDJE

Sintra (Portugal): Simbolička ideologija masonerije javno prezentirana

Nova rubrika vezana uz putopise koju osobno započinjem bit će, nadam se, podstreh da i ostali čitatelji portala počnu slati vlastite dogodovštine vezane uz putovanja.

Kako sam ovog ljeta malo putovao po Europi, jedna od destinacija bio je i mistični grad Sintra u blizini atlantskih obala Portugala. Mjesto je 1995. dospjelo na UNESCO-v popis svjetske baštine, a najfascinantniji dijelovi zapravo su prilično novijeg datuma nego što to na prvi pogled izgleda.

'Mjesto vječite magle'

Sintru su osnovali sjevernoafrički Mauri još početkom devetog stoljeća osnivanjem utvrde na vrhu brda nazvane 'Castelo dos Mouros'. 'Mjesto vječite magle', kako mu je tepao arapski geograf Al-Bakri, službeno je osnovano 1154. godine, sedam godina nakon osvajanja od strane Alfonsa I., kralja Portugala, i njegove izgradnje crkve Sv. Petra.

Maurska utvrda je i danas najprepoznatljivija točka Sintre, te kruži legenda kako je upravo nju prvotno uočio Kristofor Kolumbo pri povratku iz Amerike 1493. godine. Kasnije dogradnje dolaze od ruku Diogoa Boitaca koji je dao izgraditi samostan Nossa Senhora da Pena, a dvadeset godina kasnije, 1527., arhitekt Nicola Chanterene gradi oltar u samostanu za Manuela I. Portugalskog.

Byronovo 'najljepše mjesto na svijetu'

Povijest kasnije pamti i tzv. 'Sintrsku konvenciju' putem koje su poraženi Francuzi slobodno mogli napustiti Portugal bez sukoba. Godinu dana kasnije Sintru posjećuje poznati engleski pjesnik Lord Byron koji je tada napisao da se nalazi u 'najljepšem mjestu na svijetu'. U ovom kratkom osvrtu ću se najviše posvetiti lokaciji 'Quinta da Regaleira', nastalom po zamisli Antónia Augusta Carvalha Monteira, te po masonskoj ideologiji.

Monteiro je mjesto kupio 1892. u sklopu posjeda vlastite obitelji baruna Regaleire, te je odlučio stvoriti živu sliku vlastite ideologije. Uz desnu ruku, talijanskog arhitekta Luigija Mainija, izgradio je veliko imanje na četiri hektara zemlje - uz čudne građevine vezane uz alkemiju, duboke masonske tajne s najviših stupnjeva, pronalaske vitezova Templara i ružokrižarsku ostavštinu.

Masonska ostavština

Gradnja je završena 1910. i danas predstavlja vrhunski prikaz i kombinaciju rimske, gotičke, renesansne i manuelinske arhitekture. Sam Monteiro rođen je u brazilskom Riju, te je naslijedio veliko bogatstvo iz obiteljske trgovine kavom i dragim kamenjem. Danas je poznat po velikoj kolekciji drevnih knjiga, simbola i ikonografije, a ostavština mu je već spomenuto masonsko imanje, kao i Leroy 01, poznat kao 'najkompliciraniji sat na svijetu'.

Nakon smrti sahranjen je na groblju dos Prazeres, te se simbolički otvara istim ključem na vratima s ključanicom u obliku lubanje, baš kao i Palača Regaleira i dvorac u Lisabonu u ulici Rua do Alecrim. Ulaskom posjetitelj uviđa grob na lijevom boku uz pogled prema istoku i tipičan izgled utemeljen na masonskom hramu. U prostoriji se može vidjeti i marljiva pčela, vino i kruh, kao i sove, već dobro poznat masonski simbol.

Simboličko čudo

No, vratimo se na građevinu u Sintri. Imanje 1942. prelazi u ruke Waldemara d'Oreya koji je koristi u stambene svrhe i jedan dio sadržaja renovira, a sve prelazi u ruke korporacije Aoki 1987., da bi deset godina kasnije ušlo u gradsko vlasništvo koje ga otvara za javnost pod opaskom 'javnog dobra'. Osim same palače koja ima pet etaža i veliki broj soba i prostorija uz alkemijski laboratorij, posjetitelj na imanju može vidjeti i rimokatoličku kapelicu koja je vješto prekrivena i masonskim simbolima.

Park je pak prilično sličan nekakvoj džungli uz brojne skrivene simbole i građevine. Tako pronalazimo labirinte, tunele, pećine poput Leda, koja simbolizira put tame i svijetla, smrti i uskrsnuća, kao i 'bunara inicijacije' s podzemnim tunelima. Ukoliko želite krenuti u potragu za mističnim iskustvima ili pak skrivenim simbolima tajnih društava, ovo je 'must see' mjesto u Portugalu. Svakako ga preporučujem, uz vodstvo stručne i kritički nastrojene osobe.

PUTOVAO, FOTOGRAFIRAO I NAPISAO: Ratko Martinović