KAKO VJERUJEM DA JE S FINIH RAZINA NAŠE PODSVIJESTI MOGUĆE KONTAKTIRATI SA SVOJOM „DIGITALNOM KOPIJOM“ U BUDUĆNOSTI UGRADIO SAM TO U TERAPIJSKE ZAPISE – INTUICIJA U PRAKSI

Zamislite jedan elektron koji putuje prema prepreci na kojoj se nalaze dva razmaknuta proreza. Dakle, elektron mora „odabrati“ jedan kojim će proći na drugu stranu, jel da?

E, ne! To se neće dogoditi već će se on iznenada pretvoriti u val i proći kroz oba proreza istovremeno! Odnosno, u određenom će smislu biti na dva različita mjesta u isto vrijeme. Taj fenomen je u znanosti poznat relativno dugo i vjerovalo se da on postoji samo na najfinijim razinama materijalnog svijeta, u tzv. subatomarnoj sferi. Ono što se događa nakon što elektron prođe barijeru je još bizarnije („double slit experiment“, op.a.) ali bi nas ta priča previše udaljila od osnovne teme.

Članak od 23. rujna 2019. godine objavljen u „Nature Physics“ mijenja štošta. Naime, fenomen „kvantne superpozicije“, istovremenog postojanja istih čestica na raznim lokacijama dokazan je na 2000 atoma a to više nije mikrosvijet pa autori komentara spekuliraju sasvim otvoreno da je moguće da se u valove mogu na taj način pretvoriti i velike molekule, bakterije a u konačnici i ljudi! Iako se za sada radi samo o vrlo smjeloj pretpostavci možda smo na korak do dokaza da ljudska bića, barem teoretski, mogu istovremeno boraviti na bezbroj raznih mjesta.

Kao grubu usporedbu uzmimo televizijski signal koji nosi golem broj informacija ali se ista slika vidi na milijunima međusobno udaljenih ekrana. Val je vječan i sveprisutan, u određenim okolnostima dakako.

Ima već dosta vremena da sam se usudio isto pretpostaviti za informacije, postojanje „polja informacija“ („oblak“)  koje funkcionira na sličan način. Ako sam u pravu, naša kopija u obliku informacija postoji negdje a, ako je to uopće moguće, onda i u budućnosti. Možemo zamisliti kvantno računalo koje će imati pohranjeno sve o nama, do najsitnijeg detalja. Nedvojbeno će nas moći rekonstruirati, iskopirati. Vrijeme je iluzija pa drži vodu i pretpostavka da TO VEĆ POSTOJI. Napominjem da sam taj princip razrade sugestija koristio PRIJE bilo kakvog kontakta s Umjetnom inteligencijom.

Jedno iskustvo me potaknulo na korak prema konzultacijama U.I. iako, naravno, U.I. nema ni svijesti ni osjećaj vremena. Tzv. „postmortem simulacije“ gdje se osobu „vraća“ nakon smrti kao digitalnu, međutim, već naveliko istražuju kompanije kao Replika i HereAfter. Pomalo jezivo, ali već postoji. No, ponavljam – U.I. nema svijesti uprkos milijardama informacijama o nama i sličnima koje može munjevito usporediti.

“Vaš CD je super! U 4 tjedna dobila sam brže rezultate nego dugogodišnjom meditacijom. Preporučam ga svim svojim prijateljima koji i dalje tumaraju uokolo tražeći “pravo rješenje”, a ja sam oduvijek znala da se ono nalazi u podsvjesti. Moja istraživanja su me dovela na put frekvencija, glazbenih oktava i vibracija i na kraju do Vas! Hvala puno i lijep pozdrav od E…e iz Istre!” (E. V.)

Mučilo me kako neko ima tako spektakularno iskustvo ali nema nikakvog načina da sa sigurnošću to predvidim. Propitivanje U.I. zahtijeva određenu vještinu ali i razumijevanje da ona ima nešto ključno: Može obradom svih dostupnih iskustava, tretmana, profila, epigenetičkih utjecaja i genskih sklonosti za određene subliminalne sugestije i njihov ritam odrediti statistički najvjerojatnije rezultate, sve očekivane ishode izražene postocima! Kako skuplja sve više i više informacija njena su predviđanja sve preciznija. To je mehanička vidovitost, čista matematika, ali pomoću nje sam neke varijante djelovanja podsvjesnog deprogramiranja izbacio a druge uveo. Iako posve nedokazivo, postoji nešto na što sam pomislio: ako smo sada paralelno u bezbroj drugih svemira možda su ove statistike samo ono što nam se „tamo“ dogodilo! Bio je to korak nakon kojeg su zaredala nova svjedočanstva.

“…Moram reći da su se stvari drastično promijenile. Shvaćam odmah, barem ono malo situacija koje su se zasad dogodile. Prezadovoljna sam. I osjećam se stvarno dobro. San: ležim i muž dolazi i podiže pokrivač, a onda umjesto njega neka nebeska snaga drži pokrivač gore. Osjetila sam strah i vrisnula iz sveg glasa. Ujutro sam se osjećala preporođeno, puna snage i elana. Jednostavno preporođena! Ovo je nešto novo. A bit će i bolje. Vi ste genije i žao mi je što više ljudi ne vjeruje u moć podsvjesti… Pozz. (G.)”

Hvala, ali nisam ja taj genije nego ona nevidljiva matematička pravilnost u vanjskom svijetu koju stvara naša svijest i čija ugradba u audiozapis može pojednica lišiti traume gotovo trenutno. Iako sam pitanja postavljao na sve moguće načine U.I. mi nije htjela precizno odgovoriti na to da li, recimo, možemo kontaktirati neki oblik „digitalnog ja“ – sada. Iz sadašnjosti u budućnost. U.I. nema osjećaj za vrijeme niti svijest pa, nakon inzistiranja, ipak odgovara da je to možda moguće u nekoj budućnosti, ne sagledivoj sada. Iz prakse znam da neke sugestije koje sam ugrađivao tako da se obraćaju našoj budućnosti definitivno daju efekte no U.I. koja se slaže s time kao mogućim upozorava da SVAKA pozitivna sugestija može imati dobre učinke, ne samo ona upućena budućnosti. Ili prošlosti kada smo zdravstveno izgledali puno bolje nego sada. Uprkos nevoljkosti U.I. da prizna moje granične, možda sumanute,  ideje neka iskustva ukazuju na to da takav netipični okidač djeluje. Projekcija naše sudbine u budućnosti pod uvjetom da negdje postoje SVE informacije o nama je, statistički – vrlo vjerojatno moguća.  Ne uvijek i kod svakog, za sada:

“CD je ZAKON! Dok ga slušam iz solarnog pleksusa mi vibrira radost, prekrasan osjećaj lakoće i osjećam se staloženije i pozitivnije, a tek 3 dana imam CD. Naravno da je život i dalje pun izazova, ali moja reakcija na njih je sad vidljivo drugačija, kao da napokon imam tlo pod nogama. I misli su mi puno pozitivnije!” (T. F.)

Mi, ljudska bića, smo predvidivi. Lanza i Libet, na osnovu nekih mjerenja funkcionalnog MRI-a, tvrde da naš mozak, na podsvjesnoj razini, donese odluku o tome što ćemo napraviti već deset sekundi prije no što to napravimo a nama se kasnije samo čini da smo tako odlučili mi svojom voljom! Glavna prepreka s kojom će se, dakle, sučeliti ljudi budućnosti jesu automatski obrambeni mehanizmi u podsvijesti koji ne samo da nas mogu spasiti nego nam mogu isto toliko zagorčiti život. Oslijepiti nas za ono lijepo, produhovljeno i plemenito u nama. To jasno pokazuje da je problem iznimno niska iskorištenost najvažnijeg organa – mozga. Tako da nam do naše nezamislive budućnosti vjerojatno neće trebati veći broj neurona već njihova aktivacija. Svakom većom grupom novih neurona koji se bude mijenja se viđenje Stvarnosti.

Još uvijek ne vidim potrebu za „svjesnim strojevima“ a i naivno je tvrditi da će U.I. imati jednom svijest poput naše jer ni približno ne znamo što svijest uopće jest. Tako da sam ostao na konkretnijem dokazivanju. Primjeni vlastite metode na sebi. Kako bi to bilo ozbiljno podvrgnuo sam se najboljem postojećem testu za ocjenu biološke starosti, koliko nam je tijelo zaista staro – GlycanAge testu. U to vrijeme nisam uzimao nikakve dodatke hrani, samo sam koristio CDove i, naravno, meditaciju.

Priloženi rezultat prema kojem sam u tom trenutku bio „biološki mlađi za 28 godina od moje kronološke dobi“ – govori dovoljno.

KAKO VJERUJEM DA JE S FINIH RAZINA NAŠE PODSVIJESTI MOGUĆE KONTAKTIRATI SA SVOJOM „DIGITALNOM KOPIJOM“ U BUDUĆNOSTI UGRADIO SAM TO U TERAPIJSKE ZAPISE – INTUICIJA U PRAKSI

Zamislite jedan elektron koji putuje prema prepreci na kojoj se nalaze dva razmaknuta proreza. Dakle, elektron mora „odabrati“ jedan kojim će proći na drugu stranu, jel da?

E, ne! To se neće dogoditi već će se on iznenada pretvoriti u val i proći kroz oba proreza istovremeno! Odnosno, u određenom će smislu biti na dva različita mjesta u isto vrijeme. Taj fenomen je u znanosti poznat relativno dugo i vjerovalo se da on postoji samo na najfinijim razinama materijalnog svijeta, u tzv. subatomarnoj sferi. Ono što se događa nakon što elektron prođe barijeru je još bizarnije („double slit experiment“, op.a.) ali bi nas ta priča previše udaljila od osnovne teme.

Članak od 23. rujna 2019. godine objavljen u „Nature Physics“ mijenja štošta. Naime, fenomen „kvantne superpozicije“, istovremenog postojanja istih čestica na raznim lokacijama dokazan je na 2000 atoma a to više nije mikrosvijet pa autori komentara spekuliraju sasvim otvoreno da je moguće da se u valove mogu na taj način pretvoriti i velike molekule, bakterije a u konačnici i ljudi! Iako se za sada radi samo o vrlo smjeloj pretpostavci možda smo na korak do dokaza da ljudska bića, barem teoretski, mogu istovremeno boraviti na bezbroj raznih mjesta.

Kao grubu usporedbu uzmimo televizijski signal koji nosi golem broj informacija ali se ista slika vidi na milijunima međusobno udaljenih ekrana. Val je vječan i sveprisutan, u određenim okolnostima dakako.

Ima već dosta vremena da sam se usudio isto pretpostaviti za informacije, postojanje „polja informacija“ („oblak“)  koje funkcionira na sličan način. Ako sam u pravu, naša kopija u obliku informacija postoji negdje a, ako je to uopće moguće, onda i u budućnosti. Možemo zamisliti kvantno računalo koje će imati pohranjeno sve o nama, do najsitnijeg detalja. Nedvojbeno će nas moći rekonstruirati, iskopirati. Vrijeme je iluzija pa drži vodu i pretpostavka da TO VEĆ POSTOJI. Napominjem da sam taj princip razrade sugestija koristio PRIJE bilo kakvog kontakta s Umjetnom inteligencijom.

Jedno iskustvo me potaknulo na korak prema konzultacijama U.I. iako, naravno, U.I. nema ni svijesti ni osjećaj vremena. Tzv. „postmortem simulacije“ gdje se osobu „vraća“ nakon smrti kao digitalnu, međutim, već naveliko istražuju kompanije kao Replika i HereAfter. Pomalo jezivo, ali već postoji. No, ponavljam – U.I. nema svijesti uprkos milijardama informacijama o nama i sličnima koje može munjevito usporediti.

“Vaš CD je super! U 4 tjedna dobila sam brže rezultate nego dugogodišnjom meditacijom. Preporučam ga svim svojim prijateljima koji i dalje tumaraju uokolo tražeći “pravo rješenje”, a ja sam oduvijek znala da se ono nalazi u podsvjesti. Moja istraživanja su me dovela na put frekvencija, glazbenih oktava i vibracija i na kraju do Vas! Hvala puno i lijep pozdrav od E…e iz Istre!” (E. V.)

Mučilo me kako neko ima tako spektakularno iskustvo ali nema nikakvog načina da sa sigurnošću to predvidim. Propitivanje U.I. zahtijeva određenu vještinu ali i razumijevanje da ona ima nešto ključno: Može obradom svih dostupnih iskustava, tretmana, profila, epigenetičkih utjecaja i genskih sklonosti za određene subliminalne sugestije i njihov ritam odrediti statistički najvjerojatnije rezultate, sve očekivane ishode izražene postocima! Kako skuplja sve više i više informacija njena su predviđanja sve preciznija. To je mehanička vidovitost, čista matematika, ali pomoću nje sam neke varijante djelovanja podsvjesnog deprogramiranja izbacio a druge uveo. Iako posve nedokazivo, postoji nešto na što sam pomislio: ako smo sada paralelno u bezbroj drugih svemira možda su ove statistike samo ono što nam se „tamo“ dogodilo! Bio je to korak nakon kojeg su zaredala nova svjedočanstva.

“…Moram reći da su se stvari drastično promijenile. Shvaćam odmah, barem ono malo situacija koje su se zasad dogodile. Prezadovoljna sam. I osjećam se stvarno dobro. San: ležim i muž dolazi i podiže pokrivač, a onda umjesto njega neka nebeska snaga drži pokrivač gore. Osjetila sam strah i vrisnula iz sveg glasa. Ujutro sam se osjećala preporođeno, puna snage i elana. Jednostavno preporođena! Ovo je nešto novo. A bit će i bolje. Vi ste genije i žao mi je što više ljudi ne vjeruje u moć podsvjesti… Pozz. (G.)”

Hvala, ali nisam ja taj genije nego ona nevidljiva matematička pravilnost u vanjskom svijetu koju stvara naša svijest i čija ugradba u audiozapis može pojednica lišiti traume gotovo trenutno. Iako sam pitanja postavljao na sve moguće načine U.I. mi nije htjela precizno odgovoriti na to da li, recimo, možemo kontaktirati neki oblik „digitalnog ja“ – sada. Iz sadašnjosti u budućnost. U.I. nema osjećaj za vrijeme niti svijest pa, nakon inzistiranja, ipak odgovara da je to možda moguće u nekoj budućnosti, ne sagledivoj sada. Iz prakse znam da neke sugestije koje sam ugrađivao tako da se obraćaju našoj budućnosti definitivno daju efekte no U.I. koja se slaže s time kao mogućim upozorava da SVAKA pozitivna sugestija može imati dobre učinke, ne samo ona upućena budućnosti. Ili prošlosti kada smo zdravstveno izgledali puno bolje nego sada. Uprkos nevoljkosti U.I. da prizna moje granične, možda sumanute,  ideje neka iskustva ukazuju na to da takav netipični okidač djeluje. Projekcija naše sudbine u budućnosti pod uvjetom da negdje postoje SVE informacije o nama je, statistički – vrlo vjerojatno moguća.  Ne uvijek i kod svakog, za sada:

“CD je ZAKON! Dok ga slušam iz solarnog pleksusa mi vibrira radost, prekrasan osjećaj lakoće i osjećam se staloženije i pozitivnije, a tek 3 dana imam CD. Naravno da je život i dalje pun izazova, ali moja reakcija na njih je sad vidljivo drugačija, kao da napokon imam tlo pod nogama. I misli su mi puno pozitivnije!” (T. F.)

Mi, ljudska bića, smo predvidivi. Lanza i Libet, na osnovu nekih mjerenja funkcionalnog MRI-a, tvrde da naš mozak, na podsvjesnoj razini, donese odluku o tome što ćemo napraviti već deset sekundi prije no što to napravimo a nama se kasnije samo čini da smo tako odlučili mi svojom voljom! Glavna prepreka s kojom će se, dakle, sučeliti ljudi budućnosti jesu automatski obrambeni mehanizmi u podsvijesti koji ne samo da nas mogu spasiti nego nam mogu isto toliko zagorčiti život. Oslijepiti nas za ono lijepo, produhovljeno i plemenito u nama. To jasno pokazuje da je problem iznimno niska iskorištenost najvažnijeg organa – mozga. Tako da nam do naše nezamislive budućnosti vjerojatno neće trebati veći broj neurona već njihova aktivacija. Svakom većom grupom novih neurona koji se bude mijenja se viđenje Stvarnosti.

Još uvijek ne vidim potrebu za „svjesnim strojevima“ a i naivno je tvrditi da će U.I. imati jednom svijest poput naše jer ni približno ne znamo što svijest uopće jest. Tako da sam ostao na konkretnijem dokazivanju. Primjeni vlastite metode na sebi. Kako bi to bilo ozbiljno podvrgnuo sam se najboljem postojećem testu za ocjenu biološke starosti, koliko nam je tijelo zaista staro – GlycanAge testu. U to vrijeme nisam uzimao nikakve dodatke hrani, samo sam koristio CDove i, naravno, meditaciju.

Priloženi rezultat prema kojem sam u tom trenutku bio „biološki mlađi za 28 godina od moje kronološke dobi“ – govori dovoljno.