Piše: Mr. sc. Drago Plečko
Još je 2020. Umjetna inteligencija na MIT-u u svega NEKOLIKO SATI analizirala 107 miliona kandidata za strukturu najjačeg antibiotika protiv otpornih bakterija i izbacila 23 najbolja. A to je „tek početak“, kaže znanstvenik Jacob Durrant
DO 2032. ĆE UI IZMIJENITI SVIJET DO NEPREPOZNATLJIVOSTI A TO ĆE NAPRAVITI UPRAVO ONI KOJI U MEDIJIMA ŠIRE TEORIJE ZAVJERE PROTIV SEBE!
Gdje se izgubio čovjek? Koji mu CILJ preostaje?
Utrka je počela kada je čovjek kopiranjem strukture svojih neurona u čipove nadmašio višestruko vlastite sposobnosti. Samo zbog ilustracije, zadnji model digitalnog računala MuZero ne samo da može pobijediti sve prvake svijeta u svim igrama i sva druga računala u istima nego to može nakon samo četiri sata pripreme i bez da su mu uopće ugrađena pravila bilo koje od igara! Uči, takoreći, u hodu. A i to je dječja igra prema onome što dolazi.
Čovjek je izgubljen je u strahovima da će, recimo, uskoro cijela dijagnostika i medicinska terapija biti vođena računalima koja će imati u memoriji sve slučajeve svih bolesti na svijetu, ishode terapija i rezultate. Milijarde njih. Kada se riješi problem točne 3D analize proteina više neće biti potrebni mučni mjeseci u laboratoriju da se pronađe pravi lijek za neku bolest. Računala će ISTOVREMENO virtualno analizirati milijarde različitih molekula i izbaciti točnu građu molekule idealnog lijeka koji onda samo treba početi proizvoditi. Pojma nemamo kako će se tada medicina uopće i zvati. Da bi se odredila točna terapija za karcinom kod pojedinca trebamo možda pričekati kvantna računala. Ali i to je iza ugla.
I dok brinemo za radna mjesta svih ljudi posredno i neposredno vezanih za medicinu i farmaciju pa i alternativu, a računaju se u milijunima, i o tome na koji nas način „oni“ žele potrovati, dobitak od UI nadmašuje sve to.
Jer ona samo iz Prirode kopira i sređuje moći koje već postoje. Uvježbani su psi koji u najranijoj fazi iz mirisa urina, u svega deset sekundi, prepoznaju rak prostate. Dr Andreas Mershin je ostao šokiran kad je takav pas kod njegav pacijenta odmah prepoznao karcinom mjehura iako su sve pretrage uporno pokazivale da ga nema. Isto se pokazalo i za druge oblike malignih bolesti kao na plućima i jajnicima. Tako je počeo razvijati nešto fantastično! Mikrosenzore koje je nazvao „nano-nosevima“ a na MIT-u su razvili verziju koja je jača čak 200 puta od onih kod pasa. Ideja je da takav mikrosenzor „nanjuši“ rak u superranoj fazi i obavjesti vas o tome mobitelom!
Primjerice, dok ćete sjediti na zahodu i uživati u rješavanju sudokua ti će se senzori baviti vašim fekalijama i javiti vam smsom da li se javila kakva patologija. U najranijoj fazi. Tako rano otkrivanje bi značilo da rak postaje gotovo bezopasna bolest.
Ovo vam je samo majušni dio onoga što je, prema vrlo informiranim futurolozima, moguće unutar slijedećeg desetljeća. Problem je u tome da na stručnoj razini to razumije najviše 0,2% stanovnika pa dominira strah od nečeg neizbježnog. Mada je dovoljna osnovna škola da to shvatite općenito.
Kako svaka nova tehnologija kod amatera izaziva paniku lansiraju se u medijima baloni varalice u obliku „teorija zavjere“. Koje imaju za cilj samo jedno: opisati nešto što je već postojalo prije 20 ili 30 godina, dakle možebitno je istina i možemo to zaustaviti ako se dovoljno pobunimo. Stvari su, međutim, odmakle daleko naprijed a pogotovo u kontroli medija tako da sve ono što vidimo nije zato što netko to voli nego zato što to dopušta.
Magična riječ je „doseg“. Radi se o algoritmu koji automatski određuje koliko ljudi može vidjeti neki sadržaj. I koliko je nešto što ljudi žele opasno po generalni plan. Možete imati 100 000 pratitelja ali će algoritam odlučiti koliko vas ljudi može vidjeti. O tome odlučuje onaj tko je vlasnik sustava. Posebno voli influencere i medijske zabavljače. Jer su najbenigniji. Dok smo mi izbezumljeni jer „elita muči malu djecu da bi dobila drogu adrenokrom“ prodaju se vagoni metamfetamina i fentanila koji ubijaju tisuće ljudi. Zato nije čudno da nekog klinca iz Nebraske odjednom prati deset milijuna Amerikanaca. Korisno je i kod izbora. Kada netko tko se previše osili, izleti iz Europarlamenta. Nema demokracije u elektronskom svijetu. Tek ćemo vidjeti je li to za dobrobit ili na štetu čovječanstva. No mislim da ono čije je vrijeme došlo ništa ne može zaustaviti.
U nekim religijskim sistemima postoji Negativni i Pozitivni pol Kreacije. Ovaj tamni je većinski, izvan dometa naše svijesti i njegov glas sam, recimo, i ja. Da me nema ne bi bilo ni ovog drugog. Govorim prije svega o proširenju svijesti na onaj naš nesvjesni dio. Dok još nemamo nanorobote da to obave za nas. Odlično kaže kontroverzni Osho koji inače, iskreno, nije po mom ukusu: „Život teče, on sam je cilj. Dok si ti stalno zabrinut zbog nečega čime te plaše, pun si planova koji uglavnom nemaju smisla, ambicije i pohlepa ti kradu san, to vrijeme, taj život nemilosrdno protiču...“. Ja bih dodao: i pitaj se onda koliko si od svog života bio SVJESTAN. Jesu li možda tvoja djeca odrasla a da nisi primjetio jer te gonilo nešto u tebi što ti je šaptalo još, još, još...?
Uvijek mi se dopadao jedan kontroverzni lik, mistik i luđak koji je napisao kratki uvod za moju knjigu. Amerikanac s indijskim imenom – Satyam Nadeen. I on je jedan od onih koji su me otrijeznili. Obogatio se prodajom ekstasija ali dok je on još bio legalan, dakle do 1. srpnja 1985. godine. Dok se izležavao u svojoj vili u Kostariki i lutao okolo golemom jahtom FBI je provalio u njegove podrume i našao tisuće tableta X-a. Dakako, nije imao pojma da je ta, sada droga, stavljena na listu opasnih. Kada se parkirao u Floridi odmah su mu navukli lisičine i sa još 30 uglavnom Kubanaca je čak dvije godine odležao u istražnom zatvoru u Jacksonvillu. Bez ventilatora cijelo ljeto. Opalili su ga s ukupno sedam godina robije i prebačen je u zatvor u San Pedru.
Kako je još davno očijukao s duhovnošću sada je to iskoristio i počeo se promatrati.
Otkuda depresije, strahovi, želje, zavist, pohlepa....I dok je šetao dvorištem zatvora gdje su Meksikanci igrali košarku prišao mu je s našiljenom četkicom za zube jedan pripadnik tadašnjeg glavnog kartela. Izlaza nije bilo. I, kako mi je rekao – stvarno se pomirio sa smrću koja je neizbježna. Najednom je osjetio nekakav čudan unutarnji mir i oblilo ga je blaženstvo! Pukao sam, komentirao je.
Sicario ga je čudno gledao i zastao je. Počeo sam se luđački smijati!, prisjećao se Satyam. ZNAO sam da me naprosto ne može ubiti. Ne znam kako ali jesam. Rekao sam mu to. Na trenutak je razmišljao i okrenuo se. Odustao je!
Moja se sudbina izmijenila kada sam se predao struji Života! Prihvatio sam je konačno. Sve svoje misli, sebe kao dobrog i lošeg, bol i sreću, sve što mi se događalo. Bio sam slobodan! Rešetke više ništa nisu značile.
Kasnije će u svojoj knjizi svoju putanju opisati kao guljenje slojeva luka u sredini kojeg se nalazi biser.
I još nešto važno: oni koji to razumiju nisu bolji od onih koji ne razumiju. Prvo je pravilo slobode – ne suditi drugima.
Slika: Moguća vizija u meditaciji, na putu u „unutrašnje svjetove“ je i „plavi dijamant“
