Nikada u životu zapravo nisam bio normalan. Ne sjećam se da sam ikada postupio ispravno. Samo me emocionalna nezrelost koju Jung zove „kompleks napuštenosti“ gurnula u grozničavu potragu
MOJA ISKUSTVA S JUNGOVOM PSIHOANALIZOM SU BILA INTENZIVNA JER SU DOPIRALA U SRŽ MOJE PATOLOGIJE I OMOGUĆILA MI VLASTITO DEPROGRAMIRANJE I POKRETANJE DUHOVNIH ISKUSTAVA
C. G. Jung je bio sklon alkoholu i klatio se s kasnijim nobelovcem Wolfgangom Paulijem, opsjednutim brojem 137 (umrijeti će u bolnici u sobi broj 137 što je izazvalo Junga na razmišljanja koja definiraju sinkronicitet), po ciriškim pajzlima. I na godišnjim okupljanjima „Eranosa“ je potvrdio tu svoju reputaciju a imao je i ljubavnicu, Toni. Hoću reći da je bio sve samo ne svetac pa nije cijenio istočnjačke isposničke prakse. Skrivalo se da je patio od tzv. cikličkih depresija, svakih 11 mjeseci. Tada bi se mjesec dana povlačio u osamu i to je trajalo godinama. Opteretio ga je, kako će sam kasnije reći, odgoj pod utjecajem čak šest protestantskih svećenika iz najuže obitelji a prvo mu je radno mjesto nakon studija medicine bilo u duševnoj bolnici Burgholzli. Pokušao je izliječiti Einsteinovog starijeg sina Edwarda koji je bolovao od shizofrenije a u početku nije ni slutio da će inspiraciju za svoju ključnu ideju dobiti od jednog od najtežih bolesnika iz te ustanove. Bila je to osnova za tezu o Arhetipovima, stupovima na kojima počiva naš unutarnji svijet. Priklonio se psihoanalizi i Freudu s kojim se razišao 1911. i vlastitim idejama postao jedan od duhovnih giganata 20. stoljeća. Prvi je uronio u Kolektivno nesvjesno i shvatio stvarnu moć podsvijesti.
Na kraju života su ga pitali ono što nikada nije htio spominjati: vjerujete li u postojanje Boga? Odgovorio je: sada ne vjerujem, sada znam.
Moj život se kretao od usađenih roditeljskih sugestija "nikada ništa od tebe", uvjerenja da sam lošiji od svih, mladenačkih emocionalnih razočaranja, sukoba sa svim i svakim, nasilnih poriva, šokantnih spoznaja o ljudima u svijetu znanosti i, kako ja to zovem - opće neuklopivosti. Gnječenje u mladosti može stvoriti egomanijaka, genija, patnika ili serijskog ubojicu.
Predah je donio susret s Maharishijem i meditacijom i iznenadni proboj na javnu scenu praćen gotovo svakodnevnim pojavljivanjem u medijima, "spašavanjem svijeta" i otvaranjem vrata u nevidljivi svijet energija i alternative. Svjetove koji su se otvorili meni sam ja otvorio drugima. Za ono vrijeme je to bio veliki korak naprijed.
No, afirmacija u javnom svijetu je samo anestetik za maskiranje nemoći dopiranja u dublje slojeve vlastite ličnosti. Radi se o endorfinima koji se luče pri svakom priznanju ili divljenju okoline. Problem je da čovjek postaje ovisan o tim nagradama iz svojih žlijezda. Nikada nije dovoljno. To je prava ovisnost kojoj je jako teško pronaći lijek. Samo u pronalaženju smisla na unutarnjem planu je lijek. No, do njega se ne dolazi lako.
Moj prvi susret s efektima jungovske analize je bio preko moje prijateljice Eve Sigg, ciriškog terapeuta, i žene koja je metodu Sandplay (Sandspiel) i stvorila – Dore Kalff. Radi se o izradi scena napravljenih od malih figurica, u pijesku. Dora je bila izravna učenica samog Junga. A ta, naizgled dječja igrica, kroz proučavanje nevidljivih detalja prodire u samu bit našeg nesvjesnog i izvlači najskrivenije sadržaje na površinu. Koji zahtijevaju iznimno iskusnog analitičara da ih protumači. Sve igra ulogu jer čovjek počinje shvaćati da je život sastavljen od „razdoblja“ koja imaju posve različite vrijednosti, ideale, ciljeve, izazove i smislove. Ne teku kontinuirano već u skokovima. Sve teče i radi se o tome da se spozna ono nepromjenjivo u toj stalnoj promjeni. U simboličnim slikama i vježbom aktivne imaginacije. Ovaj je dio posebno važan. Sklopovi rečenica, nastup i učenja svih učitelja prošlosti se doimaju naivno, gotovo smiješno, u „razdoblju“ u kojem živimo. Ko kada gledate crnobijele holivudske filmove. Možda negdašnje najveće idole ko, recimo, Rudolfa Valentina. Ili kreveljenje Mussolinija na pozornici. Sve se u Vremenu pomiče. Prije ili kasnije sve blijedi a novo dolazi.
Bilježenje snova igra posebno važnu ulogu. Kroz snove nam naše nesvjesno odašilje poruke i odgovore. Koji nisu na verbalnoj razini, u porukama s riječima, već u preverbalnim slikama čije opetovano viđenje razvije čudnu sposobnost: Svijet oko sebe vidite sa svim svojim osjetilima, osjećate te scene gotovo na razini tijela a iza svega se krije neka logika, neki smisao. Svi se kompleksi otapaju i tonu. Svaka osoba vođenjem dnevnika snova (najbolje je prema uputama Ire Progoffa, njujorškog jungovca, čiju metodu opisuje dr Petar Vasiljević u knjizi „Revolucija u čovjeku“) može pokrenti taj proces samospoznaje. Transformacija se mora odvijati na razini podsvijesti. Ne smeta nijedna duhovna praksa uz to ali bez oslobađanja od ovisnosti o vanjskom, prolaznom svijetu nema pomaka naprijed. Dublje razumijevanje toga mi je dala i Christa Robinson, psihoanalitičar iz spominjanog „Eranosa“ gdje sam često dolazio ali i William Kotzwinkle, autor knjige „E.T.“ koju je ekranizirao Spielberg.
Osjećaj tog sazanja o konstrukciji svega u nama i oko nas je neopisiv. Kada san postaje java.
Upravo ovo skreće pažnju na „svjesnost sadašnjeg trenutka“. Koji nadilazi promjene koje dolaze protokom „razdoblja“. Taj „kristal“ kako ga je nazvao jedan terapeut iz Jungove škole ili „plavi dijamant“ kako ga opisuju neke tradicije se svodi na izravni doživljaj Vječnosti. Svi putevi vode k cilju samo je pitanje trenutka kada Put shvatimo kao alat a ne ovisnost o njegovim garancijama.
Transhumanizam koji prijeti uzurpiranjem cijelog poretka a protiv kojeg se nominalno tako očajnički borimo je već napravio prvi ozbiljan korak prema svom cilju. Dokaz? Već dječja verzija AI, Chat GPT, može u samo dvije sekunde odgovoriti na svako pitanje, svako. Iz svih mogućih područja. Čiste informacije. Bez komentara. Još deset godina dok se to razvije više i mogli bi biti suvišni svi autori, intervjui, predavanja, podkasti, novine, portali, mediji, influenceri...Već sada Tik Tok stisne maratonske sadržaje Youtubea na samo nekoliko rečenica. Hoćemo li izgubiti vezu s našim korjenovima i onime što u svojoj knjizi, „Red Book“ opisuje Jung? Možda baš iz tih dubokih mora Nesvjesnog izroni rješenje kako ostati čovjekom u današnjem smislu riječi....
