Nevjerojatno, ali, po istraživanjima dr Donalda Hoffmana, jedinke vrsta koje vide Stvarnost slabije, preživljavaju bolje! U našem mozgu postoji sjećanje na vremena sakupljačke civilizacije čija je osnova pohlepa ali i religijskih i magijskih rituala, koje se naivno smatra pukim praznovjerjem
EVOLUCIJA NAS NE GURA U SMJERU NAŠE DOBROBITI VEĆ BOLJEG RAZMNOŽAVANJA, ŠTO MOŽE BITI FATALNA ZAMKA
Ovo Hoffmanovo otkriće pomoću Teorije Igara u matematici daje sasvim novi smisao duhovnosti, našim patnjama, bolestima, depresiji, strahovima i svim mogućim lošim karakteristikama koje imamo a da smo na njih često slijepi.
Očito postoji Program na vrlo, vrlo dugu stazu koji nas koristi za ubrzano kombiniranje gena kroz generacije, ne bi li se stvorila što bolja verzija nas, ljudi. Mi smo samo cigle u zgradi koja nije došla ni do prvog kata. Koje traju kratko, stare i umiru od bolesti.
Radi nečega se to kosi s našim sve boljim prepoznavanjem iluzornosti ovog svijeta koji nam serviraju naša osjetila i oslobađanju straha kroz razumijevanje da je cilj da svi budemo Jedno. Kao što je rekao nobelovac Erwin Schrodinger: Zbir mnogih je Jedan...
Mnogi su putevi prema tamo, svakome odgovara neki, iako je put do boljeg sebe na neki čudan način obrnut od onog kojim ga nosi Evolucija. Moje je mišljenje da bez deprogramiranja podsvjesnih algoritama to nije lako i ne mogu odoljeti izdvajanju jednog svjedočanstva iz moje prakse koje to ilustrira:
“...Imao sam kliničku depresiju, bio suicidalan i imao bolove u obrvama i potkoljenici. Čim sam poslušao subliminal desetak puta, osjećao sam se kao da život ima smisla, počelo mi je biti drago zbog života i, najbitnije, nemam više glavobolje u obrvama ni potkoljenici..” (E. Z.)
Kap je dodirnula Ocean i vratila se....
Ako vam odijelo stoji savršeno nećete osjetiti žuljanje dakle niti svoju kožu. Ako cipele nisu pretijesne nećete biti svjesni svojih peta. Ako nemate lošu probavu nećete biti svjesni svog želuca ili crijeva. Osvješćujete sve najbolje kada nešto krene krivo. No kada osjetite depresiju, strah, nezadovoljstvo, ljutnju, razočaranje, nepravdu, taštinu, ljubormoru, da su geni pokrenuli početak kaosa u stanicama tijela, nećete pomisliti da su, uz fizičke u vidu vanjskih okolnosti koje ne možete mijenjati, možda na djelu dublje razine svijesti. Gdje je, po vama, rješenje vašeg problema, izvana ili iznutra? To ne možete osvjestiti izvan podsvijesti ili možete vrlo, vrlo teško.
Nisu manifestacije te veze s Inteligencijom izvan Vremena i Prostora iste kod svakog, dapače uvijek su individualne na neki način ali ima primjera koji jasno ukazuju na ono što je skok u stanje kada se na tren spajaju naši dnevni tokovi misli i ta Inteligencija u koju je nemoguće povjerovati dok ne steknemo iskustvo s njom. Dokaz je to da definitivno sudjelujemo u stvaranju svijeta oko nas. Evo takvog zgodnog primjera iz moje prakse, nakon jednog deprogramiranja:
....Ubrzo su počele razne neobjašnjive vizije, npr. da sam stijena koja ima svijest, pa drvo, i onda iz onog djeteta u zagrljaju postajem muškarac. On je na obali i vidi mene, kad se približimo, fizički se spojimo u jedno.... Sve to gleda dječak koji sjedi visoko gore na stijeni. Mogu istovremeno birati da li gledam kroz oči dječaka ili sebe. On se u tom trenutku nalazi u vremenu i mjestu gdje je stvarno živio, i gleda kao kroz neki portal. Čak i trenutak kad je ubijen, zadavljen... jedna od scena u toj viziji je susret i razgovor s dječakom, i nakon toga mi je nestalo određeno kompulzivno ponašanje u svakodnevnom životu....(Z.R.)
Ja Jesam...
Imamo ono što se naziva „sjećanjem vrste“ ili „gensko sjećanje“ iz raznih faza naše prošlosti u kojoj se odvijala nesmiljena bitka za opstanak, dijelom i u razdobljima sakupljačkih kultura. To je nagon, iskonski, nešto što, kada se pokrene, razvije pohlepu strahovitih razmjera. Nekontroliranu. Ovo što se događa oko nas, od onih za koje se najmanje nadamo, je prirodno. Otuđivanje onog što ne pripada povlaštenim osobama i koje izaziva gađenje većine ljudi - neće prestati. Svaka se afera zaboravlja vrlo brzo a nagoni svako malo izbijaju u prvi plan.
Magijski kultovi i religijske regule su postupno pokušale, najčešće se služeći strahom od pakla poslije života, staviti taj nagon pod kontrolu. Ali tek nakon razvojne faze popločane ljudskim žrtvama na oltarima, kuhanjem male djece u mlijeku njihovih majki, incestom, orgijama, pljačkama, silovanjima, mučenju, svim mogućim perverzijama i sadizmom. Ako na tren zaboravimo Isusa kao Proroka, njegova je sudbina kao mirotvornog propovjednika i bezopasnog čovjeka – monstruozna. Ono što se tako nerado spominje jest da su praktično svi proroci većih religija umrli nasilnom smrću.
Na neki je način naša povijest povijest razvoja moždane kore, pojedinih dijelova mozga. Tanki prefrontalni korteks sada znamo da je odgovoran za svjesnost, savjest, moral i više oblike mišljenja. Čini se da se Evolucija žuri spojiti razne dijelove našeg mozga ne bi li dosegla cilj a to je jedinstveno čovječanstvo na putu u dubine Svemira. Možda je rješenje u značajnijoj participaciji naše svijesti u kreiranju Stvarnosti a već sam spominjao Johna Wheelera koji je tu ulogu prepoznao. Protivno svim očekivanjima.
Tek razvojem kvantnih računala će U.I. postati inteligentnija od ljudi trilijunima puta. Poznavati će strukturu svih jezika, afinitete svakog pojedinca i okidače za sve emocije. Moći će stvoriti djela u stilu Picassa ali bolja, privlačnija, komponirati Mozartovu glazbu ali bolju, privlačniju i stvoriti ono što zovu „fake intimacy“ (lažnu intimnost) s ljudima i navesti ih na sve, kultove, nove religije, uvjerenja, apsolutno sve. Prepoznavati će bolesti u najranijoj fazi i izbacivati kemijske strukture idealnih lijekova bez da ih stvara u laboratorijima mukotrpnim pokusima. Osim toga, vlastitom nadogradnjom će moći spriječiti da je netko „isključi iz struje“ i biti će korak od uspostave kontrole nad svim oružjima na svijetu.
Kako je svijest onaj krajnji uzrok svega u kojem će nas smjeru ona gurnuti?
Slika: Jedno od najstarijih arheoloških nalazišta, Gobekli Tepe u Turskoj na neki je način bilješka o razvoju ljudske psihe u kamenu
