Napomena pres službe Fondacije: Reakcija na intervju: "Nacionalizam ne može bez arheologije", Dani 565, 11.4.2008. str. 60 i obraćanje uredništvu i novinarima magazina „Dani". Iako je pismo upućeno redakciji ovog magazina, ono nije objavljeno stoga ga mi objavljujemo u cjelosti.
Cijenim vaše novine, cijenim vaše novinare i istraživačko novinarstvo kojim nastojite da uđete dublje u suštinu brojnih životnih problema o kojima pišete. Ipak, jedna mi stvar već duže vrijeme nije jasna: zbog čega (očigledno) podržavate protivnike istraživanja piramida u Visokom? Bio sam u subotu u Visokom na manifestaciji (Srcem za piramide) kojom je otvoreno novih 200 dana istraživačke sezone i žalosno je da su među novinarima koji su propratili ovaj medijski događaj najbrojniji, ako ne i jedini, bili novinari iz Beograda i Novog Sada (njih 18, među kojima je bilo sedam iz različitih TV kuća). Fakat, šta je to što nam ne dozvoljava da pogledamo sami u sebe kakvi smo, što nas čini isključivim, tvrdoglavim, po svaku cijenu istrajnim u nastojanju da drugima pokažemo kako smo u pravu, makar se na kraju pokazalo i dokazalo da to baš i nije tako!?
Domaći i strani protivnici piramida osporavaju kakve-takve nalaze "samozvanih" istraživača iz Fondacije Arheološki park, ali šta su oni učinili da dokažu suprotno? Brdo Visočica piramidalnog oblika, svakom ko se uputi u Visoko, ako ga gleda "nevinim" očima, misao koju izaziva (bez obzira da li je doktor nauka ili "običan smrtnik"), jeste: "Kako ovo ljudi ranije nisu vidjeli?" Što bi dobri (namazani) bošnjani rekli – "kod očiju, bez očiju".
Stalno ponavljani argumenti naučnika, profesora, kulturnih i javnih radnika (mahom iz Tuzle i Sarajeva), i onih preko granica naše države koji ističu da Fondacija „podržava lažnu arheologiju", prerasta u pravu orkestriranu hajku protiv članova Fondacije na čelu sa Semirom Osmanagićem. Zaista, nije mi namjera da polemišem sa stručnjacima koji se bave egzaktnom naukom čija je uloga da odgovori na pitanja: kojem vremenu pripadaju otkriveni artefakti, ko i kako ih je NEKO napravio itd. Moje pismo se odnosi na ulogu novinara i urednika u svemu ovom. Ako vi imate namjeru da održite imidž novine kojoj vjeruju brojni građani sa prostora bivše i sadašnje BiH, onda morate poštivati i elementarno pravo onih koji ne misle tako. Pogotovo iz razloga što je među takvima (koji drukčije misle) puno njihovih kolega, dakle, arheologa, geologa, folozofa, sociologa, čije diplome nisu ništa manje vrijedne od njihovih.
Na kraju krajeva, zašto je običnim smrtnicima potreban neko sa doktorskom disertacijom da mu objasni šta ustvari vidi?! Jer, većina protivnika istraživanja osporava čak i to da u Visokom postoji građevina piramidalnog oblika (ne ulazeći u detalje kojem vremenu pripada, ko je i na koji način gradio). Ne očekuju li valjda svi oni da će se, nakon skidanja debelog sloja zemlje sa brda, čiji se piramidalni oblik uočava i sa zemlje i iz vazduha, odjednom ukazati kocka, kugla ili nešto treće?!
Ali, već nam je dobro poznat „sindrom ega koji voli biti veći katolik od samoga pape".
Novinarske ekipe (jednoj od njih pripadam i ja) do suza su nasmijavala apsurdna „stručna mišljenja" naučnika iz inostranstva koji su iza sebe imali pregršt napisanih knjiga. Jedan od njih, u odbrani svoje Darvinističke teorije evolucije ljudskog roda (kojoj se i mala djeca u školama podsmijevaju), nakon obilaska bosanske doline piramida i očiglednih ploča koje su sastavljane vezivnim materijalom i djelo su ljudskih ruku, jednostavno je „svjetla obraza" ustvrdio: „Sve ovo je nastalo prirodnim putem!?" Jer, prema njegovim riječima, jednostavno, u to vrijeme je ovo područje pokrivao led i nije bilo šanse da je neka civilizacija tu živjela!
Nevjerovatno ali istinito: nepriznavanje i namjerno nipodaštavanje najnovijih arheoloških otkrića u svijetu podsjeća nas na vrijeme totalitarnih režima, zabranjenih ideja, ilegalnog rada itd. Sve što naučnici ne znaju, kada i kako je neki arheološki pronalazak (artefakt) nastao, ako se ne uklapa u priznate naučne teze, stavlja se „pod tepih" i pripada području skrivene povijesti ljudskog roda, oblasti tzv. zabranjene arheologije. Uostalom, ne tako davno u emisiji "Na rubu znanosti" (hrvatska TV), kroz priloge o zabranjenoj arheologiji jasno je prikazano do kojih granica idu oni kojima ne odgovaraju novi dokazi o postojanju homo sapiensa u razdoblju od 5 do 55 miliona godina duboko u povijest?!
U cijelom ovom procesu planetarnog izranjanja nove naučne paradigme, nije samo riječ o piramidama u BiH, Rusiji, Kini. Tu su i kamene kugle razasute širom planete po terenu Kostarike, Novog Zelanda i, opet, BiH (do sada je u našoj zemlji pronađeno 15 njihovih lokacija)… Riječ je o jednom mnogo širem globalnom procesu koji zahtijeva korjenito preispitivanje dosadašnjih naučnih otkrića u oblasti, arheologije, istorije, bilogije, pa čak i fiziologije čovjeka. Jer, nečija stručnost nije statična tvar, ona je podložna stalnom preispitavanju i vlastitom usavršavanju, sve dok čovjek kroz spoznaju Sebstva (onog što uistinu jeste, a ne onog što misli da jeste – um i ego) ne sazna odgovore na suštinska pitanja: otkud dolazi čovjek i sav ovaj materijalni svijet, kakva je njegova svrha, kuda ide, gdje se vraća?
Zbog čega je sadašnjem čovjeku, ma kako stručan i načitan bio, teško priznati da su prije naše „savremene civilizacije" koja kratka razdoblja između ratova naziva mirom (?!), postojale puno naprednije civilizacije kao što su Atlantida, Mu, pa i neke prije njih? Zašto je toliko tegobno odreći se pozicije monopola na „sveznanje i stručnost". Iz naučnih krugova, uostalom, stižu potvrde da čovjek na sadašnjem stupnju u prosjeku koristi jedva 5% raspoloživih potencijala?! Čemu služi preostalih 95%, to se još uvijek ne zna ili samo nagađa.
Elem, dok se naši "eksperti" oštro protive daljem istraživanju i narod sliježe ramenima i konstatuje "ima tu nešto!?", dotle stranci kupuju zemlju u i oko Visokog. Ovih dana je objelodanjena informacija da je jedan Malezijac kupio oko hiljadu duluma zemljišta na visočkim Čekrekčijama (platio 5.000 KM po dulumu), a u naselju Ravne odakle polazi tunel u utrobu piramide Sunca, Iranac je plaćao oko 20 hiljada po dulumu. Hoće li se ponoviti već poznata bjelosvjetska priča, dođu stranci i prodaju nam ono što je već naše…Osim izvorske vode i šuma, tu su i prapovijesna blaga. Dok se mi u glavama "rastalimo", dotle drugi uzimaju ono od čega se živi, a Boga mi i bogati!
Glede "objektivnog informisanja", šta još reći… Svima je poznat "drevni" način manipulisanja ljudima: ne morate izreći laž, dovoljno je prećutati informaciju o nečemu što se desilo. Dovoljno je ne objaviti vijest o događaju koji se odigrao, jer i to označava nečiji stav, mišljenje, poruku, vođenje određene politike. Ono što se ovih dana dešava oko istraživačkog projekta u bosanskoj dolini piramida u Visokom, neodoljivo me podsjeća na period pred izbijanje rata 1992. godine kada su se pojedini novinari (u želji da tobože objektivno informišu svoje čitaoce), iz dana u dan pitali: ko sa okolnih brda puca na Sarajevo!? Šta hoću da kažem? Postoje vrijeme i postoje događaji u društvu oko kojih novinari moraju zauzeti stav i po svaku cijenu izreći istinu, ma kako ona gruba i bolna bila za određenu grupaciju ljudi koji, vjerovatno u najboljoj namjeri (nastojeći da informišu građane), kroz medije plasiraju njihovo stručno mišljenje i stav. Inače, desiće se jedna mučna situacija kao u mojoj omiljenoj „Latinici" kada Ivo Komšić iznese činjenice u vezi sa ulogom HVO-a u bh. ratu, a sagovornik sa druge strane mu veli: „To nisu činjenice, to je vaše mišljenje!" Kraj novinarstva, kraj svijeta, kraj borbe za istinu, pravdu i sve ostalo što čovjeka čini čovjekom?!! Zašto bi novinari uopće razmišljali glavam stručnjaka, a ne svojom glavom?
U svemu ovom, podsjećajući se na ulogu novinara, dobro je citirati Egona Ervina Kiša koji kaže: „Kad se moje kolege hvališu kako njima nikad u životu niko nije precrtao nijednu misao, onda je to jedino dokaz da su se sami kretali unutar granica (samo)cenzure, da njihovo mišljenje nikada nije poželjelo da se vine preko ograda propisane ideologije (čitaj arheologije- op.aut)." Pošto čovjek počne misliti svojom glavom, kada pročita neke novinske priloge samo konstatira: molim vas, poštedite me svoje objektivnosti! Jer, da desetine strana vašeg cijenjenog lista ustupite i onima koji ne misle kao vaši izvori (arheolozi, geolozi, kustosi muzeja), čitaoci bi možda malo više saznali o „drugoj strani medalje" i o tome sa čime se sve Fondacija suočava u posljednjih nekoliko godina, kako bi istina isplivala na vidjelo.
Šefik Avdagić, Sarajevo
