Piše: dr. Semir Osmanagić
Osnabruck je gradić u sjevernoj Njemačkoj, donjoj Saksoniji. Oivičen je malim brežuljkom Piesnerom, dostiže nadmorsku visinu od 188 metara i krečnjačke je građe. I upravo ta činjenica poslužila je prahistorijskim građevinarima sa znanjem astronomije i sakralne geometrije da ovdje postavljaju svoje megalitne građevine.
Na spoju naselja Osnabruck Hafen i Osnabruck Haste, na velikoj raskrsnici, uz semafore i pješačke prelaze, nalaze se ostaci megalitnih građevina. Najbolje sačuvani uspravljeni megalit je visok više od četiri metra i ukopan je najmanje 70 cm u zemlju. Masa mu je oko 16 tona. Ovaj krečnjački megalit je oštećen na svim stranama i očigledni su pokušaji iz prošlosti da ga se sruši. Nije im uspjelo. Na prvi pogled se doima kao usamljeni dolmen. Međutim, megaliti na drugim stranama raskrsnice otkrivaju drugačiji raspored.
Dijagonalno od njega, na drugoj strani raskrsnice je pet sačuvanih megalita. Jos uvijek su na svojim originalnim mjestima. Svi su oštećeni. Nekada su bili pravougaoni, s oblikovanim ravnim površinama. Mjerenjem sam ustanovio da danas imaju masu od 4-12 tona. Postavljeni su kružno, na zamišljenoj kružnici. Ako su nekada tvorili megalitni krug, bio je velikih razmjera. Sabina pod travom otkriva tragove šestog megalita poravnanog s površinom.
Međusobna razdaljina im je između 1,5 i 3 metra. Jasno je da su nekada bili gušće postavljeni, s mnogobrojnim megalitima na ovom spoju brežuljka i plodne doline. Jedan blok je izborovan. Pogled na jezgru dokazuje da je riječ o istom, krečnjačkom materijalu.
Snimajući s NEV kamerom (New Energy Vision) uočavam da je krajolik s tipično horizontalnim bioenergetskim poljima, miran, statičan. Prvi blok s očuvanom ravnom plahom ima svjetle, zelene, prijatne energije. Posljednji, na mjestima gdje je oštećen, nosi tamne boje. Sve je živo, nosi sa sobom vibraciju svjetla ili boli.
Na trećoj strani raskrsnice petnaestak ostataka megalita. Bačeni su u travu, u jednoj liniji. Nekada su bili postavljeni uspravno, s nekoliko funkcija. U međuvremenu su teško oštećeni i izvaljeni iz svojih središta.
Prije dolaska na ovu raskrsnicu svratio sam do obližnjeg ‘Muzeja industrijske kulture’. U ovoj kulturnoj instutuciji pitao sam ih za lokaciju megalita. Gledali su me blijedo. Niti su znali za lokaciju, niti su pokazali i najmanje zanimanje za ćinjenicu da je netko došao u njihov gradić da im posjeti kulturno nasljeđe. Ni uz megaltine građevine nema niti jednog natpisa.
Na jednoj strani raskrsnice trstika s barom. Čini se da je ovdje bilo jezerce ili rijeka. Industralizacijom, vodeni i energetski tok je presječen, voda zaustavljena. Još ranije, u doba srednjevjekovnog vladara Karla Velikog, njegovi vojnici su imali naredbu da megalitne građevine sistematično uništavaju. Djelomično su uspjeli.
Krajolik je promjenjen. Stotinama godina kasnije ovi blokovi leže ostavljeni od svih, sa zaboravljenim porukama.
MEDITACIJA
Naslonio sam se na jedan od blokova. Zatvorio oči, opustio se i odlutao iz stvarnosti. Pitanje je fokusirano: o kojoj je megalitnoj kulturi riječ?
Pred očima vidim slike brežuljka, gotovo ogoljelog. Koriste ga kao kamenolom. U njegovom podnožju nastaju moćni, geometrijski oblici: kameni krugovi, dolmeni, pojedinačni uspravljeni megaliti, labirinti. Pružali su se u razmaku od nekoliko kilometara.
***
Drugačija vremena, koncepti i prioriteti.
Galerija
