Nekoliko sati vožnje od zapadnog meksičkog milionskog grada Gudalajare nalazi se mjesto Ahualulco. Na centralnom mjestu u malom parku, na gipsanom postolju, je perfektno izvajana kamena kugla.
Nekoliko sati vožnje od zapadnog meksičkog milionskog grada Gudalajare nalazi se mjesto Ahualulco. Na centralnom mjestu u malom parku, na gipsanom postolju, je perfektno izvajana kamena kugla. Petnaestak kilometara dalje, u izoliranom planinskom prijevoju, smješteno je još 250 pravilnih megalitnih kugli. Semiru Osmanagiću je ovo druga posjeta u manje od godinu dana ovom dijelu Meksika. Ovaj put je domaćin dokumentarnom serijalu Federalne televizije „U potrazi za izgubljenim civilizacijama“ koji realizira s urednikom Amelom Baftićem.
Fenomenom kamenih sfera u zapadnom Meksiku pozabavio se National Geographic uputivši mini-ekspediciju 1967. godine. Na prethodna čuđenja arheologa (koja je civilizacija mogla da napravi takve višetonske kugle), geolozi su odgovorili da je riječ o prirodnoj pojavi, a National Geographic je svoj članak završio riječima „slučaj zatvoren“. Od tada se o ovim kuglama više nije otvarala rasprava.
Sve do danas.
Kamene kugle Meksika treba posmatrati u kontekstu kugli u Kostariki i Bosni i Hercegovini. Zajedničko im je da su oblikovane u različitim veličinama, da se nalaze u izoliranim područjima u kojima nema tragova razvijene kulture, da su vrlo pravilne s minimalnim odstupanjima od sferičnog oblika, i da su koncentrirane u većem broju (Palmar Sur – Kostarika, Zavidovići – BiH, Ahualulco – Meksiko).
Objašnjenje američkih geologa svelo se na slijedeće: u utrobi vulkana Ameca, koji je udaljen 30 km od lokacije kugli, stvarale su se, u dalekoj prošlosti, samo perfektne kugle, koje je vulkan izbacio samo na udaljenost od 30 km, a pri tome su pale na samo jedno, usko ograničeno područje …
Kako je moguće da vulkan obrazuje samo perfektne geometrijske oblike kugle bez nepravilnih kamenih oblika? Da li je moguće da ih prilikom vulkanske erupcije izbaci sve na istu udaljenost od 30 km? Da li možemo povjerovati objašnjenjima da od nekoliko stotina kvadratnih kilometara potencijalnog radijusa sve kugle, njih 250, padnu samo na jedan kvadratni kilometar?
Ili je logičnije da zaključimo da je ovdje riječ o „zabranjenoj arheologiji“, o nečemu što javnost ne bi trebala znati? Arheolozima bi se, naime, otvorila vrlo neugodna pitanja o porijeklu kugli, njihovim naprednim autorima iz daleke prošlosti i nepoznatoj svrsi.
Nažalost, tokom XX stoljeća, velika većina kugli je uništena u nerazumnim eksplozijama lokalnih stanovnika koji su čuli da se u centru kugli nalaze dijamanti i zlato. Danas se ova vrlo važna arheološka lokacija ne nalazi pod brigom države niti je upisana na turističke mape.
No, to nije spriječilo dvočlani bh. tim da nakon višesatnog planinskog pješačenja pronađe njihovu lokaciju i pripremi je za predstavljanje široj javnosti.
