Ovaj blog nije vezan uz društveni inženjering no kako sam u posjeti Turskoj, odlučio sam napisati svojevrsni putopis. Zemlja koja je u posljednjih par tjedana poznata isključivo po terorizmu i vojnom puču trenutno prolazi kroz tipične tekovine vezane uz takva razdoblja - gradski trgovi su iz večeri u večer prepuni pristalica demokracije, pjeva se i pleše na zvuke tradicionalne glazbe, sve zgrade imaju desetmetarske zastave, gledaju se dokumentarci o Ataturku, a razdragana gomila hipnotički uzvikuje Erdoganovo ime.

FOTOGRAFIJE TROJE MOŽETE POGLEDATI OVDJE

Sa slavonskobrodskim prijateljima Ivanom i Majom odlučio sam se na ovo putovanje koje idealno povezuje ugodno i korisno, te smo nakon brzinske epizode u Istanbulu krenuli ka ključnoj destinaciji - priobalnom gradu Canakkaleu, u Bosni prepoznatom kao Čanak. Grad koji leži u Aziji i Europi poznat je po trima bitnim stvarima. Prva je Bitka kod Galipolja, poznata po svojoj krvavoj sudbini u kojoj su se u drugoj polovici 1915. godine okušali Otomani i Saveznici i gdje je tadašnji zapovjednik Kemal Ataturk do sramote obezglavio sile Antante sastavljene od golobradih dobrovoljaca iz Irske, Australije i Novog Zelanda. Priča se da je poluotok bio natopljen krvlju poput poplave, a Turci danas sve slave kao 'Bitku kod Čanakale'. Druga je admiral Piri iliti Piri Reis, legendarni kartograf i gusar najpoznatiji po svojoj čuvenoj karti Novog svijeta sastavljenoj 1513. Karta prikazuje obje Amerike i Antarktiku bez ledenog pokrova - kao izvor naznačio je Kolumba no danas se vjeruje da je karta ili falsifikat iz 18. stoljeća ili plagijat neke daleko ranije karte s nepoznatim i mističnim podrijetlom. Nama je posebno bitna karta iz 1526. zvana 'Dalmacja kijilari' s čak 23 karte hrvatske obale i otoka čime je stvorio bazu za kasnije karte. Pogubio ga je sultan Sulejman Veličanstveni u Egiptu pa su tako izgubljene i posljednje mogućnosti za otkriće eventualnih karti iz Aleksandrijske knjižnice koje mnogi sumnjaju da je uistinu plagirao.

Treća baština je ona koja je me je ponajviše i privukla, nakon nevjerojatno bogate začinjene kuhinje i riznice slatkiša koje se ne bi postidio ni Willy Wonka. Riječ je naravno o Hisarliku, Troji ili Truvi. Čak i u prilično skromnim okruženjima općeg znanja praktički svatko zna za Trojanskog konja i prelijepu Helenu, kao i Ahilovu petu. Homera isto tako, iako ga najčešće vežu uz Simpsone. Na zgarištu velike civilizacije uzdigao se Ilium koji je opstao sve do uspona Konstantinopola. O legendi se pričalo stoljećima no suvremeni 'Indiana Jonesovi' počeli su se pustolovinom baviti tek nakon Kolumba. Pierre Belon i Pietro Della Valle prvi su današnju Troju povezali s Alexandria Troas lokacijom koja je i danas nalazište na nekih dvadesetak kilometara južno od Hisarlika. Jean Baptiste LeChevalier kasnije je Troju 'pronašao' u Pinarbasiju, čime je u igri 'toplo-hladno' došao na petnaest kilometara bliže. I sve do 1822. ove dvije lokacije predstavljale su poprište kultnog rata iz davnina, sve do škotskog novinara Charlesa Maclarena. Njegove navode odlučio je istražiti američki istraživač Frank Calvert, a onda je u priču ušao Heinrich Schliemann - i sve ostalo je povijest. On je datirao i različite periode zdanja, a kroz šezdeset godina iskapanja napokon je otkrio i brdo Hisarlik. Njegov prilično egoističan i prgav stav prikriven visokom kupovnom moći uništio je jedan veći dio originalnog zdanja svojim amaterstvom i grubim metodama iskopavanja, a i sam se prilično potrudio da ostane jedini zaslužan za veliko otkriće.

Danas njegovo ime učimo u školama i poslovično 'crno-bijelim' metodama obrazovanja ne proučavamo stvarnu storiju njegovih egotripiranja. Dorpfeld i Blegen nešto kasnije potvrđuju kako lokacija sadrži čak devet građenih gradova, jedan ponad drugog, a razmatra se i čak 46 nivoa gradnje. Profesor Korfmann 1988. otkriva i brončane strijele i ljudske ostatke iz 12. st. pr. Kr. što je svojevrsan dokaz Trojanskog rata iako je samo razdoblje itekako podložno raspravama. Nakon što je otkrivena tehnika 'molekularne arheologije' teoretičari zavjere dobili su značajan vjetar u leđa pošto Turci od 2013. odbijaju preko 100 zahtjeva za proučavanjem lokacije među kojima se ističe Sveučilište u Wisconsinu - zato akademski krugovi potiču daljnju raspravu o pravoj prirodi Troje. Canakkale je danas jedan sasvim ugodan i lijep grad na moru koji u svom gradskom centru sadrži brojne monumente od kojih se ponajviše ističe Trojanski konj iz filma Wolfganga Petersona kojeg su obilježili Brad Pitt (Ahil), Eric Banadinović (Hektor), Orlando Bloom (Paris) i Diane Kruger (Helena). Sama lokacija u Hisarliku prilično je neiskorištena - ulaz je nekih pedesetak kuna, pred vratima je loše dizajniran i realiziran konj, sa svih strana vrebaju šanerski fotografi koji vam nastoje uvaliti ono što niste ni tražili, a građevine i drevni zidovi toliko su nezaštićeni da doslovno možete preskočiti ogradu i bez ikakvog nadzora slikati se i uzimati kamenje kao suvenire. Jedino što otkriva značaj su arheolozi koji i dalje neumorno kopaju, kao da su na nekom gradilištu okupanom suncem i neugodnih četrdeset stupnjeva van hlada. Suveniri su gotovo neugodno jeftini pa ogromnog konja odličnog dizajna teškog više od pet kilograma možete kupiti već za dvadeset kuna.

Ono što također moram pohvaliti su turske ulice koje praktički na svakom kutku imaju trgovine s knjigama, i to poglavito turskih autora. No ostaje taj neki gorak okus u ustima, pošto sam uvjeren da bismo čak i mi bolje iskoristili ovakav turistički potencijal, kakav danas imaju samo Gobekli Tope ili Visoko. Zato je prava šteta što Priceova teorija o hercegovačkoj Troji nikada nije uzela zamaha niti ima očekivano arheološko uporište s obzirom na sve pisano o samim lokacijama. Roberto Salinas Price inače je rođen u glavnom gradu Meksika davne 1936. godine, a uz školovanje (filologija) u SAD-u okušao se i u hotelijerskom biznisu, baš kao kolega mu Daniken. Za života je napisao tri knjige i sve su tematski vezane uz Homera dok je četvrta nedovršena i naprasno prekinuta upravo njegovom smrću. Njegova teorija o hercegovačkoj Gabeli podignula je popriličnu prašinu, ponajviše u samoj regiji i među žiteljima ove skrovite no prilično raskošne arheološke lokacije. Njegova teorija u javnost je izašla u posve loše vrijeme, neposredno nakon Međugorja, pa je s dozom sarkazma dočekana u stručnim krugovima i ostaje žal što igra sreće nije bolje tempirala ovaj možda izuzetno bitan trenutak.

Pitanje svih pitanja nije ono vezano samo uz postojanje Troje već i eventualnoj pravoj prirodi otkrića - ukoliko Gabela nije Troja, što ona je? Jer nešto definitivno postoji u geolokaciji rijeka Cetina - Dubrovnik - Ivan planina, kao i obližnjim otocima. Price je razmatrao Ilijadu i Odiseju kao kriptiranu opisnu kartu u riječima, dakle jedan format ne tako blizak današnjem razmatranju. Dodatno je podgrijao lokalpatriote i potencirao gnjev u akademskim 'mainstream' krugovima tako što bi s tom teorijom i svo priobalje pridobilo 'grčke' konotacije pa je tako Brač automatski postao Lezbos, a najhrabriji su se drznuli i u otkrivanje Atlantide. S druge strane, drevni narodi na ovim prostorima isto tako su preko noći postali 'Grci'. U prilog mu ide topografija i nazivi rijeka i uzvisina prilično slični onima u Homerovom epu, za kojeg uzgred rečeno Price tvrdi da vjerojatno nikada nije niti postojao. No, kao što rekoh maloprije - ukoliko su Daorson i Ilios zaista u turskom Hisarliku, što je onda u Gabeli?

Prilično pompozno odjeknulo je jadransko krstarenje pod imenom 'Bridging Heaven and Earth' i entuzijazmom preplavljene Biance Childs. Ova producentica i vlasnica istoimene neprofitne organizacije hrvatskog podrijetla i američke adrese osim turista iz čitavog svijeta u ovom premijernom programu u Hrvatsku je dovela najveću legendu alternativne literature i kultnog pionira teorija o drevnim posjetiteljima iz svemira, Ericha Von Danikena, kao i autora najpopularnijeg dokumentarnog serijala proteklih godina 'Ancient Aliens', Giorgioa Tsoukalosa.

Turneja kruzerom osim čitavog niza predavanja, posjeta turističkim lokacijama i razgovora u ove krajeve dovela je i posjetitelje iz SAD-a, Australije, Dominikanske Republike, Južne Afrike i Europe, te je samo raskrčila put sličnim projektima u budućnosti. Mi smo ovu priliku iskoristili da bismo intervjuirali navedeni dvojac.

Erich von Däniken gotovo se punih pet desetljeća bavi teorijom po kojoj su Zemlju u dalekoj prošlosti posjetili vanzemaljci, te su oblikovali razvoj ljudske civilizacije i za sobom ostavili tisuće fascinantnih zdanja. Napisao je 55 knjiga te prodao više od 65 milijuna primjeraka u cijelom svijetu. Njegove su knjige prevedene na 32 jezika. Strelovito se proslavio i u SAD-u, i to nakon televizijske emisije 'In Search of Ancient Astronauts' ('U potrazi za drevnim astronautima') koja se temeljila na njegovoj prvoj knjizi 'Sjećanja na budućnost'. Usto, von Däniken je sudjelovao u brojnim filmskim i televizijskim produkcijama, a napisao je i bezbroj članaka i kompilacija. Njegova istraživačka organizacija 'A.A.S.R.A' ('Archaeology, Astronautics & SETI Research Association') obuhvaća i amatere i akademike svih profila.

NEXUS: Vaša karijera dosegnula je vrtoglavih pedeset godina. Koje su po Vama ključne stvari koje su se u međuvremenu dogodile, a tiču se promocije Vaše teorije o drevnim astronautima? Sve je od kontroverzne senzacije praktički došlo do 'mainstreama'...

ERICH VON DÄNIKEN: Apsolutno sam i stopostotno siguran da je ideja o posjetima vanzemaljaca u drevnoj prošlosti istinita. No, prije pedeset godina baš i nisam posve bio. U međuvremenu su nam astronomske opservacije ukazale na postojanje mnoštva 'drugih Zemlji' samo u našoj galaksiji. Današnja znanost prihvaća vjerojatnost postojanja života u svemiru. A svemu je kumovalo proteklih pedeset godina preplavljenih otkrićima ruševina i drevnih tekstova koji upućuju na utjecaj tih 'Bogova'.

NEXUS: Suvremena znanost s druge strane i dalje iščekuje otkrića najvećih enigmi drevne prošlosti poput kontinenata Atlantide i Mu, egipatskog labirinta u Hawari ili Velike komore...

ERICH VON DÄNIKEN: Do današnjeg dana mnoge teze koje sam još davno postavio čine se 'nerazumljivima'. Moramo zamijeniti 'nerazumljivo' i 'nedokučivo' s 'razumljivim' i 'dokučivim'. Taj proces zajedno osnažujemo iz dana u dan.

NEXUS: Kroz tih velikih pola stoljeća prošli smo razne dekade - desetljeća psihodelije, drevnih astronauta, proboja istočnjačkih mudrosti na Zapad, NLO istraživanja, teorija zavjera i transhumanizma. Što mislite o danas prilično etabliranim teorijama o Novom svjetskom poretku, 'False Flag' napadima i Ickeovoj 'reptilskoj teoriji'?

ERICH VON DÄNIKEN: Iskreno, nisam neki pobornik takvih teorija. Ne živimo u svijetu medijskih laži već prije medijskih zataškavanja. Ne smatram sebe nekim tipom ezoteričnog autora jer se više nastojim posvetiti dokazima i činjenicama. A ovo je definitivno svijet u kojem svi dokazi leže negdje da bi bili otkriveni...

NEXUS: Ukoliko govorimo o tim skrivenim dokazima, što mislite o Bosanskoj dolini piramida? Semir Osmanagić je ovu posvemašnju nepoznanicu kroz deset godina pretvorio u atraktivnu turističku destinaciju...

ERICH VON DÄNIKEN: Dr. Osmanagić je izuzetno inteligentna i briljantna osoba. Osobno nisam posve uvjeren u to da bih čitavu Bosansku piramidu nazvao umjetnom tvorevinom i moguće je da su određeni dijelovi iste bili ili jesu normalna planina. No ono što je pak sigurno je labirint u neposrednoj blizini piramide kojeg dr. Osmanagić nanovo otvara. Zato smatram da mu je potreban neki vid službene potpore i priznanja.

NEXUS: Osim Bosanske doline piramida, koje veliko nalazište biste istaknuli kao buduću globalnu senzaciju?

ERICH VON DÄNIKEN: Smatram da ćemo to ostvariti pronalaskom novih prostorija unutar i ispod Velike piramide u Gizi. A ono što će biti velika prekretnica definitivno je buduće otkriće vanzemaljske grobnice. Sasvim je moguće da se tako što otkrije ispod meksičkih piramida u Teotihuacanu.

NEXUS: Kakve su impresije o Hrvatskoj? Jeste li se vidjeli s nekim od domaćih istraživača?

ERICH VON DÄNIKEN: Ovo su bila moja prva predavanja u karijeri u Hrvatskoj. Nažalost, nisam imao nikakvih kontakata s domaćim istraživačima, osim dr. Semira Osmanagića.

NEXUS: Spremate li kakve nove knjige u neposrednoj budućnosti?

ERICH VON DÄNIKEN: Naravno. Trenutno pišem nastavak 'Kočija Bogova'. I nimalo ne sumnjam da će ova knjiga stvoriti nove velike kontroverze u javnosti.

Giorgio A. Tsoukalos proputovao je planet istražujući moguće dokaze kontakta vanzemaljaca i ljudi u dalekoj prošlosti. Strast prema teoriji o drevnim astronautima obuzela ga je u Švicarskoj, gdje je upoznao autora 'Sjećanja na budućnost', Ericha von Dänikena. Pored istraživačkog rada i javnih predavanja, Giorgio proteklih pet godina dijeli vlastita znanja o teoriji o drevnim astronautima u seriji History Channela 'Ancient Aliens' ('Drevni vanzemaljci'). Usto je izdavač vodeće publikacije o drevnim astronautima, časopisa 'Legendary Times', a radi i kao direktor von Dänikenove organizacije 'Ancient Alien Society' (bivše 'A.A.S. R.A.' – 'Archaeology, Astronautics and SETI Research Association').

NEXUS: 'Legendary Times Magazine' stvorio je vrlo snažne okvire teorije o drevnim vanzemaljcima i temelje Vašeg današnjeg života.

GIORGIO A. TSOUKALOS: Te temelje i uvid u temu dobio sam još kao dječak tijekom obiteljskih večera i razgovora s bakom o vanzemaljcima, Atlantidi i svim poznatim misterijama. Iako mi je baka bila predani katolik i redovni posjetitelj crkve, bila je izuzetno otvorenog uma i upravo mi je ona dokazala kako istraživanja o vanzemaljskim teorijama nisu nužno dokaz gubitka vjere u Boga ili božansko. Upravo suprotno! Sama činjenica da inteligentni izvanzemaljski život postoji diljem svemira samo ojačava koncept božanskog.

NEXUS: 'Ancient Aliens' serijal došao je do svoje desete obljetnice. Vidjeli smo uspone i padove no kada sagledamo cjelinu riječ je o velikom uspjehu i nepresušnoj riznici informacija koja je došla i do 'mainstream' publike...

GIORGIO A. TSOUKALOS: A sve je započelo običnim dvosatnim dokumentarcem. Nakon što ga je History Channel prikazao pristigle su stotine poziva i poruka u kojima su gledatelji zahtjevali reprizu, a svakim budućim ponovnim prikazivanjem taj broj je rastao. To nas je dovelo do narudžbe jedne sezone s pet dvosatnih epizoda. Do današnjeg dana došli smo do 110 nastavaka i osupnut sam globalnim prihvaćanjem i pozitivnim kritikama serijala i tema koje smo obradili. Izuzetno poštujem nevjerojatan broj fanova koji iz tjedna u tjedan čekaju i gledaju nove nastavke. Uvijek i iznova ponavljam, imamo najbolje gledatelje na svijetu.

NEXUS: Gospodina Danikena pitali smo o jednoj od tema serijala - Bosanskoj dolini piramida. Koje je Vaše mišljenje o svemu?

GIORGIO A. TSOUKALOS: Iako nikada nisam posjetio Bosanske piramide moram se pohvaliti pozivom za posjet koji mi je uručio dr. Semir Osmanagić. Jedva čekam dolazak pošto sam izuzetno znatiželjan i želim sve vidjeti vlastitim očima. Nužno je osobno posjetiti sve lokacije tako da biste mogli razviti vlastito razmišljanje.

NEXUS: Upravo sam u Visokom igrom slučaja upoznao Grahama Hancocka, koji osim svojih arheoloških bestsellera priličnu pozornost posvećuje rastućem pokretu psihonautike i psihodelije...

GIORGIO A. TSOUKALOS: Ni najmanje ne sumnjam u postojanje eteričnih i duhovnih platoa stvarnosti. Ipak, teze koje osobno promoviram više su vezane za fizičku stvarnost i posjetitelji o kojima pričam svemirski su putnici s fizičkim oblicima, te su samo koristili napredne tehnologije koje su naši preci percipirali kao 'magiju'. Smatram ipak da ta magija u konvencionalnom smislu ne postoji, ukoliko pri tome ne razmišljamo o ljubavi, rođenju djeteta i sl. Tu se uvijek pozivam na Arthura C. Clarkea - 'Svaka dovoljno napredna tehnologija ne može se razlikovati od magije'. To je suština klasične teorije o drevnim astronautima. Nisu naši preci zaostali. Samo je njihova referentna točka tehnologije drugačija od naše.

NEXUS: Kada već pričamo o psihonautima, postoji li neka 'tajna veza' između fizički najzahtjevnijih sportova i alternative? Vi ste bili poznati promotor Bodybuildinga, a MMA promotori i borci poput Joea Rogana i Dana Hardyja također promoviraju neke alternativne tematike...

GIORGIO A. TSOUKALOS: Zapravo i ne. Promotor ovog sporta bio sam prije nego sam se uspio posvetiti svojoj vječitoj strasti - istraživanju drevnih misterija svijeta. No, ipak je bitno naglasiti kako je fizička aktivnost uz reguliranu i zdravu prehranu ključ razvoja i dobrobiti svakoga.

NEXUS: S obzirom na sve, što nas očekuje u budućnosti?

GIORGIO A. TSOUKALOS: Živimo u izrazito uzbudljivim vremenima. Gotovo da ne prođe dan, a da ne čujemo za neko novo otkriće. To je nevjerojatno. Usporedno s razvojem našeg tehnološkog znanja možemo riješiti i sve probleme našeg planeta. Nažalost, velika je većina stanovništva sustavno skoncentrirana isključivo na vlastite živote. To se nužno mora promijeniti jer budućnost leži u suradnji, ne u natjecanju.

NEXUS: Kakvi su Vaši planovi?

GIORGIO A. TSOUKALOS: Trenutno snimam jedanaestu sezonu serijala 'Ancient Aliens'. Drago mi je što me je snimanje odvelo u Australiju pošto je to bio moj prvi posjet 'Down Under' kontinentu. Paralelno radim i na novim izdanjima svog magazina koji i dalje ostaje jedino tematsko glasilo vezano uz drevne astronaute.

Što se pak tiče planova Biance i njezine organizacije, sljedeće veliko događanje je krstarenje renomiranog autora i fizičara Nassima Harameina u listopadu po hrvatskoj obali, a kako informacije govore – svi aranžmani su već rasprodani. I za sljedeću godinu najavljen je prilično bogat raspored i veselimo se novim razgovorima.

Prije dva tjedna imao sam priliku uz poziv udruge 'Put prirode' i promociju svoje skorašnje knjige 'Društveni inženjering' obići arheološka nalazišta Varaždinskih Toplica i moram priznati da sam se prilično iznenadio.

Ukoliko pričamo o nalazištu Aquae Iasae, može se ustvrditi da sam otkrio 'toplu vodu' (doslovno), no jedna do sada praktički nepoznata arheološka lokacija definitivno bi mogla promijeniti sliku toga kraja. Toplice same po sebi rimsko su liječilište.

Jasi - Iranska poveznica i drevni lokalci

Naziv su dobile po Jasima, plemenu koje je obitavalo u ilirskom autonomnom teritoriju Rimske Panonije. Tzv. 'Res publica Iasorum' ('Municipium Iasorum') širila se od Varaždinskih Toplica na sjeveru do Daruvara na jugu. Pleme je bilo autohtono i kasnije isprepleteno s keltskim utjecajima, iako ga neki povjesničari svrstavaju u famoznu iransku teoriju (iranski Sarmati u Europi, Jazigi u Ukrajini). Neki ih pak vežu uz poveći grad na istoku Rumunjske - Iaşi - koji je ponikao na temeljima rimskog grada Jassi, s prilično sličnim nazivljem teritorija 'Jassiorum municipium'. Kako je u blizini Osijeka pronađen Rimski kamen s istim nazivom, možda bi upravo to mogla biti poveznica dvaju plemena.

Možda za priču izgleda nebitno, no upravo je ovaj narod moguća podloga za novo arheološko otkriće. Pleme koje se naziva Jász u Mađarskoj po njihovim povjesničarima svakako ima poveznicu s Iranom, ponajviše zbog izostanka 'tabu teme' iranskog podrijetla. Doduše, ista je priča kao i ova naša - postoje velike polemike jesu li Jaši i Jazigi ista civilizacija. Bilo kako bilo, njih je najlakše proučavati s obzirom da su u Mađarskoj djelovali sve do Srednjeg vijeka kada su se asimilirali s Mađarima, te i dan danas čuvaju osnove vlastite kulture. Pojednostavljeno - proučavajući njihove običaje mogli bismo dokučiti običaje njihovih drevnih predaka, arhitekturu i tradiciju, te na taj način povlačiti paralele s možebitnim nalazima ukoliko je ista kultura u igri.

Kupališno-lječilišni kompleks i proročice

Varaždinske Toplice u rimsko doba pripadale su u Pannoniju Superior, na prometnici između Poetovija (Ptuja) i Ioviu-Botivoa (Ludbrega) - dvaju trgovačkih središta. Uništene su tijekom provale barbara u Rimsko carstvo, a razmatraju se kao jedno od značajnijih lječilišnih i religijskih centara Carstva. Termalna sumporna voda ključna je za kupališno-lječilišni kompleks dok su danas kao predmet izučavanja najbitnija božanstva poput Minerve, Dijane, Apolona, Eskulapa, te Nimfi. Voda se dovodila sustavom kanala čime podsjeća na Aquae Sulis centar u britanskom Bathu. Našu miniekspediciju vodila je arheologinja i ravnateljica muzeja Spomenka Vlahović. Klasične sumporne mirise i toplu vodu na prilično hladnoj temperaturi skoro smo zamijenili toplinom muzeja uz, što se mora navesti, vrlo kvalitetno Spomenkino vodstvo prepuno entuzijazma i vidne ljubavi prema poslu. Guglajući došao sam do podatka da bi pronalazak Jupiterovog kipa kreirao već viđanu Trijadu s kipom Minerve i natpisom o Junoni, te da su ovakve toplice često uključivale i proročišta.

Prema navedenom drugom nalazištu krenuli smo dan kasnije, zbog izuzetno teških vremenskih uvjeta, mećave i snijega do koljena. Hladnoća se povukla i unatoč mojoj inferiornoj opremi (obične tenisice do zgloba uz 'šminkerske' hlače) relativno smo se lako probijali kroz snijeg i led. Prošli smo malo mjestašce Drenovec i ušli u dubine šumskog područja, poznato po lovu i partizanskim odredima. Zato ne čudi da smo tijekom proboja vidjeli poveću obitelj veprova. Nakon tri, četiri kilometra hodanja došli smo do novootkrivene lokacije čiji potencijal seže do prave promjene paradigme u domaćim arheološkim krugovima. Dva naoko skromna brda na vojnim kartama nazivana 'piramidama' u svojoj okolici okružena su čudnim i bizarnim građevinama - riječ je o nečemu nalik kružnoj konstrukciji (koja bi se kolokvijalno mogla prozvati 'jamom') s vrlo lijepim kružnim zidom sazdanim od kamena.

Gradina Kukma i velika arheološka enigma

Nalaz je s vanjske strane izoliran debelim slojem masne gline ilovače. Na prvi pogled vam se učini da je riječ o bunaru, zatim o jacuzziju pa o oktogonu za borbe medvjeda, no kada sve takve šaljive upadice izrotirate i zanemarite, dolazi konkretnija pretpostavka - da je riječ o peći dojmljivih dimenzija. Za svaku od navedenih teza nedostaju ključni dokazi, poput keramike, dovoda (tople) vode ili rastaljenog materijala, te nije isključeno da je ova otvorena prostorija nešto posve drugo. Možemo rezimirati prvi dojam cijele lokacije - imamo nešto nalik uzvisini s korektnim odnosom plohi prema sjeveru i jugu, okruženu sa šesnaest dubokih i estetski naočitih jama pravilne izgradnje. Poveći masiv u svojoj središnjici također sadrži kružnu formaciju, a arheološka istraživanja otkrila su značajan broj predmeta među kojima glavnu rolu zauzima sjekira.

Prva logična asocijacija i djelovanje u trenutnoj situaciji je vremensko datiranje, no zbog mogućnosti više slojeva (civilizacija) moguće je da nalazište seže od prapovijesti do Srednjeg vijeka. Ministarstvo potpomaže istraživanje i nova otkrića definitivno bi pojačala interes javnosti - mene je već na prvi pogled dojmila, ne samo navedena kružnica već i potencijalni 'ulaz' u 'utvrdu' sa 'zidinama'. Odlična stvar za nalazište je dislociranost od civilizacije i naselja što bi moglo rezultirati očuvanijim nalazima, a osobno se duboko nadam i meni bliskim 'anomalijama', otkrićima koja se ne mogu svrstati u službenu povijest i vremenski tok kraja u kojem su pronađene. Jesu li u pitanju gore spomenuti Jasi iranskog podrijetla, neki raniji narodi, Rimljani, Kelti ili drugi - teško je trenutno pogađati. Držim fige ekipi i iskreno se nadam da će Hrvatska dobiti arheološki značaj koji zaslužuje - ne samo zbog nas, već i zbog naraštaja koji dolaze.