OTKRIĆE MEGALITA K-2 U PODZEMNIM TUNELIMA: DEFINITIVAN OPROŠTAJ S TVRDNJAMA OPONENATA

Senzacionalno otkriće podzemnog kompleksa tunela “Ravne” u Bosanskoj dolini piramida nastavlja da intrigira javnost. Hiljade posjetilaca i istraživača su impresionirani ovim prahistorijskim kompleksom. Detaljno čišćenje megalitnog bloka K-2 je dobra prilika da se osvrnemo na dosadašnje pokušaje drugačijeg tumačenja ovih podzemnih prolaza i prostorija.

Najava otkrića podzemne mreže tunela koja se pruža ispod čitave Bosanske doline piramida prvi put je zabilježena u knjizi Semira Osmanagića “Bosanska piramida Sunca – otkriće prve evropske piramide” u oktobru 2005. godine.

U prvoj polovini 2006. nekoliko oponenata (Enver Imamović, Semezdin Mesihović, Sejfudin Vrabac) su u javnim istupima tvrdili kako ne postoje nikakvi prahistorijski podzemni prolazi već eventualno srednjevjekovni rudnici ili podzemne pećine.

Nagađanja ovih stručnjaka koji nikada nisu bili u posjeti arheološkoj lokaciji vrlo brzo su demantirana: bilo je više nego očigledno da nije riječ o prirodnoj pećini već o planskom, inžinjerskom građevinskom zahvatu. Također, stručnjaci tri bh. rudnika (Zenica, Kakanj, Breza) su potvrdili da ovdje nije riječ o nekadašnjim rudnicima jer nije bilo ostatka alata niti tragova rude ili minerala. Osnovni materijal u tunelu, konglomerat, je bezvrijedan s aspekta eksploatacije. Od aprila 2006. Fondacija je organizirala nekoliko multidisciplinarnih stručnih grupa koje su vršile preliminarna istraživanja (A. Smailbegović, N. Nukić, M. Osmanagić, E. Hasić, A. Barakat, D. Andretta i dr.). Tada su u jednom uskom tunelskom prolazu, visine u prosjeku jedan metar, koji je praćen s dva uska sporedna prolaza, pronađena dva kamena bloka, danas poznatija kao megaliti K-1 i K-2. Od novembra 2006. Fondacija je organizirala detaljan projekt istraživanja, čišćenja i podgrađivanja tunela Ravne. Prilikom ovih radova je ustanovljeno da ovdje nije riječ o jednom ili par uskih prolaza, već da se radi o pravom labirintu podzemnih prolaza i prostorija čije su dimenzije nekada bile znatno veće.

Mišljenja nekih geologa u protekle dvije godine su bile daljnji pokušaj minimiziranja značaja ovog podzemnog kompleksa. Robert Schoch i Mohamed El-Anbaawi su najveću ulogu u nastanku tunela pripisivali djelovanju prirodnih sila: podzemnim vodama i bujicama. Njihoe teorije su bile na staklenim nogama. Naime, činjenica da je profil tunela koji je pronađen otprilike jedan metar nije značila da je to i originalni profil ovih tunela. Fondacija je proširivala tunel po pola metra s obje strane (lijevo i desno). Tada su pronađeni bočni prolazi sa zidovima od rječnih oblutaka. Dakle, nisu vodene bujice napravile uske prolaze kakve ih danas vidimo, već je riječ o ostacima nekadašnjih puno širih prolaza.

Kako je došlo do smanjenja originalnih dimenzija podzemnog kompleksa? Logičan zaključak je da je tunel u dalekoj prošlosti plavljen (možda i više puta). Nakon povlačenja vode, materijal koji je ostao (kamenje, šljunak, pijesak) formirao je konglomerat koji je oblagao zidove i smanjivao profil tunela.

Proširivanje profila tunela doveo je do novih otkrića – megalitnih blokova s obje strane proširenih tunelskih prolaza. Pravilan oblik tih blokova i sastav (pješčar) koji je odudarao od konglomeratnog sastava tunela je upozoravao na činjenicu da su ovi blokovi unošeni u tunel. Razlog je bio, u početku, zagonetan.

Ponovo su se geolozi javili s mišljenjem da su ovi blokovi u tunel donoseni vodenim bujicama. Dakle, slučajno.

I ponovo je ovaj pokušaj objašnjenja pao u vodu. Naime, radiestezijskim proučavanjem je utvrđeno da se najveći blokovi (jajoliki blok, megalit K-1, megalit K-2) nalaze iznad sjecišta podzemnih tokova. Poznato je da su drevne civilizacije upravo na takvim mjestima postavljale kamene oltare koji su korišteni u ceremonijjalne svrhe. Na bazi tih iskustava kasniji sakralni objekti (crkve, hramovi) su zadržale svoje oltare na istim lokacijama.

Čišćenje površine megalitnog bloka K-1 dovelo je do otkrića urezanih simbola izuzetne starosti o čemu se dosta iscrpno pisalo na web stranicama Fondacije (M. Osmanagić, H. Zujić). Radiokarbonska analiza pronađenog organskog materijala iznad megalitnog bloka, koju su radile dvije vodeće evropske laboratorije nezavisno jedna od druge, otkrile su da moguća starost urezanih simbola i vremena unošenja megalitnih blokva u tunel iznosi više od 40.000 godina. Ovakva neočekivana teza tek treba da se dodatno potvrdi s novim istraživanjima i novim radiokarbonskim analizama.

Postaje očigledno da istraživanje podzemnog labirinta „Ravne“ zauvijek mijenja naše shvatanje evropske historije.

Kada je dr. Enver Imamović posjetio tunelski kompleks početkom 2008. godine bio je iznenađen njegovom starošću i pokušavao ga je smjestiti negdje u poznatu prošlost („rudnik zlata u Rimskom periodu“). Dokaza za postojanje rudnika nema, pisanih tragova iz rimskog ili srednjevjekovnog doba, također. Vrijeme će pokazati da li će u njegovom slučaju profesionalna ljubomora i dalje nadjačavati naučnu objektivnost. Saznanje o lokaciji i načinu postavljanja megalita K-2 su konačni oproštaj s tvrdnjama oponenata. Na fotografijama koje slijede vidljivo je da višetonski megalit K-2 sjedi na manjim pločama pješčara koje mu služe kao postolje! Zaključak se neminovno nameće – megalit je svjesno i namjenski postavljen na ovu izabranu poziciju. Ova nova činjenica odbacuje druge hipoteze koje su se javljale, a prije svega da su ovi blokovi dospjeli u tunel kroz tavanicu propadajući kroz zemljane nanose. Mogućnost da su ovi blokovi nekada bili na površini a zatim prekrivani zemljanim nanosima također se odbacuje iz dva razloga: prvi, jer bi za nastajanje nanosa od dvadesetak metara bili potrebni milioni godina, a drugi da je raspored tih blokova očigledno planski, a ne slučajan i uvijek se nalaze na podu ovih tunela, a ne u zidovima ili tavanici. Reljef megalita K-2 je nova zagonetka: da li je riječ o topografiji terena Bosanske doline piramida ostaje da se utvrdi. Nakon obrade i podgrađivanja prostora oko megalita K-2 vrijedni tim Fondacije nastavlja svoj put prema Bosanskoj piramidi Sunca.