Koliko smo bitni jedni drugima? Možemo, ali ne smijemo da se udaljimo od te spoznaje, spoznaje koja leži u nama i najbolji je pokazatelj naših vrednosti. Da li su vrijednosti rođene s nama ili smo ih izgradili u ovom kratkom životnom periodu?
Koliko smo bitni jedni drugima? Možemo, ali ne smijemo da se udaljimo od te spoznaje, spoznaje koja leži u nama i najbolji je pokazatelj naših vrednosti. Da li su vrijednosti rođene s nama ili smo ih izgradili u ovom kratkom životnom periodu?
Teško je odgovoriti na ovo i slična pitanja jer, nažalost, još nismo u stanju da damo odgovor i definiciju našeg postanka. Rođeni jesmo, ali kako smo stvoreni da bi rađali? Vjerujte mi da se ni ja u ovome tekstu neću truditi da vam odgovorim na ovo pitanje, jer kad bih to uradio, ne bi mi vjerovali. Zbog toga je najbolje uvijek poći od pretpostavke, što bi naučni krugovi rekli, hipoteze.
Osmanagićeva hipoteza o Bosanskoj Dolini Piramida u posljednjih godinu dana plijeni veliku pažnju domaćih balkanskih i svjetskih medija, što u vidu podrške ili protivljenja da tako nešto uopšte ne može da postoji na prostorima Bosne i Hercegovine. To je najlakše reći i nastaviti s kultom starih prepoznatljivih vrijednosti.
Danas svaka alternativa teško prolazi do zvanične afirmacije, jedino uz dobre i valjane dokaze i argumente o njezinoj suštini, funkciji moći. Međutim, šta bi nauka radila kad bi se stalo s istraživanjem, traganjem za novim spoznajama, razotkrivanju i unapređenju tehnološkog napretka. Moramo priznati da vrlo često čujemo izraz: “Nije mogao pokupiti svo znanje svijeta.” Šta to znači? Znači da treba da učimo čitavog života i da znanje unapređujemo do maksimuma u vlastitoj svijesti, da budemo sigurni u ono što prihvatamo i da uvijek budemo na tragu spoznajama koje leže u dubini podsvjesti.
Kad one proključaju moramo biti spremni da primamo i prepoznajemo te impulse, jer u njima leži odgovor na mnogobrojna pitanja koja nazivamo misterija. Oni koji su otišli korak dalje svoje spoznaje imenuju hipotezom, odnosno, uobličavaju ih i uz njih prilažu dokazna sredstva.
Kod Osmanagića se spojilo više stvari u jednu. On se, vjerovatno, na osnovu poruke koju je dobio iz predjela podsvjesti i na osnovu svog istraživačkog duha, tragajući terenski na oba američka kontinenta studiozno upoznavao s ostacima drevnih građevina, drevnih graditelja, zatim, vrlo podrobno o historiji egipatskih piramida, pronašao je sličnosti na lokalitetu u Visokom i došao do pretpostavke da se radi o monumentalnim piramidama u srcu Bosne, koje s pravom skreću pažnju na sebe i svoje postojanje.
Potvrda Osmanagićeve hipoteze nalazi se u zaumnom i vjerujem da su pojedinci već dosegli liniju s koje su spremni ugledati bosanske piramide kakve su bile u prošlosti i kakva je njihova sudbina u budućnosti.
Dobro je što javno ne progovaraju o tome, jer bi vjerovatno takav prikaz ovog sjajnog projekta bacio sjenku na dosadašnje istraživanje i stavio veo sumnje da se radi o nečijoj bujnoj mašti. Vrijeme je najbolji pokazatelj svega, sve stvari stavlja na njihovo mjesto, postaje njihovim vjernim čuvarom i svjedokom svega i svagda.
Piramide u Bosni i Hercegovini su stvarnost od koje ne možemo pobjeći, onaj ko ne želi da ih prihvati može da ostane po strani, a sve ostalo će biti prepušteno vrijednoj istraživačkoj ekipi i njihovom najboljem saradniku, vremenu.
Osmanagićevo književno-naučno djelo “Alternativna historija” pojedinci smatraju “sirovim” istraživačkim radom, navodeći da je to sve već rečeno i prepoznatljivo, pa čak i manje rečeno nego što su drugi rekli na istu temu.
Ne slažem se s takvom kritikom, jer smatram da njegov istraživački rad zaslužuje pažnju. Čovjek je sva mjesta o kojima piše posjetio i dao svoja mišljenja s lica mjesta. Gledajući u njegov profesionalni profil, za ovako nešto što je on uradio, više je nego vrijedno pažnje. Oni koji dokažu suprotno ili urade više od toga, također, trebaju biti zapaženi, bili to eminentni stručnjaci, amateri ili diletanti u tom području nauke. Jedino na takav način možemo potvrditi koliko smo bitni jedni drugima. Da budemo nadopuna – čovjek čovjeku, a ne zlo. Jedino radom, građenjem i stvaranjem možemo da izgradimo takvu vrlinu i osjetimo da smo dosegli do visine čovjeka.
Ilija Šaula
Philadelphia
ilijakordun@comcast.net
