Piše: dr. Semir Osmanagić
Vinarija Ovdet, pustinja Negev, Izrael
Moja posljednja stanica na turneji po Izraelu je na jugozapadu zemlje, u pustinji Negev. Terencem dolazimo do oaze pod nazivom Ovdet. Krajolik kamene pustinje ovdje je prošaran zelenilom. U maloj uvali, vlasnici uredno održavaju vinovu lozu, stabla maslina, dio sezonskog voća i povrća.
Dolazimo do centralnog prostora, kuće, dvorišta, radione. Zeev razgovara s vlasnicima. Dobili smo prenočište za večeras. Na ovom ranču, četiri su kućice za iznajmljivanje. Ne mnogo. Da ih je dvadeset bili bi mi jasno da imaju komercijalni karakter. Ali, ovdje vlasnik ne ide za brojem, već kvalitetom ponude.
Zemlju i vinovu lozu obrađuje na stari način, kako se nekada radilo. Iz bunara i prikupljene kišnice, vrši navodnjavanje. Solarni paneli daju mu struju. Vinova loza izložena suncu, ali zaštićena od pustinjskih vjetrova u uvali, daje izvanredno vino. Od škrte pustinje dobio je spektakularnu zelenu i cvijetnu oazu radom svojih ruku.
U dvorištu tri psa na tri strane, Lijeno nas pozdravljaju na popodnevnom suncu. Zeev i ja odnosimo stvari u kuću. Umjesto betonskog ili drvenog poda, kamenčići, šljunak. Skromni drveni namještaj. Nema TV-a, nema interneta. Vani je roštilj, ljuljačka, trosjed. Vrijeme je suho, nema vlage, namještaj se ne ubacuje u kuću.
Odlazimo na vrh uzvišenja. Tamo su vrlo stari ucrtani piktoglifi. Ne zna im se porijeklo, o značenju se nagadja.
Zeev i ja se razdvajamo. Na vrhu mala kružna gomila u čijoj su sredini dva pljosnata kamena s malim naslonom.
MEDITACIJA
Sklapam oči, prestaju fizičke senzacije, otvaraju se umne oči. Potiskujem i njih. Fokusiram se na treće oko, energetsko. Bljesak energije. Na ovom istom mjestu sjedi starac, Dolazio je redovno posmatrati zalazak sunca. Sin mu je pomogao da složi ovo kamenje i učini ga pogodnim za dugotrajno sjedenje. Tu je dočekao svoj kraj.
***
Nastavljam dalje po vrhu brežuljka. Na dva mjesta moderni piktoglifi i skoro napravljene gomilice za sjedenje.
U daljini sunce se približava zapadnom svodu.
MEDITACIJA
Jednostavno sam morao još jednom sjesti i zatvoriti oči. Prekrižio sam noge i ruke. Koje poruke nosim iz Izraela? Zapadno sunce me blago dodiruje i onda tonem u beskonačni prostor. Prvi bljeskovi donose jasne poruke. Čovječanstvo mora duhovno napredovati. Ljudi moraju živjeti zajedno, u miru, razumijevanju. Ovim prostorima su hiljadama godina postojali mirni i ratni periodi. Ali, vrijeme je da ljudska civilizacija napravi zaokret. Vrijeme je za razumijevanje, poštovanje i ljubav.
***
Sunce je zašlo. Pod utiskom sam blage i duboke poruke koju mi je poslala pustinja Negev. Spuštam se prema kućici. Potmuli zvuk, podižem glavu i iznad mene su dva izraelska vojna aviona. Dolazim do kućice, nebo para zvuk, ovaj put tri helikoptera. I svi lete u istom smjeru.
Zamislimo svijet bez vojne mašinerije, u kome bi ljudi živjeli na svojim farmama na zemlji i od zemlje, osluškivajući poruke koje dolaze od Majke Zemlje.
Jer, Zemlja jeste naša Majka.
Galerija
