Englezi ponekad vole nazivati uzvišenje u Silbury Hillu svojom piramidom. Međutim, prvi pogled na ovo kružno uzvišenje jasno pokazuje da je riječ o tipičnom tumulusu. Po dimenzijama je atraktivan: četrdeset metara visine, 167 metara radijusa u osnovi i trideset metara kružnog zaravnjenog platoa na vrhu. U nizu publikacija se tvrdi da je riječ o najvišem tumulusu u Evropi.
Naravno, nakon otkrića tumulusa u Vratnici, čija je visina 54 metra od vrha do betonskog podzemnog plafona, ova tvrdnja više ne stoji.
U svakom slučaju gradnja tumulusa u Silbury Hillu je zahtijevala izuzetno građevinsko i matematičko znanje. Oko 250.000 kubnih metara materijala (gline, zemlje, krečnjaka) je ugrađeno u ovo zdanje. Prema nekim procjenama bilo je potebno 18 miliona radnih sati za njegovu izgradnju. Preneseno na konkretan teren: 250 ljudi bi tebalo raditi 30 godina neprestano, ili 100 ljudi punih 150 godina.
Problem nastaje kada se vratimo u doba njegove gradnje. Prema radiokarbonskim datiranjima iz 2008. godine starost Silbury Hilla je 4750 godina (nesto starije od oficijelnih tvrdnji egiptologa za gradnju Keopsove piramide). I ponovo, prema tvrdnjama arheologa i historičara, u to doba na tlu Velike Britanije imali smo neolitske skupine ljudi koje nisu imali socijalnu organizaciju da poduzmu takav kompleksan građevinski poduhvat.
Zapravo, ni tačno vrijeme gradnje nije poznato. Organski materijal koji je analiziran nije uzet iz samog jezgra, odnosno podzemnog središta tumulusa već s vanjskog dijela prvog zemljano-sljunkovitog omota tumulusa.
Graditelji nisu poznati niti njihovi alati.
Svrha nije dokazana.
Tvrdi se da je riječ o tumulusu, dakle grobnoj humci. Bilo je nekoliko pokušaja, između XVIII i XXI stoljeća, da se uđe u podzemno središte ove strukture. Napravljeni su tuneli s vrha i sa strane, ali podzemne prostorije nisu pronađene. Na koncu, Englesko društvo za nacionalne spomenike je angažiralo švedsku firmu Skanska 2007. da sa 150 tona krečnjaka potpuno zatrpa sve te prolaze. I na taj način je rješenje zagonetke Silbury Hilla odloženo za dugi period pred nama.
Silbury Hill je lociran 150 km zapadno od Londona i oko 30 km sjeverno od megalitnog kruga u Stonehengu.
Na kraju niza nalazi se kompleks od tri koncentrična kruga s višetonskim megalitima. Riječ je kamenim krugovima u Avebury-ju koji su po dimenzijama veći od onih u Stonehengu i smatraju se najvećim megalitnim krugovima na svijetu.
Početak kompleksa starta s pravilnim kružnim zemljanim nasipom. Dijametar mu je 427 metara, a visina impresivnih osam metara. Ima četiri ulaza koji orijentacijom odgovaraju stranama svijeta. U nasip je ugrađeno 200.000 tona drobljenog kamena (/) Nasip nije imao odbrambenu funkciju.
Najveći kameni krug je, kako se pretpostavlja, svojevremeno imao 99 uspravljenih megalita. Danas ih je samo 27. Dva unutrašnja kruga su, ponovo prema pretpostavkama, podignuta prije 4600 godina, a spoljašnji prije 4500 godina. Od 56 megalita u dva unutrašnja kruga ostalo ih je samo devet. Višetonski blokovi su obrađivani, a zatim prenošeni iz kamenoloma udaljenog tri kilometra. Ukopavani su na dubine do pola metra i uspravljani.
Nema traga kulturi koja je podigla ove kamene blokove čije težine dostižu i 40 tona.
Svrha ovih kamenih formacija nije poznata.
Koristeći se analogijom Stonehenga, postavlja se pitanje tehnologije i astronomskog znanja graditelja kamenog kruga u Aveburyju i nemoći današnje arheologije da pravilno protumači graditelje i njihove motive.
Svi kameni blokovi koji danas stoje su oštećeni. Naime, u nekoliko navrata (rano kršćanstvo, Srednji vijek, XVIII stoljeće) su blokovi vađeni i sistematski uništavani. Razlog: njihovo projeklo je „pagansko". Ono što nisu razumjeli, „pravovjerni" su uništavali uz sveopće odobravanje.
U obližnjem gradiću Marlborough-u, udaljenom desetak kilometara od tumulusa u Silbury Hillu, nalazi se još jedno vještačko kružno uzvišenje. Zovu ga grobnom humkom mitskog čarobnjaka Merlina iz XII stoljeća. Zapravo, čitav gradić, koji je ustanovljen kraljevom poveljom 1204. godine, nosi ime Merlina (Marlborough = Merlin + Borough, Merlinov tumulus).
Ovo pravilno kružno uvišenje je smješteno u krugu lokalnog koledža. Na njemu nisu vršena arheološka istraživanja. Visine je dvadesetak metara i dvostruko je manjih dimenzija u odnosu na Silbury Hill. Vidljive su stepenaste terase za koje se tvrdi da su napravljene u XIX stoljeću.
