Snimanje TV serijala „Potraga za misterioznim civilizacijama“ nastavilo se u Svetoj dolini istočnog Perua. Dvočlani tim (Semir Osmanagić i Amel Baftić) imao je susret s ruinama čudesnih civilizacija na visini od 3.500 metara.
Snimanje TV serijala „Potraga za misterioznim civilizacijama“ nastavilo se u Svetoj dolini istočnog Perua. Dvočlani tim (Semir Osmanagić i Amel Baftić) imao je susret s ruinama čudesnih civilizacija na visini od 3.500 metara.
U središtu imperijalnog Kuska, ostaci su hrama Korikanča podignutog davno prije dolaska Inka koji su ga zadnji koristili. Perfektno uklopljeni kameni blokovi čine nekoliko preostalih zidova. Uz njih se nalaze ostaci obrađenih megalita na kojima je vjerovatno primjenjivana mašinska obrada nepoznatog porijekla.
Iznad Kuska je nekoliko stotina metara preostalih zidina Saksajhuman. I premda su španjolski konkvistadori uništili četiri petine ovog građevinskog kompleksa, ostali su nedirnuti blokovi težine do 300 tona koji se sastoje od 6, 10 pa čak i 20 uglova i kao savršena trodimenzionalna slagalica uklapaju se jedan u drugi.
Stotonski riolitni blokovi u gradu Oljantejtambo nemaju objašnjenja s aspekta moderne arheologije. Način obrade i kolosalnost se potpuno poklapa s umijećem graditelja iz bolivijskog Tiahuanaka. U oba slučaja se za doba gradnje mora ići u daleku prošlost.
Legendarni „Izgubljeni grad Inka“ Maču Pikču nije nastao kao plod gradnje Inka prije 700 godina. Inke, prema španjolskim hroničarima iz XVI stoljeća, nisu imale alate, opremu niti tehnologiju za gradnju takvih građevina. Nekoliko je civilizacija koje su gradile Maču Pikču od kojih je prva ujedno i najsuperiornija.
Ovo su primjeri „zabranjene arheologije“ koji potpuno ruše pokušaje oficijelne historije da ove građevine pripiše onima koji su ih zadnji koristili.
