Lijepa kraljica fabuloznog kraljevstva bila je toliko učena da je odlučila provjeriti mudrost kralja Salomona, vjerovjesnika i najvećeg mudraca starog svijeta. Prica o kraljici od Sabe inspirisala je stoljecima pjesnike, pripovjedače, pisce, umjetnike...

Duga asfaltna traka poput zmije krivuda između pješčanih dina pustinje Rub el Kali (Rub' al Khali). Tu i tamo iz užeglog pijeska izviruje crno ispucalo stijenje. To je lava stara koliko i pustinja. Prije nego što je spržila cijeli ovaj prostor, ovdje je bujao život i cijeli kraj je ličio na rajske vrtove. Tu, na samom kraju asfalne trake smjestio se veličanstveni Marib. On je cilj mojeg putovanja.

Marib danas djeluje kao ukleti grad. Opustošene ruinirane višekatnice nekadašnjih veletrgovaca i vlasnika brojnih karavansaraja, djeluju poput davno izglodanih fantomskih skeleta. Uskim gradskim ulicama i trgovima, u kojima je vec odavno zamro život, gospodare pustinjski vjetrovi nanoseci smetove sitnog pjeska.

Marib je nekada bio jedan od najvažnijih gradova na području Arabije Felix (Sretna Arabija). Poput Sane (Sanaa) i Taiza (Taizz). Svi karavani tamjana i kafe, bisera i merdžana (koralj), svile i kadife, iz dalekog Omana, Adena (Adan), Moke (Mocha) i Hodeide (Hudaydah) obavezno su odmarali u Maribu, donoseći živost i dah dalekih nepoznatih krajeva. Bila je to prijestolnica istočnjačkog grijeha u kojoj se život nije gasio ni noću ni danju. U tim davnim i nezaboravnim vremenima, tu, nedaleko od Mariba svoje zlatne dvore imala je i prelijepa Belkis (Bilquis), legendarna kraljica od Sabe.

Priča o njoj zaprvo je tema ovog kazivanja...

DREVNA SJEĆANJA: Legendarna kraljica od Sabe zauzima malo prostora u Starom zavjetu, Bibliji i Kur'anu: ukratko, saznavši za mudrost kralja Salomona (Sulejman a.s.), priča se da se kraljica Belkis uputila u Jerusalem sa dvorskom svitom i bogatim karavanom deva natovarenim miomirisima, zlatom, biserima i dragim kamenjem.

Da li je uistinu postojala kraljica koja je poduzimala tako duga putovanja u potrazi za mudrošću, teško je reći. Na osnovu posljednjih arheoloških iskopavanja, izgleda da jeste. U drevnom Jemenu su je zvali Belkis, a za Etiopljane je to bila Makeda. Jevrejski historičar Đuzepe Flavio (Giuseppe Flavio, 1. stoljeće naše ere) spominje je kao Nikaulu. Kod Grka je to bila Crna Minerva.

Kraljica se pojavljuje u Kur'anu i kasnijim arapskim spisima, u kojima je opisivana s obiljem detalja. Prema arapskoj tradiciji, nakon razmjene darova nadmudrivanja sa pitalicama i zagonetkama kraljica je produžila svoj boravak u Jeruzalemu i prema jednoj verziji, udala se za Salomona.

Kopti tvrde da je kraljica, otišavši u krevet sa Salomonom (izgleda zbog opklade: nije mogla odoliti, kao što je obećala, žeđi nakon što je jela pikantna jela), doprinijela osnivanju kraljevstva Etiopije. Iz njene veze sa Salomonom rođen je Menelik koji je, kada je odrastao, otišao u Jerusalem zatražiti od oca da ga prizna. Zatim se Menelik vratio u Etiopiju sa legendarnim Kovčegom zavjeta.

SALOMONOVIH 700 ŽENA: Da li je ovo predanje samo fantastični mit o osnivanju velike afričke imperije?

Kako objašnjava Žan-Luis Ska (Jean Louis Ska) sa Instituta za biblijska istraživanja u Rimu, “jedna je činjenica protiv kraljice od Sabe kao stvarne ličnosti: sve što se u Bibliji spominje prije 850. godine prije naše ere nije potvrđeno u historijskim izvorima. A susret između Salomona i kraljice se, po biblijskoj kronologiji, desio oko 10. stoljeća prije naše ere. Uostalom, treba se podsjetiti da su mnoge biblijske pripovijesti plod antidatiranja činjenica.”

Međutim, sa sigurnošću se zna da su Jevreji kontaktirali sa Kraljevstvom Sabe, ali počev od epohe Drugog hrama u Jeruzalemu, to jest oko 5. stoljeća p. n. e. Kupovali su tamjan za hram i moguće je da su priče o kraljici Belkis do njih došle preko trgovačkih karavana. I tačno je da je postojanje raznih izvora o legendarnoj kraljici znak da se može tvrditi da se uistinu radi o istinitoj priči, iako začinjenoj mnogim pretjerivanjima.

Sve u svemu, u antičkom svijetu bilo je teško izmisliti, a mnogo lakše uljepšati: da je nađen Prvi hram u Jeruzalemu koji je izgradio Salomon možda bi se vidjelo samo malo svetilište. I vjerovatno je kralj imao “samo” nekoliko desetina žena a ne navodnih 700, kao što je ostalo u pripovijestima!?

Ipak postoji jedan drugi prilično validan razlog da bi se ustvrdilo da je Kraljica od Sabe ličnost koja je uistinu postojala. Kada znanstvenici pokušavaju da iz svetih knjiga izdvoje činjenice od fikcije, često se baziraju na principu kontradikcije: što više neka priča udara na moral i etiku određene epohe, to je vjerovatnije da je tačna.

Cilj ove biblijske pripovijesti bio je veličanje moći kralja Salomona, o čijoj je mudrosti glas došao do velikog udaljenog kraljevstva čiji je vođa odlučio da ga posjeti. Ali taj vođa je jedna žena, upravo Kraljica od Sabe. U hebrejskom društvu tog vremena malo se obaziralo na žene. Ako je bilo odlučeno da se stvori legenda, više bi bila u skladu sa vremenom da se iskoristi figura velikog kralja. Činjenica da se govori o jednoj kraljici može otkriti nukleus historijske istine.

Šta o ovoj zanimljivoj biblijskoj priči kaže arapska tradicija?

POSTOJE LI MATERIJALNI DOKAZI: Ako je tačno da je tamjan za hram u Jeruzalemu dolazio iz Jemena, upravo na jugu Arabije, prema pripovijestima koje su kružile mnogo prije Kur'ana (6. stoljeće) postojala je velika civilizacija. I ovaj sveti tekst govori o narodu Sabe koji se klanjao Suncu, a koji je - zbog ljutnje Allahove - nestao nakon probijanja nasipa blizu Mariba.

Da li je to još jedna u nizu priča o beskrajnoj moći Svevišnjega?!

Možda, ali jedno je izvjesno: sprave za navodnjavanje i nasipi koji su učinili plodnim hiljade hektara zemlje arheolozi su našli upravo nedaleko od Mariba, 120 kilometara od glavnog jemenskog grada Sane. Tu je i hram kraljice Bilkis, Mahram Bilquis, svetilište koje je u starim vremenima, u arapskoj tradiciji, nosilo ime Kraljice od Sabe.

Sa ceremonijalnim dijelom od 5.000 kvadratnih metara to je najveće svetilište u arapskom svijetu. Njegov datum gradnje koincidira s epohom Kraljice od Sabe. Američka arheologinja Merilin Filips Hodžson (Merilyn Philips Hodgson), koja je 1998. godine vodila iskopavanja u blizini Mariba, tvrdi da je uvjerena u istinitost legende, te da je Kraljica od Sabe povijesna ličnost.

U maju 2001. pronađene su statuete od bronze posvećene bogu Biku, veliki oltar sa 67 glava ibisa i drugi zanimljivi predmeti koji, pak, ne vode do Kraljice od Sabe, jer su kasnijeg datuma. Ali na natpisu na bronzanoj ploči iz petog stoljeća prije naše ere citiran je Bog-sunce Dhat Hanin. Prema arapskoj tradiciji, i Kraljica od Sabe se klanjala Bogu-suncu. Ispitivanja radarom i magnetometrima potvrdila su postojanje dvije hiljade malih statua. Otkriven je peristil, trijem sa stubovima, na tri sprata, koji su velikim dijelom još utonuli u pustinjski pjesak. Trebaće godine da se pokupi i prouči sav taj materijal. I na svjetlo dana moglo bi izaći nešto o biblijskoj kraljici, makar natpis s imenom kralja Salomona.

KNJIGA NEVJESTA: “Gdje ima dima ima i vatre!...”, kaže Jusuf Abdulah (Yusuf Abdullah), zadužen za antičku umjetnost u Jemenu, s kojim sam se sreo u Sani, a Abdu Galeb (Ghaleb), zadužen za arheološka istraživanja u Američkoj fondaciji za studije mnogo je direktniji:

“Kraljica je uistinu postojala i ovo je bio samo jedan od velikih hramova u regiji, u koji je redovito dolazila!...“- kaže on i ponavlja riječi italijanskog islamiste Đovnija Kanova (Giovanni Canova): “Postoje historijski dokazi o postojanju kraljica na Arabijskom poluotoku koje su odbijale da plate danak Asircima. Među njima je bila i kraljica od Sabe!...“

Antički tekst koji opširno govori o legendarnoj kraljici nosi znakovit naslov - 'Knjiga nevjesta'. Autor Talabi koji je živio u 10. stoljeću sakupio brojna zanimljiva usmena predanja tog vremena. U knjizi se pripovjeda kako je ptica 'upupa'(?!), koju je dresirao kralj Salomon, odnijela sabanskoj kraljici u Marib, poziv da bude gošća na dvoru u Jeruzalemu što je ona prihvatila.

'Knjiga nevjesta' insistira na jednom čudnom detalju: kraljica je imala lijepe ali dlakave noge. I to se nije dopalo Salomonu. U verziji predanja starih Kopta, koju sam čuo u Etiopiji, kraljica od Sabe je imala kozja stopala koja su postala normalna dok je prelazila kristalni pod i spotakla se pred Salomonom.

I u hebrejskoj tradiciji, u knjizi 'Targum Sheni', spominju se dlake na kraljičinim nogama: Salomon je primio kraljicu koja je prvo morala preći preko kristalnog poda. Ona je tom prilikom zadigla haljinu, što je Salomonu bio razlog da joj kaže: “Tvoja ljepota je ljepota žene. a tvoje noge su dlakave kao u muškarca...”

Srećom, u 'Knjizi nevjesta' se dodaje da su Salomonovi džinni učinili da sa nogu lijepe Belkis zauvijek nestanu sve dlake!

Danas u Maribu nema ni traga o kraljici Belkis. Nema zelenih rajskih vrtova, nema brane, nema hramova, ni svetišta Bogu-sunucu... Grad utonuo u pustinjski san djeluje kao uklet. Čuje se samo daleka topovska kanonada, dokaz da pustinjom Rub el Kali još uvijek pušu ratni vihori...