CILJ DUHOVNOSTI NIJE SAMO PROSVJETLJENJE NEGO I OSLOBAĐANJE OD AUTORITETA IZ VANJSKOG, PROLAZNOG SVIJETA

Friedrich Nietzsche je u mladosti odgajan kao predani kršćanin da bi u kasnijoj dobi počeo veličati stare Grke i Rimljane jer su „kroz božanstva veličali sami sebe“ i tako, oslobođeni okova dogme dosezali slobodu koju Nitzsche u neku ruku doživljava kao svojevrsni cilj života. Time dolazi u sukob sa crkvenim učenjima i po njemu naturenim moralnim normama što se čini da mu nije bilo ugodno, psihološki gledano i zbog odgoja u mladosti koji ne treba nikako zanemariti. Stvari eskaliraju i kada je počeo tonuti u neizlječivu psihozu Nietzsche se čak počinje u nekim pismima potpisivati kao „Antikrist“.

Uoči te faze rezignirano konstatira da svim ljudima upravlja od rođenja isti nagon – volja za moći.

Iako možda baš nije sasvim tako taj će se princip snažno utjeloviti u gladi za političkom vlasti i moći, liderstvu, idolatriji i, u području duhovnosti, guruizmu. Posve iracionalna želja mentalno zdravih ljudi da ih netko vulgarno iskorištava, potreba da budu vođeni od strane moralno inferiornih likova i prihvaćanje poniženja kao normalne komunikacije još je uvijek predmet istraživanja i sociologa i psihologa.

Bizaran primjer je tzv. Kargo kult, fenomen kada polinezijski domoroci u susretu sa zrakoplovima za prijevoz robe i njihovom posadom spontano izgrađuju pravu pravcatu religiju sa pilotima kao božanstvima! Kao što je rekao Voltaire: da Boga nema trebalo bi ga izmisliti.

Kod istočnjačkih religija iznimno bogatih božanstvima, dapače čitavom hijerarhijom bogova, postavlja se isto pitanje kada imamo u vidu da klasično djelo i osnova joge, Patanjalijeve Joga Sutre, zapravo sadrži detaljne upute za duhovni razvoj bez da naglašava ikakvu potrebu učitelja, gurua ili svetih spisa. Postoji samo jedan termin koji bismo mogli prevesti kao Bog, Univerzalna ili Kozmička Inteligencija, Kolektivna Svijest ili možda Sve-nazočnost a to je Ishwara.

Ipak danas prosječni sljedbenik zamišlja onoga kome se klanja kao guruu ili lideru kao nekog nad-čovjeka koji savršeno kontrolira emocije i besprijekornog je morala. Kao svojevrsna figura ne-biološkog oca. Otuda koncept „oca nacije“. Gledajući nekoga kao neospornog uzora uskraćujemo si priliku da istinu potražimo unutar sebe gdje se ona jedino nalazi.

Nekako sljedbenici zaboravljaju bitnu misao iz Bhagavad Gite: „Bio čovjek prosvijetljen ili ne, slijediti će svoju prirodu...“

Kada je riječ o zamišljenom, totalnom altruizmu, treba nešto shvatiti. A to je da je u srži cijele evolucije života na Zemlji koja traje oko 3,4 milijarde godina – nasilje. Prilagođenije vrste su eliminirale one slabije, svoje prethodnike. I ta bespoštedna borba traje u prirodi još i danas. Sve do našeg najbližeg rođaka čovjekolikog majmuna od kojeg nas razlikuje samo 2% gena. A tu se stvari kompliciraju.

Dok majmuni ne doživljavaju nikakva poboljšanja najmanje 5 miliona godina, pračovjek poznat kao Australopithecus africanus se u nevjerojatno kratkom periodu od nekoliko desetaka tisuća godina pretvara u razumna čovjeka, Homo sapiensa! Iznenada je obujam mozga prvoga koji je 440 centimetara kubičnih narastao na 1230 kod drugog. Genetičari i evolucionisti nemaju tumačenje za ovako iznenadan skok pa to pripisuju nečemu što zovu „izvanredni događaj“.

Što, naravno ostavlja širok prostor za interpretacije od Božje intervencije do biokemijskih teza pa sve do novih, graničnih teorija o transformaciji do koje je došlo uslijed nastajanja sklopova u kromosomima koji uvode pojam valne genetike i holografske memorije gena.

Talijanski istraživač dr Buffa smatra da je ključna neočekivana i zapanjujuća promjena na 20. kromosomu i to u području svega 118 baza! Homo sapiens pokazuje u odnosu na majmuna osjetno veći broj mutacija u tzv. HAR zoni genoma. No i to je za sada samo još jedna teza.

Cijela povijest novonastalog čovjeka prolazi u neprekidnim osvajačkim ratovima, ponekad i onda kada je to blago rečeno nepotrebno. Definirane su i regije mozga u kojima nastaje agresivnost ali i drugi nagoni koji ukazuju na to da je ljudska vrsta vrlo daleko od Nitzscheova ideala – Ubermenscha, Nad-čovjeka. Očito su sjećanja na evoluciju vrsta utkana u naš genom i nema čovjeka koji je savršen po mjeri idola kojima mi sami pripisujemo veličinu koje zapravo nema.

Naravoučenje je jasno: uvijek tražite Istinu u sebi i nemojte prst kojim Vam netko pokazuje Mjesec zamijeniti sa Mjesecom samim!

Slika 1.: Friedrich Nitzsche – zadnjih je 11 godina proživio posve nesvjestan svega oko sebe a najmanje činjenice da je Hitler iskoristio njegovu ideju Nad-čovjeka kao osnovu nacizma
Slika 2.: Polinezijski domoroci – slično komediji „Bogovi su pali na tjeme“ ovi su ljudi ekspresno nakon susreta s pilotima zrakoplova proveli njihovu deifikaciju!
Slika 3.: Vrlo mala regija u genomu čini se da je zaslužna za gigantski skok do razumna čovjeka.