{nomultithumb}
MOJA PJESMA PUTNIKU RATNIKU
Gdje sreću se san i java
Leži istina prava.
Tamo i demon spava
I sije svjetlost plava.
Tamo strahovi nestaju
I svjetovi se rastaju.
Sjenu tamo ništa ne baca,
Tamo čovjek Probuđen koraca....
U kavezu smo,
a ključeva nigdje nema.
Bogova je mnogo,
teška je dilema...
Kad ti je dosta svega,
Više ne vjeruješ u Njega,
I oko svakog smisla dvojiš,
Znaj: samo ti postojiš!
Ne čekaj, ne traži,
Mirno promatraj laži.
Voli sve što ti srcu drago,
Neznanje mržnje gledaj blago.
Digni mač kad moraš,
Udari bez strasti,
Mržnju ne osjeti,
Ni spram onog tko prijeti.
Ovaj svijet ne postoji,
Ljubav odaberi, dane ne trati,
Zaroni do Izvora,
Sudbinu prihvati...
Deset dahova i malo vode
više je od zlata, moći i slobode.
Od misli se stotina roji
Al' Vrijeme stoji, stoji, stoji...
Neda se to u previše riječi,
Čak ni uopće reći,
Ali kad stigneš, kasnije ili prije,
Znati ćeš – Puta ni bilo nije!
