Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Autor: Mate Puljak

NOVO

BiH struka kaže da je veliki vođa Baton Dezitijatski rođen u Župči kod Breze u BiH. Nijedan dokaz za to nemaju osim nekakve rimske ploče koja se čuva u Visokom. Iz nje nije jasno radi li se baš o tom Batonu, ali to nije ni potrebno potvrditi jer naši povjesničari imaju “diplomu”. Koliko vrijedi ta diploma ako je sve što su učili krivo? Očito je Batona bilo k’o danas Ivana. S druge strane, tko može otkriti tajnu “Grada na Gracu” pokraj Posušja? Pokušali su, nije da nisu, ali jednostavno nije išlo. Svaki kontekst je umjetan, nategnut, besmislen... Dalo se toliko objašnjenja, a nijedno nije zadovoljilo. Ima li on veze s Batonom? Taj jedinstveni monumentalni graditeljski poduhvat na brdašcu, u narodu znanom kao Bartulova gradina, danas stoji zaboravljen. Ukralo ga vrijeme, sakrila ga priroda, svima koji nisu bili u stanju uhvatiti se u koštac s enigmom. Nekada je tu stajao hram sličan Ateninu na Akropoli. Bilo je na njemu i korčulanskog kamena. Otkud kamen s Korčule na Posušju, je li bio u većim količinama i gdje je danas? Ono što povjesničari ne znaju objasniti nekako uvijek turnu pod tepih. Nakon mnogih teza i tezica nazvali su ga rimskom utvrdom. Što će jedna tako velika priča baš tu? Kako shvatiti o čemu se radi? Je li to vojna utvrda, logor, kapitolij, svetište, forum..? Nitko ne zna jer grada naokolo, naočigled, nema, ali svi znaju da je rimsko i da ga je sagradio Rim! Tako ga je predstavila i TV ekipa BHRT (Nova avantura 2014.). To je fascinantno kod naših tzv. stručnjaka i njima sklonih medija. Veličanje Rima i sva ta nostalgija za Rimom poprima zabrinjavajuće razmjere. Trebalo se vratiti Oreču, Fiali, Patschu, Dodigu i svima koji su istraživali ili pisali o ovom arheološkom lokalitetu, te iz njihovih izvještaja iskopati detalje, a zatim otići na teren. Povijest je zamućena, ali dolazi vrijeme bistrijih voda. Pijesak pomalo pada na dno. Prokletstvo će zadesiti i današnji Rim. Apokalipsa, kao sastavni dio naše mitologije i neizbježne nam budućnosti, započeti će u Italiji. Brodovi izbjeglica krenuti će prema nama i preplaviti naše luke i uvale. Italija će biti toliko udarena da će to biti majka svih katastrofa i konačni kraj Rima. Tko će nas tada spasiti nove “rimske” invazije?

četvrtak, 15 novembar 2018 09:09

Autor: Mate Puljak

NOVO

NEMA TO U KNJIGAMA...

Svijet predaja u kojemu živim već 22 godine, odavno me preuzeo. U ovom realnom kao da sam na nekakvoj posudbi, i teško je više biti dio stvarnosti, te mariti za banalnosti. Otvaraju se drugačiji vidici, istina poprima opipljiviji oblik, svako sklapanje očiju se čini gubljenjem vremena, svaki rukopis predstavlja vid jedne oporuke. U subotu, 13.10.2018., dvoje gradišćanskih Hrvata iz Mađarske, dr. Franjo Pajrić i njegova kći Silvana, stigli su u Imotsku krajinu kako bi se, na svom putu kroz Hrvatsku, upoznali s našim povijesnim znamenitostima. Posjetu su se pridružili moja dva prijatelja; ugledni hrvatski književnik, znanstvenik, kolega kolumnist dr. Igor Šipić, te naš vjerni čitatelj ing. Igor Podrug. Neki ljudi su, stjecajem okolnosti, morali odustati, drugi nisu mogli dobiti slobodan dan. Iako pod teškom upalom pluća, proveo sam ih dijelom krajine, dok se za obilazak muzeja i prezentaciju muzejskog postava pobrinuo moj prijatelj, muzeolog Branimir Leko. Slučajno ili ne, posjet se poklopio s obljetnicom smaknuća posljednjih templara. Ima li simbolike u tome što se nije poklopio petak 13., već smo se našli u subotu; na isti datum, a opet dan nakon..?

četvrtak, 15 novembar 2018 09:08

Autor: Mate Puljak

NOVO

LEGENDA O NEMRLOM

Ovaj rad nagovještava pripremu za jedno moje otkriće koje ću pokloniti svojim vjernim čitateljima. U mjestu Grabovac (Imotska krajina) postoji već zaboravljena legenda o divu “Nemrlom”. Pričao mi ju je pok. Stipan Dundić, posljednji pravi predavač iz Grabovca tj. Goričaja. U Grabovcu je nekada stajao veliki ilirski grad Mejingrad (kasnije STRIDON). Imao je ulice, kuće, trgove, narod...Danas ničega nema osim predivnih puteva koje, apsolutno svi mještani, još uvijek, znakovito zovu “ulice”...Legenda veli da je stradao zbog opačina neke poganije (Rim?) i razvrata koji nije poznavao granice, a sve su obnoć pobili anđeli koje je bezuspješno pokušalo spriječiti mitološko biće “Nemrli”. Gomila o kojoj ću Vam pričati časti se na Markovo kada povorka s križem obilazi sva sela i važna kultna mjesta. Kazao bi Stipan: “To je misto na koje su snili velika kamenja od vrata drugoga svita.”

četvrtak, 15 novembar 2018 09:08

Autor: Mate Puljak

U blizini Gruda pronađeni su ostaci ljudskog kostura. Prizor nije bio ugodan za vidjeti i nije jasno kako do sada nitko nije reagirao. Netko je kartonom prekrio lubanju, netko tko u tom trenutku nije znao što bi drugo. I na tom privremenom rješenju mu hvala. Nakon dojave jednog čitatelja, sastavio sam ovu kratku objavu jer nisam mogao ostati prekriženih ruku. Najjednostavnije je ići linijom lakšeg otpora, gledati što će tko zamjeriti i čekati da netko drugi nešto poduzme. Osoba koja mi je javila informaciju nije mogla prijeći preko stanja u kojem se grob trenutno nalazi. U skladu s etičkom i moralnom odgovornošću, zamolila me da poduzmem
neke konkretne korake. Priča je otkrila nevjerojatnu podudarnost.

utorak, 28 avgust 2018 08:59

Autor: Mate Puljak

Anji
O “dalmatinskoj piramidi” pisali su mnogi internetski portali. Unatoč ogromnom interesu nikada nije pronađena. Ucrtana je na dvije stare karte iz 16. i 17. stoljeća. Na njih me uputio poznati splitski fotograf i pustolov Jurica Galić - Juka. Potraga koju sam pokrenuo trajala je gotovo četiri mjeseca. U njoj je, direktno i indirektno, sudjelovalo oko četrdeset ljudi. Svi su oni doveli do zaključaka koji su omogućili da se sve iznova revidira i po tko zna koji put pogleda izvan kutije, što smo kroz cijeli ovaj proces nastojali i činiti. Bila je to danonoćna potraga. Kontaktirali smo sve profile ljudi, upoznali se s mnogim selima i mjestima, zavirili u svaki kutak šibenskog zaleđa. Između ostalih, angažirani su i hrvatski branitelji, te je konzultirana i struka. Trebalo je proći cijeli mukotrpni proces da bi se slika iskristalizirala i da bih prošlu subotu objavio rad pod naslovom “Misterij dalmatinske piramide 1.”. No, javilo se nekoliko predstavnika “strukovne zajednice”, jedan lokalni političar i dva privatnika koji se bave turizmom, a kojima rad mrsi račune. Zbog toga je uklonjen iz moje kolumne i ovo je nova, izmjenjena i dopunjena verzija.

subota, 21 juli 2018 20:20

Autor: Mate Puljak


U ovom ćemo radu proći kroz jednu od najljepših zbirki epitafa sa stećaka u Bosni. Ljudi, koji su ih stvarali, potomci su preživjelih Ilira koji su se, pod svaku cijenu i u velikim povijesnim turbulencijama, borili da sačuvaju temeljne istine i fragmente prapovijesne arijanske duhovnosti, makar stopljeni s Kršćanstvom, religijom najsličnijoj onoj kojoj su oduvijek pripadali. Iz ovih tekstova ćete vidjeti kolika je to borba bila. U svoj toj nadrealnoj poeziji osjetit ćete jako štovanje dualizma i to željno iščekivanje uskrsnuća, kao i Spasitelja koji treba doći. Kroz svoje starije radove sam upućivao na potrebitost iščekivanja i jednog i drugoga. Kroz njih sam i nebrojeno puta istaknuo da je Vatikan ljudska tvorba i najveća prijetnja Kristovoj ideji. Nedavno sam dobio mail jednog crkvenog dužnosnika u kojemu me optužuje da promoviram, citiram; “...ilirsko poganstvo, na štetu Svete rimske Crkve.” S tim je sve lijepo rečeno - “rimske”. Mi nismo ni Slaveni ni Rimljani. Mi smo Iliri! Naša religija počiva na zoroasterijanskim korijenima. Nismo nikada bili pogani! Jedini pogani na ovom tlu bili su Rimljani, a kršćanstvo smo primili već u apostolsko vrijeme. Svi oni koji se, poput mene, usude javno dići glas protiv te elite, javno proglasiti ljudima da su od istih napušteni, da Boga i Krista traže u sebi, kroz svoju životnu priču i priče ljudi koje svaki dan susreću, riskiraju da ih se izopći ili marginalizira. Ovim putem poručujem onima koji me prate da me mogu izbaciti iz svega onoga što su oni stvorili, ali nikada me neće moći izbaciti iz Božjeg plana, niti utrnuti Svjetlo kojim svijetlim izvaranom i iskorištenom narodu. Upravo u tom smjeru idu i neki epitafi , pogotovo jedan koji kaže da, ako zastanemo kraj stećka i odlučimo se pomoliti, to učinimo za sebe, a ne za njega. S tim je sve rečeno. Što si napravio za života, napravio si. Nema popravka u smrti. Sve one mise koje mi plaćamo, koriste samo crkvenoj riznici. Prema epitafima, onaj koji je legao, čeka uskrsnuće. Netko će ga dočekati, netko će i dalje čekati, nadati se i gledati očima stećka. Baš kao i mornari iz podmornice. Uzaludno ili ne, Bog je taj koji ima posljednju riječ. On daje život i uzima ga. I kad ga uzme u stanju ga je obnoviti i vratiti jer je svemoguć. Ne treba očajavati, a još manje sumljati.

subota, 21 juli 2018 20:16

Autor: Mate Puljak


Zbog velikog broja upita i oskudnih internetskih podataka o “ Kamenu s Rešetarice” , te nedostupne fotografije istog, nisam htio pojedinačno slati slike već sam ih odlučio objaviti. Iako u stručnim krugovima pronalazak fra Bone Mate Vrdoljaka, odnosno tumačenje pok. Mirka Vidovića da se radi o stihu iz Zarathusthrinih “Gatha” (43,11C) “Dainušij rayo iišiiš” ( ...” s nadahnućem u raj ići...”), nije prihvaćeno, smatram da je sve skupa nužno staviti pod jedan kratak file, pa neka ljudi dalje istražuju i sami donesu zaključak. Pok. Mirka sam osobno poznavao, tako da je bilo teško ponovo listati stare mailove. Ali evo, što je tu je. Za Božić i Uskrs sam dobio čestitku od Zdravka Vampovca i Emila Čića, između ostalih članova HAZUDD-a. Sjećamo se našeg Mirka koji je, uistinu, s nadahnućem otišao u Raj.

subota, 21 juli 2018 20:08

Autor: Mate Puljak


Davnih godina moj stric Stjepan pronašao je na predjelu “Knjež dub” (Knežev dub) nedaleko mjesta Dobrinče (Imotska krajina) jedno rimsko koplje. Odlučio sam ga objaviti jer postoje mnogi koji kažu da na području Dobrinča nije bilo rimskih nalaza. Nažalost, jest. Navodno je na istom mjestu naknadno pronađen i nekakav bodež. Nije poznato gdje se danas nalazi i je li sačuvan. Osim ta dva nalaza, kod mene je zoomorfna fibula s prikazom psa pronađena na Velikoj gradini. Nju ćemo posebno obraditi. Koplje je, prema mojoj dojavi evidentirano od strane Konzervatorskog odjela Imotski. Fotografirao ga je arheolog pok. Marijan Lozo, a kopču kustos MHAS-a prof. Ljubomir Gudelj koji ju je datirao u 4. st. Od ostalih nalaza iz Dobrinča vrijedno je spomenuti brončanu dugmad s Gradine ( moj nalaz i “vlasništvo”) , kameno sječivo slično nožu (očev nalaz) , te zagubljenu kamenu sjekiru (nalaz Zlatka Skendera). Vratit ćemo se sa Stjepanom do mjesta na kojemu je našao koplje i suočiti se s narodnom predajom koju mi je ispričala jedna starija žena, te vidjeti samo koplje.

subota, 21 juli 2018 20:04

Autor: Mate Puljak


Nekropolu stećaka kod sela Peze (Lokvičići - Berinovac) upoznali ste u mom radu “Podrtle-Magija Žene”. Taj naslov mi je donio mnogo dobrih ljudi. Nekropolu čine 33 bloka čija je ukupna težina oko 50 tona. Najveći stećak s postamentom prelazi 2.5 metra i teži oko 10 tona (s postoljem) . Nebrojeno puta sam ponovio koliko mi je osobno bitna ta nekropola. Za mene je ona bila inicijacijsko mjesto za sve ovo što mi je Bog poslao u zadnje tri godine otkako pišem za fondaciju. U “Magiji Žene” nisam ulazio duboko u narodne predaje. Imao sam sreću što je majka očeva vjenčanog kuma bila iz Peza. Umrla je prije nekoliko godina u dubokoj starosti. Ono što mi je ispričala prava je priča o ovoj nekropoli. Smatram da je zapadno lice najvećeg stećka naknadno priklesano, što nije problem dokazati jer se ne radi o istom majstoru. Osim toga, mač nije dovršen. No, unatoč tome, ovdje je ponovo jasno vidljiva veza s Templarima kao i na obližnjoj nekropoli kod sela Zovke.

subota, 21 juli 2018 19:56

Autor: Mate Puljak


O utvrdi Čačvini je dosta toga napisano i objavljeno. Uglavnom, radi se o srednjovjekovnom zdanju, danas ruševini, koju vidite s desne strane kada iz Trilja vozite prema graničnom prijelazu Kamensko. Kažu da je podignuta na kasnoantičkoj utvrdi. Spominje se 1371. u posjedu Ivana Nelipića. Ja ću vam pokazati drugu, zanemarenu, stranu priče i da se radi o velikoj prapovijesnoj gradini tj. posebnom naselju koje je održavalo stanoviti kult posvećen Suncu. Je li Čačvina bila gradina na kojoj su boravili svećenici asketi? Obrambenih bedema u cijeloj priči uopće nema. Kad je zadnji put vladala takva harmonija? U srednjoj bronci?

subota, 21 juli 2018 19:53

Autor: Mate Puljak

NOVO
Jankovina je uzvišeno područje blizu naselja Mrnjavci kod Lovreća, Imotska krajina. Posebno je po sačuvanom odru tj. žrtveniku, na kojemu se i danas pale vatre. Osim njega, u obrednik spada bunar (lokva) u kojemu se pralo tijelo, dva geoglifa od kojih jedan čini prapovijesna gradina. Pokojni Rupčići, koji su sebe smatrali plemićima, pričali su mi o tom svetom mjestu. Godine 2009. sondirao sam s pok. Marijanom Lozom i našli smo ukope u žare. Žare su bile slične amforama sa špicastim dnom. Zbog velike starosti one su pretežno u komadićima. Čisteći nekoliko poslaganih smrvljenih žara, među ostacima keramike vidjeli smo obilni sloj pepela i fragmente kostiju što upućuje na to da ostaci nisu u potpunosti sagorjeli. Pokojni Lozo ih je datirao u kasnu broncu i ustvrdio da keramika nije ilirska već uvozna italo-grčka. Jankovinu je obišao i slobodni istraživač Domagoj Nikolić koji je svoj nalaz objavio u emisiji “Na rubu znanosti”. Radi se o geoglifu žene koja u ruci drži dijete. Podsjeća na prikaze Bogorodice. Što kažu narodne predaje?

subota, 21 juli 2018 19:31

Autor: Mate Puljak

“Prekinuti snovi” naziv je filma koji se 09. travnja prikazivao na HRT 2. Izvrsna Dakota Fanning u romantičnoj drami o djevojci koja boluje od leukemije i radi popis stvari koje želi obaviti
prije smrti pokušavajući uživati u svakom preostalom danu. Film je snimljen prema romanu “Before I die”, Jenny Downham. Iako sam nakon bratove smrti prestao gledati jednog od omiljenijih “istraživača” dr. House-a, jer me sve vraćalo na njegov boravak i tužan kraj u bolnici, pogledao sam Tessinu borbu s leukemijom, prvi film takve tematike nakon devet godina. I
sve je bilo dobro dok joj krv nije potekla iz nosa. U tom sam trenutku osjetio zujanje u uhu i izgubio svijest. Kad misliš da si se oporavio i krenuo naprijed, odjednom te dohvati ta vječno
prisutna sjena koju držiš zaključanu negdje u podsvijesti i shvatiš da si trajno oštećen i da više nikada nećeš biti dobro.

subota, 09 juni 2018 20:43

Autor: Mate Puljak

Ovo je treći i posljednji planirani uradak na temu Jastreb glavice i povezanosti iste s Ilijadom. Dugo sam čekao s objavom jer sam želio proći put od Vruje (Dubci) do zavjetnog svetišta
Čerovice, te snimiti Vruju izbliza. Osim toga, potrudio sam se oko fotografiranja manjeg dijela onoga što je pronađeno u bližem podmorju. Onima, koji će znati što s ovom građom, poručujem
da je vrijeme došlo. Ukoliko propuste priliku, bit će to, onda kada bude, još jedan pokušaj u nizu. Temelj je udaren. Metafizički, Grad zna da smo blizu. U prvom radu smo se upoznali s
predajama o Jastreb glavici za koju su stari predavači smatrali da se radi o kopiji drevnog grada koji je potonuo u Dubcima. Zvali su ga Ilijin grad (Ilij?). U drugom sam radu objavio predaje
koje Jastreb glavicu povezuju i s jednom kršćanskom pričom. Usputno sam se dotakao usmenih predaja primoraca kao najavu posljednjeg uratka. Oni potvrđuju predaje naroda zabiokovlja. U trećem, posljednjem obećanom dijelu, vidjeti ćete što se smatra svetištem izgubljenog grada te se suočiti s arheološkim nalazima u njegovoj blizini. Postavlja se pitanje zašto nije moguće naći trojanski Ilij? Je li zbog toga što je danas pod morem?

subota, 09 juni 2018 20:32

Autor: Mate Puljak

Ovo je jedna usmena narodna predaja o čovjeku koji je malim ljudima donio znanje i napredak. Radnja je vezana uz jednu prapovijesnu gradinu i stećak dimenzija cca 200 x 100 x 100
cm. Oboje se nalaze u Dobranjama, naselju nešto sjevernije od Ciste Velike. Mnogi od Vas me pitaju zašto sam se uhvatio Imotske krajine. Postoji nekoliko razloga. To je moj kraj i htio sam
najprije počistiti ispred svojih vrata nadajući se da ću na to potaknuti i druge. Granice stare Imotske krajine protezale su se od Cetine do Neretve zauzimajući i dio Hercegovine. To je
najstariji teritorij Delmata. Same Daorse nužno je pomaknuti s onu stranu Neretve. Otprilike, u centru tog teritorija nalazio se Delmion tj. današnji Imotski s okolnim naseljima.

subota, 09 juni 2018 20:25

Autor: Mate Puljak

Pozdrav svima! Ja sam Hrvat, potomak Ilira Delmata! Moj narod organizirano truju, ubijaju i odvode u roblje. Bojim se za život svoje djece. Više nisam siguran koliko svojim odlukama utječem na zdravlje i kvalitetu njihovog života. U tome je strava cijele ove priče koja nam se događa pod tihom opsadom EUrimljana. Pustili su nas da sami provodimo njihov demonski plan dok prekriženih ruku, iz kožnih fotelja, gledaju posljednje ispraćaje mladih što masovno umiru od autoimunih oboljenja, i onih drugih što, pritisnuti ovrhama i siromaštvom, s obiteljima napuštaju rodni dom. No, prije nego nas počiste, prije nego oslobode teritorij za sebe i
svoje ortake; “EL ELYON” im presudio, u Njegove ruke dopali, hotijući naše sve svoje izgubili, dušmani im se zemljom razmnožili, sve što su nam odnijeli neuživali. I svi naši koji su im pomagali, na isti način, zajedno s njima propali! Neka Svevišnji ne gleda kraj svoga naroda, neka još jednom pokaže svu svoju Slavu i Moć! “Neće li se urazumiti svi što bezakonje čine, koji proždiru narod moj kao da jedu kruha? Ne zazivlju ime Jahvino, jednom će drhtati od straha, jer je Bog s rodom pravednim.”- Ps. 14,4-6

utorak, 24 april 2018 09:34

Autor: Mate Puljak

Lančirevac je dolac povezan s mnogim legendama o divovskoj “bijakovskoj zmiji”. Otišao sam tragom usmenih narodnih predaja “u po’ Bijakove” kako bih konačno, nakon osamnaest godina čekanja, vidio to mjesto. Inženjeri koji su bili uključeni u projekt gradnje državne autoceste prenijeli su mi zanimljiv podatak; najviše zmija duž cijele dionice autoceste uočeno je upravo između Šestanovca i Vrgorca. Prilikom miniranja i formiranja trase nagledali su se prizora od kojih su nekima ostale i trajne traume. U ovom radu rasvjetljujem ulogu zmije u narodu zabiokovlja. Imotska krajina tj. zabiokovlje nije siva zona kako su nas uvjeravali povjesničari proistekli iz bivših sistema. Ovaj je kraj simbolički i u naravi dom zmije, a zmija je simbol spoznaje, znanja, gnoze... Ovdje su bili sagrađeni najveći i najvažniji gradovi kroz povijest. Jedan od njih je i Delmion.

utorak, 24 april 2018 09:26

Autor: Mate Puljak

U planini Bijakovi ( oni koji nemaju dodira s predajama zovu je Biokovo), postoji lokalitet Gravišće. Za njega vežemo predaje o vilama, vješticama, prikazama, zmiji, Sv. Juri... Bijakova dominira cijelim zagvoškim krajem. Moglo bi se reći da je svjetionik starih granica delmatske povijesne pokrajine s Imotskim kao glavnim uporištem Delmionom. Bijakova je Zagvožđanima značila život. Mještani su u planini sagradili staje i formirali plodnu zemlju jer Zagvozd nije imao polje. Gore su bila ljetna prebivališta većine seljana. Zemlja i stoka su uvijek bili mjerilo bogatstva. Upravo su i njive oko zaseoka Brnasi predstavljale malenu oazu u tom škrtom i surovom kamenjaru. Nešto zapadnije od njih, na obroncima planine, nalazi se jedna spilja. Otišao sam vidjeti o čemu se radi i što je toliko užasavalo ljude da su se u starini bojali Gaja i Gravišća.
Jesam li našao drevno svetište s karakterističnim “falusom”? Prosudite sami jer meni te teze baš i ne drže vodu. Mater je bila sve, a ne Ćaća, zato su Bijakovu okrenuli u neodređeni tj. srednji rod - Biokovo. Konvencija prije Istanbulske...

utorak, 24 april 2018 09:19

Autor: Mate Puljak

UVOD
O drevnom simbolu poznatijem kao “svastika” na internetu ima mnogo podataka i doista ih je nužno dobro proučiti jer je istina skrivena negdje između redaka. Bilo bi dobro da se naši političari i ostale javne ličnosti bolje informiraju jer smo zadnjih godina žrtve njihovih nesmotrenih i ishitrenih izjava. U ovom radu donosim narodne predaje povezane sa svastikama, te fotografije svastika Imotske krajine. Nemamo ih mnogo, niti imamo mnogo predaja o njima, ali ono što je sačuvano dovoljno je da uzdignute glave i s ponosom pokažemo svijetu. Ovim putem želim pokazati “svastikofobima” u Hrvatskoj da pljuvanje po tom svetom simbolu znači
pljuvanje po Bogu, sebi i svojim pokojnicima. Hitler je za sva vremena okaljao taj sveti znak ali to je prošlo svršeno vrijeme. Od promoviranja svastike nema zla jer je ona simbol dobra. Zlo nam pak stiže iz cijelog tog EU paketa i zemalja koje mi zovemo prijateljima dok oni polako i potajice kupuju našu zemlju, kuće i dr. U principu, ne postoji razlika između apetita Njemačke prije 80 g. i danas, samo što sada drugačije ratuju i imaju zakon protiv isticanja svastike. Trebalo im je pedesetak godina da se uzdignu a mi smo za manje od dvadeset uništili snove naših didova i očeva.

utorak, 27 februar 2018 10:25

Autor: Mate Puljak

UVOD
U članku o Zaranč ploči iz Zagvozda objavio sam fotografije dvije neobične grobne rake (ciste). Vjerujem i da je treća devastirana grobnica također bila cista te da mora biti još jedna. Nisam se previše zadržao na tumačenju jer je bilo potrebno uraditi poseban članak. Tko je bio pokopan u njima i kako? Otići ćemo do drevne Tebe i ponovo, po tko zna koji put, nabasati na Kadma. Zašto u Zagvozdu imamo “tebanske” ciste, “grčke” kacige, štitove, mačeve..? Zašto na zagvoškim stećcima imamo prikaze s tebanskih posuda? Zašto zagvožđani nekropole zovu grčkim grobljima a za Gradac (Varkaševu gradinu) kažu da su na njoj pokopani Grci? Postoji li naša Teba i što je uistinu logor Burnum?

utorak, 27 februar 2018 10:24

Autor: Mate Puljak

U narodnim predanjima Imotske krajine ostalo je sačuvano da su tragovi spurila, koje “struka” naziva kolotracima, nastali u doba kada je kamen bio mekan. “Načinila su ji Ilijina kola...” Kojeg Ilije i kakva kola? Prorok Ilija je upravljao vatrenim konjima i kolima. “Kola su bila toliko vruća da su iskrabila kamen...” U ovom radu obrađujem predaju o otisku stopala upravo iz vremena “kad je kamen bio mekan”.

utorak, 27 februar 2018 10:24

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved