Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Autori: Mate Puljak i Matija Lučanin

Ova legenda je vrijedan dokaz o postojanju paralelnog svijeta koji se otkrio običnom “čobanu”. Velike se stvari uvijek događaju malim ljudima. Često se radi o pastirima ili se radnja odvija u idiličnom pastirskom okruženju, što nikako ne može biti slučajno.

nedjelja, 29 mart 2020 16:14

Mate Puljak je objavio 130 radova, sudjelovao u objavljivanju nekoliko knjiga i projekata. Njegov najvrjedniji doprinos očuvanju ilirskog identiteta jeste ogromna zbirka usmenih narodnih predaja koje sakuplja od djetinjstva. Naš sugovornik objavljuje na portalu www.piramidasunca.ba
Što je bio Daorson? U kakav ga povijesni kontekst možete staviti?

Riješiti Daorson uopće nije problem, a zakompliciralo se utoliko da je drevno sveto mjesto dobilo i svjetovne zgrade pa je to postala njegova prava priča. Daorson se najviše uklapa u legende o grobu i svetištu Kadma i Harmonije. Đuro Basler je bio na tom tragu, iako je, na neki način, umanjio značaj i veličinu tog spomenika tvrdeći kako postoji mogućnost da se radi o jednom u nizu njihovih svetišta, dok se pitanja groba nije niti dotakao. Kao da nije smio spomenuti kako postoji mogućnost da je to glavno svetište. Daorson bi tako mogao odgovarati famoznom Kadmovom „gradu“ Butoe (Pola), i pravoj lokaciji Teutina Rizona (Daorsi -grč. Daorizo). Teutu su na nekim našim otocima zvali Buta. No, čini se da je sve to, u odnosu na kolosalni bedem, novija priča. Sam po sebi, primordijalno, nije mogao biti grad. Unutar „akropole“ prostora za nekakav normalan život nije bilo već je on, u oskudnim limitima, stvoren mnogo kasnije. Vjerojatno za nekakvog kralja koji ga je prisvojio. Nijednoj vlasti u novijoj povijesti nije odgovaralo da se kopa po pričama kao što su Daorson, Desilo i općenito oko Hutova blata. Iza bedema na Banjama (možda od „bunje“- stil klesanja i zidanja), stajala je velika priča. Narod kaže da je tu pokopan kralj. To je centralna predaja Ošanića. Nakon što sam pročitao sve dostupne radove o Daorsonu, odlučio sam otići i napraviti fotogaleriju s fokusom na detalje. Ono što se nalazilo iza bedema, višeslojna je priča u kojoj se pogubilo izvorno, a izvorno je bilo sastavljeno od gomile (piramide ili hrama) i kolosalnog bedema koji nadmašuje graditeljske dosege Mikene, a vjerojatno i dataciju iste. Daorson iza sebe ostavlja gotovo identičnu gradnju drevne Platee, Tebe i sličnih megalitskih lokacija u Grčkoj.

VIŠE >>>

nedjelja, 01 mart 2020 15:06

Autor: Mate Puljak

Što je bio Daorson? Riješiti Daorson uopće nije problem, a zakompliciralo se utoliko da je drevno sveto mjesto dobilo i svjetovne zgrade pa je to postala njegova prava priča. Daorson se najviše uklapa u legende o grobu i svetištu Kadma i Harmonije. Đuro Basler je bio na tom tragu, iako je, na neki način, umanjio značaj i veličinu tog spomenika tvrdeći kako postoji mogućnost da se radi o jednom u nizu njihovih svetišta, dok se pitanja groba nije niti dotakao. Daorson bi tako mogao odgovarati famoznom Kadmovom „gradu“ Butoe (Pola), i pravoj lokaciji Teutina Rizona (Daorsi -grč. Daorizo). Teutu su na nekim našim otocima zvali Buta. No, čini se da je sve to, u odnosu na kolosalni bedem, novija priča. Sam po sebi, primordijalno, nije mogao biti grad. Unutar „akropole“ prostora za nekakav normalan život nije bilo već je on, u oskudnim limitima, stvoren mnogo kasnije. Vjerojatno za nekakvog kralja koji ga je prisvojio. Nijednoj vlasti u novijoj povijesti nije odgovaralo da se kopa po pričama kao što su Daorson, Desilo i općenito oko Hutova blata. Iza bedema na Banjama (možda od „bunje“- stil klesanja i zidanja, a ne kupališta, toplice, ili sl. ), stajala je velika priča. Narod kaže da je tu pokopan kralj. To je centralna predaja Ošanića. Nakon što sam pročitao sve dostupne radove o Daorsonu, odlučio sam otići i napraviti fotogaleriju s fokusom na detalje. Ono što se nalazilo iza bedema, višeslojna je priča u kojoj se pogubilo izvorno, a izvorno je bilo sastavljeno od gomile (piramide ili hrama) i kolosalnog bedema koji nadmašuje graditeljske dosege Mikene, a vjerojatno i dataciju iste. Daorson iza sebe ostavlja gotovo identičnu gradnju drevne Platee, Tebe i sličnih megalitskih lokacija u Grčkoj.

subota, 22 februar 2020 19:00

Autor: Mate Puljak

O rotondi iznad sela Ošljeg, na obroncima planine Utrk, (lokalitet Bijela lokva) pisao sam na vrhuncu aktualnosti teme kojom se znanstveno bavio kolega dr. Igor Šipić. Osim njega i tonskog majstora Srđana Nogića, o građevini su pisali mnogi znanstvenici, strukovnjaci i laici. Crkva se vodi kao predromanička, 8.-10. stoljeće. Ne zna se kome je bila posvećena, tko ju je gradio, niti zbog čega. Nagađanja o tome da li je mlađa ili starija i dalje traju. Moje je mišljenje kako je izvorna gradnja bila kasnoantička. Na toj osnovi podignuta je  redromanička priča, da bi ju ovakvom, kakva je ostala sačuvana, skiciralo nekakvo tajno društvo koje je raspolagalo drevnim znanjem. Na pamet mi padaju samo Templari. Jesu li je oni izmijenili i nadogradili, ili su to kasnije učinili njihovi nasljednici, tj. jedna loza njihovih potomaka, teško je tvrditi. Znanje koje je u nju implementirano svojstveno je templarskim građevinama. Smatram da je razorena u 15./16. st., nakon što je preuzela funkciju utvrde „ kastra oikumena“. Da bi se taj pojam odnosio na veće naselje, koje je napuštanjem postalo „erimokastron“, kako su pisali T. Živković i S. Ćirković, meni osobno ne drži vodu, jer se pojam mogao odnositi na samo jednu građevinu, u ovom slučaju značajnu crkvu koja je, prema potrebi, postajala utvrda. Donosim neka zapažanja koja mogu dobro doći dr. Šipiću i svima koji se bave ovom temom, a tiču se veze s Templarima i same akustike te iznimne građevine.

subota, 22 februar 2020 18:19

Autor: Mate Puljak

Na početku ovih nevjerojatno vrijednih legendi treba odbaciti sva povezivanja „našeg“ vukodlaka s televizijskim prikazima entiteta kojeg filmska, i druge, s njom povezane i nepovezane industrije, nazivaju vukodlakom. U mnogim pričama i filmovima prikazani su kao živi ljudi koji za punog mjeseca mijenjaju izgled u vuka ili hibrida vuka i čovjeka. „Naš“ vukodlak je uvijek bio mrtvac i gotovo nikada nije sličio na vuka, ali se, prema želji mogao „prometnuti“ u jega. Odmah ću odbaciti sve pokušaje onih koji su pisali o temi vukodlaka da ga učine nasilnim bićem, ubojicom i slično. Isto tako, vukodlak nije vampir, vještac, štrigun, vukojarac ili ne znam šta već! Radi se o velikim greškama koje struka, pogotovo mlađa i neiskusnija, uporno i kontinuirano radi. To je nepoznavanje terenske građe i detalja koji su veoma bitni. O vukodlaku pišu ljudi koji na svoje uši nikada nisu čuli niti jednu jedinu predaju o tom mitološkom biću. Njima u djetinjstvu nije usađen strah od vukodlaka, niti su ikada živjeli u podneblju gdje su nastajale te priče i legende. Iz svoje zbirke od 2700 naslova predaja koje sam sakupljao 24 g., izvukao sam one koje spominju vukodlaka. Napominjem da su predaje o vukodlacima koncentrirane na prostoru iza planine Biokovo (staro ime Bijakova). Kako se pomičemo dalje na istok, zapad i prema granici s BiH, one jednostavno nestaju, da bi se opet pojavile, ito pretežno na višim nadmorskim visinama. Ne smijemo generalizirati temu vukodlaka kako je to postala praksa jer na prostoru Hrvatske živi nekoliko različitih naroda. Svi oni imaju svoje legende, po njima znamo da nismo jedan narod. Ja iznosim predaje plemena koje je naseljavalo prostor zabiokovlja. Narod između Cetine i Neretve, u užem smislu, predstavlja granu izravnih potomaka ilirskog plemena Dalmata. Naše predaje najsličnije su predajama BiH s naglaskom na istočnu Hercegovinu.

subota, 22 februar 2020 18:04

Autor: Mate Puljak

Izumrla je generacija koja je pamtila najstarije domorodačke običaje. Jedan takav sam opisao u ovom radu. Sasvim sigurno se radi o drevnom prapovijesnom običaju za kojeg su mi rekli da su ga stari donijeli iz Bosne. Oni su držali ispravnim da su žitelji drevne Imotske krajine i Bošnjaci isti „Stari narod“. Isto tako se čuvao podatak da se iza Drine i s onu obalu Save nalazi drugi narod. Bošnjaci se moraju otrijezniti od Srednjega vijeka jer je njihova povijest mnogo starija. Upornim forsiranjem srednjovjekovlja sami sebi nanose štetu, dok nesmotrenim ograničavanjem starosti stećaka, negiraju svoj kontinuitet na ovom prostoru. Upravo su stećci ti koji ga mogu dokazati.

subota, 22 februar 2020 10:14

Autor: Mate Puljak

Na jednom stećku u mjestu Dobrinče, Imotska krajina, stoji prikaz lova na vepra. Jedini je takav u granicama RH, dok ih je nekoliko zabilježeno u BiH. Mi koji smo završili klasičnu gimnaziju znamo za mitološki lik vepra kroz grčku mitologiju, odnosno lov na Erimantskog i Kalidonskog vepra. U mojem kraju postoje priče o veprovima koje su mnogo zanimljivije i mističnije od tih grčkih legendi. Iz njih saznajemo da je vepar bio napasnik žena, uvijek je sa sobom nosio zlo, negdje u tolikoj mjeri da su ga smatrali demonom ili Sotonom. Donosim neke od predaja, kao i prikaz sa stećka nekropole „Šamatorje“. Zanimljivo je da identičnu sliku nalazimo i na nekim stećcima u Bosni (Marian Wenzel). Stećak s nekropole na obrinčima nije objavljen među sličnim primjerima, pa je ovo prilika da ga netko, po prvi puta, prezentira javnosti.

subota, 22 februar 2020 05:58

Autor: Mate Puljak

UVOD

„Naučna elita pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti.“‐ Zoran Dimić, znanstvenik Senzacionalna spoznaja o jednom stećku s nekropole u Budimirima (Imotska krajina), ponovo otvara pitanja radi li se o srednjovjekovnom misticizmu ili nečem mnogo starijem što seže do samog Edena?
Lamedvavnik na jidišu označava jednog od 36 pravednika. Zbroj numeričkih vrijednosti hebrejskih slova L (30) i V (6) iznosi 36. U židovskoj gematriji 18 je broj života, dvije osamnaestice predstavljaju dva života; jedan na Zemlji, a drugi među zvijezdama. Svako pokoljenje ima trideset šest pravednika zbog kojih Bog neće uništiti svijet. Simbol na stećku u Budimirima nije uho kako su neki pisali, niti je rijeka Fojnica. Radi se o slovu „ vav“. Još jedan poraz svekolike stručne zajednice. Polako, ali sigurno, dokazujemo da je na stećcima uklesano drevno znanje o astronomiji i jedan poseban put do Boga koji samo naizgled sliči na srednjovjekovnu gnozu, hermetizam i Kabalu. Kabala je već od prvog stoljeća nove ere počela svoju degradaciju. Ta priča je mnogo dublja i kompleksnija i nije riječ o religijskom misticizmu nego o znanju. Krive interpretacije i proizvoljna tumačenja Kabale dovela su do velikih zabluda i predrasuda. U kakvoj je vezi megalitni ciklopski bedem u Cisti Velikoj s ovom pričom? Počinjem razotkrivanje svega onoga što sam čuvao za sebe, tj. za svoju knjigu.

utorak, 17 decembar 2019 13:15

NEOBJAVLJENE FOTOGRAFIJE I PREDAJE

Autor: Mate Puljak

UVOD
Kroz dosadašnje radove objavio sam mnogo fotografija megalitne ilirske gradine Osoje (Cista Velika‐Imotska krajina), međutim, veliki dio priče sam ostavio za sebe. Prisjetiti ćemo se narodnih predaja kojima ćemo dodati najnovije do kojih sam došao kontaktirajući iseljenike u tuđini. Vidjeti ćete i fotografije koje nisam objavljivao. Naravno, dio priče neću još objaviti, to će ići u sklopu istraživanja podzemnih prolaza velikog kompleksa tzv. rudnika. Gradina Osoje krije veliku tajnu, ili ćemo je otkriti ili ćemo završiti poput svih onih koji su davnih godina pokušavali.

utorak, 17 decembar 2019 13:15

Autor: Mate Puljak

UVOD

U članku „Pronađen sunčev talisman“ objavio sam medaljicu o kojoj napokon mogu reći nešto više. Radi se o prikazu tzv. Sunca iz Vergine, znaku dinastije Argeada (700.‐310.prije Krista) kojoj je pripadao Aleksandar Makedonski. Pronađena je u mjestu Gala nedaleko Sinja. Stjecajem veoma
čudnih okolnosti došla je u moj posjed. Privlačnost koju sam osjetio prema tom arheološkom nalazu, od prvoga je dana bila neobjašnjiva i nadnaravna. Svi koji imaju što reći o ovom artefaktu, mogu se javiti na moj e‐mail ( Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli. ).

utorak, 17 decembar 2019 13:14

Autor: Mate Puljak

Svi koji istražuju nekropole stećaka više znaju za nekropole Budimiri, Zadužbina i Cista Crljivica. Kada nekoga upitam koliko je nekropola između Budimira i Crljivice, svi kažu jedna, tj. Zadužbina. Međutim, između nekropole Budimiri i Crljivica postoje dvije značajne nekropole; Kosiri i Zadužbina. Dok je treća, koja se nalazila oko današnje crkve i škole u Cisti Velikoj, uništena. Nekropola Kosiri nije toliko poznata iz razloga što nikome nije odgovaralo što se tamo pronašlo. Dakle, nekropola Kosiri krije grobove iz brončanog doba 1800.‐1500. pr.Kr. Arheolog pok. Marijan Lozo, vodio me tamo iskapati. Osim brončanodobne keramike, našli smo i nakita iz bronce. Jedna kost, koju je vezom poslao na dataciju, potvrdila je cijelu priču. Nakon toga muk. Prošlo je 13 godina, nekropola je zarasla. Smrću pok. Loze prestala je svaka nada da će netko, jednoga dana, nastaviti istraživanja i dokazati prapovijesno porijeklo stećaka koji su razbacani po tumulu. Ovaj tumul slijedi liniju prapovijesnih tumula sa stećcima od Budimira do Crljivice s ukupno 4 neistražena brončana tumula na kojima su službeno, zamislite, srednjovjekovni stećci. Nekropola nosi ime Kosiri. Kosir ili Mašan je alat za sjeći drva. Stećci se negdje zovu i Mašeti što je veoma blisko narodnom nazivu za Kosir. Simbol kosira nalazimo uz ilirski polumjesec i zvijezdu, te na nekim nekropolama stećaka.

utorak, 17 decembar 2019 13:13

Autor: Mate Puljak

Nije tajna da smo svi mi koji, na neki način, pripadamo alternativi neprijatelji tzv. struke. Osobno ne poznajem nijednog slobodnog istraživača koji je sklon devastacijama. Mi se borimo da bi sačuvali naše povijesne lokalitete. Bog zna koliko u to uložimo truda i ljubavi. Osim lažnih optužbi, djelatnici Ministarstva kulture RH i BiH, optužuju nas za krive i netočne teze i hipoteze. Izvolite, gospodo, pa se trudite dokazivati da nismo u pravu. Nemojte nas blatiti argumentima koji nisu vaši osobni. Radije uključite vlastiti mozak, pa se suprostavite onima za koje radite.
Najveći devastator naših arheoloških lokaliteta je, dakle, Ministarstvo kulture sa svojim podređenim institucijama i privatnim firmama koje su svojedobno nikle k'o gljive iza kiše. Pogledajte kako su stručni djelatnici spomenutog lanca devastirali stećak u Cisti Velikoj.

utorak, 17 decembar 2019 13:09

Autor: Mate Puljak

Predrasude su glavni razlog zašto struka pljuje po bilokome tko im ušeta u njihovo nesređeno dvorište. Nedovoljno podataka o nekome danas se zamjenjuje izmišljotinama kako bi se stvorila bilokakva slika, makar bila i lažna. Koriste pretpostavke u koje, s vremenom, i sami počmu vjerovati. Danas je teško nekoga razuvjeriti, pa ne treba niti pokušavati jer klevetnici nikadav neće promijeniti svoj stav. Oni su u pravilu dominantni i teško će priznati da su u krivu jer se to kosi s njihovom uvrnutom osobnošću. Takvi profili ne žele upoznati osobu iza koje stoji mnogo rada jer taj rad ne mogu negirati ma koliko ga, s druge strane, pokušavali obezvrijediti. Dragi čitatelji; jedini sačuvani pravi “dalmatinski” tj. “ilirski” dolmen za kojeg neki “stručnjaci” kažu da se radi o prirodnoj tvorevini, kasnosrednjovjekovnom skrovištu, pukoj koincidenciji... Na teren sam preliminarno, prije svog dolaska, poslao splitskog putopisca i fotografa Juricu Galića- Juku koji je napravio izvrstan video. Osobno sam, nekoliko dana kasnije, otišao potvrditi ili opovrgnuti priču. Dakle, bez ikakve dvojbe mogu reći: IMAMO DOLMEN!!!

petak, 23 avgust 2019 09:01

Autor: Mate Puljak

Zbog povećanog broja upita entuzijasta koji stećke traže prema knjizi “Obredne gomile” (don Ante Škobalj), odlučio sam dati nekoliko savjeta iz vlastitog iskustva. Kada tražite nekropole na teritoriju koji nije vaš domicilni, raspitajte se za vodiča inače se to pretvori u gubitak vremena i volje za ponovnim dolaskom. Ako ste u potrazi za stećcima koji su zaboravljeni, ili je narod iselio, odnosno izumro, kao u selima Tijarice, onda tražite najstariji put. U većini slučajeva će biti uz noviji, ili će se isprepletati s njim. Dobro je imati katastarsku dokumentaciju ili kakvu staru kartu puteva. Raspitajte se za bunar ili lokvu jer su stećci postulativno vezani uz njih. Za stećke na Čajeru u Tijarici nije znao ni pok. Marijan Lozo. Kada sam ih tražio uvidio sam da Tijarica zauzima mnogo veću površinu nego što ljudi misle. Osim toga, na upit o Čajeru dobio sam tri lokacije od čega su dvije bile pogrešne. Tko god traga najprije će se raspitati u centru Tijarice i dobiti odgovor kako ih nitko nikada nije vidio i da takvo nešto ne postoji u Tijarici. Naravno, jer su kilometrima dalje od centra, tj. Tarabnika. Jedna nekropola je bila na krajnjem istoku, druge dvije na krajnjem zapadu. Na samom Tarabniku uz crkvu nema starih stećaka nego kasnosrednjovjekovnih sarkofaga kakve nalazimo i na groblju u Aržanu. To ne znači da ih nekada nije bilo. Postoji i stećak uz put prema Dobranjima, te predaja o docu u kojemu su zakopane ploče. Nitko ne zna gdje je taj dolac, ali pretpostavljam gdje se nalazi. Nadam se da će oni koji nikako nisu uspjeli pronaći nekropole na Čajeru, sada to vrlo lako učiniti. Predaje mi je 1997. dala Kata Vuletić - Tokuša, rođ. Tokić s Tijarice.

petak, 23 avgust 2019 08:55

Autor: Mate Puljak
“Kažu da je mrtva, a ona živi u mom srcu.”

UVOD
Inspiracija je krenula s njom. Mislim, ova moja istraživačko-spisateljska. Kao mala imala je noćne more o čovjeku s pišoljem. Ja o čovjeku s nožem. Bila je sanjar i živjela u svom svijetu. Baš kao i ja. Kraljica izmišljanja, zbrinuta ali osamljena. Naučila je čitati sama unatoč majčinoj zabrani. S 11 g., kada joj otac umire, smatra da je njezino djetinjstvo završeno. Moje je završilo početkom bratove bolesti godinu-dvije pred Domovinski rat. Dolaze financijski problemi, studij, Archie Christie i rat. Potajno se udaje s 24.g. On ratuje, a ona radi kao medicinska sestra. S belgijskim izbjeglicama dolazi na ideju Poirota kojega je na malom ekranu utjelovio David Sauchet. S Agathom je počelo moje zanimanje za prenošenje misli na papir. Ne postoji njen rad, a da ga nisam pročitao, niti serija da ju nisam snimio. S tom sam građom vježbao “male sive stanice”. Tako sam pronašao i predajni “Cigankin grob”. Vrag je u detaljima. Kada se čini da je nešto komplicirano, rješenje je jednostavno, tj. ono što se čini najvjerojatnije. Uz predaje o ciganki donosim i zaboravljene stare molitve.

petak, 23 avgust 2019 08:40

Autor: Mate Puljak
“Zato nam je Bog poslao Tebe da se to otrgne od zlog duha zaborava.” - Domagoj Nikolić
(2014.)

“Jac kamen” je neobična kamena gromada nedaleko mjesta Dobrinče u Imotskoj krajini. Uz njega se vežu legende o mitološkom divovskom biću koje je, prema predajama, pokopano u obližnjem polju. Dok neke legende govore o grobu diva od 4 - 4.5 metara, iz drugih se stječe dojam kako se radi o kentauru. Kakve su to simboličke slike bačene među “neuki” puk? Pripada li kamen nekakvom kultu? Dobrinče se prostire na 4 km kvadratna. Sa svih je strana zaštićeno brdima, dok je u centru platoa devastirano prapovijesno gradinsko naselje iz srednje bronce. Oko 40 stećaka potječe iz vremena gradine (srednja bronca), kao i većina okolnih gomila. Za lokaciju groba znali su Čaglji i Puljci. Nakon smrti “čuvara”, podatak se sačuvao kod mene.

petak, 23 avgust 2019 08:31

Autor: Mate Puljak

“Odvedi me u tišinu i mir
i ozdravi mi pogled
zasićen i tup
od vlastite veličine,
pohvala i slika.”

“Vapaj za pustinjom”- fra Ante Vučković
Nekropola stećaka Naklo, Grabovica kod Buškog jezera. Jutarnji mir uz drevne “mašete” i ornitološki rezervat. Stećak, međaš delmatske “države”, kamen mudraca i kamen spoticanja. Tražim žive među mrtvima, drugove među gromadama što ne mogu dati život. Izvlačim bitak iz nečeg čega više nema. Dokinuta patnja, dokinuta bol, dokinuta i smrt. Negdje tamo u višim dimenzijama bivanja, oslobođeni jarma, žive neki bolji život i čekaju. Koga? Nas koji smo se dali zavesti zemaljskim silama i stvarima ovoga svijeta? Ah, Bože, zašto si me stvorio u vrijeme najvećih duševnih tereta? Nisi li me mogao osmisliti hladna, “autistična”, pa da me ništa ne pogađa. Zašto uvijek tražim žive tamo gdje ih nema? Je li to potraga za samo Jednim, ili tek puko nestrpljenje? “Ase leži (...) i dugo mu je ležati...” Možda to epitafsko “Ase” ili “A se” ne znači “ovdje” nego “Za se”; konačno da za sebe nešto učini, da dočeka Gospodina i ustane. Možda stoga stećci prate najstarije staze. Ako je toliko dobrih krstjana iščekivalo Njegov drugi dolazak, možda će On doći putevima uz koje su legli.

petak, 23 avgust 2019 08:27

Autor: Mate Puljak

U narodnim predajama Imotske krajine zvijezda Sjevernjača se vezala uz Božićno vrijeme jednako kao i sveta biljka Imela. Ono što je manje poznato jest da su stariji naraštaji Sjevernjaču smatrali vjesnikom smrti. Bilo je mnogo praznovjerja na tu temu. No, jesu li to praznovjerja ili fragmenti davno zaboravljenog znanja? Kakva je veza Sjevernjače sa stećcima i s Imelom? Možemo li uz pomoć te biljke nadjačati najteže bolesti i odgoditi smrt? Evo još nekoliko tajni iz arhive “Starog naroda”.

srijeda, 08 maj 2019 08:07

Autor: Mate Puljak

Nedjelja, 24.03.2019., u rano jutro započinjem uvod u novi pdf: “Nakon 23 godine popisivanja usmenih narodnih predaja u starim granicama Imotske krajine, između 2200 naslova priča i pjesama, samo je jedan povezan s obredom egzorcizma. Bilo je dosta predaja o zaklinjanjima vila, vještica, vukodlaka, gusjenica, skakavaca itd., ali klasičnog obreda egzorcizma kao da nije bilo ili je spadao u tabu temu pa se o njemu nije govorilo. Sotona je ljude morio okolnim putem jer su imali više vjere nego danas kada djeluje direktno i psihofizički je vidljiv. Nakon smrti oca Gabrielea Amortha, jednog od najmoćnijih egzorcista u povijesti, Zlo je odahnulo. Gabriele je vjerovao u međugorsko ukazanje i tvrdio da sotona ne ide ondje gdje je Marija. Smatrao je budalama one koji nisu vjerovali u tamošnja Gospina ukazanja, bez obzira da li se radilo o kleru ili laicima. Ako tolika veličina od čovjeka, koji je Sotonu pobjedio preko 70 000 puta, nije sumljao- zašto mi sumljamo? Ovdje ćete pročitati o jedinom zabilježenom posjednuću koje se dogodilo u općini Lovreć sredinom 20.st. Kako se boriti protiv sotone i kako ga držati dalje od sebe?” Ni slutio nisam da ću netom iza ručka, s obitelji krenuti u Međugorje, kamoli svjedočiti obredu egzorcizma u podnožju brda ukazanja. Nije bilo dvojbi da se taj dan sve posložilo poradi mene. Potvrdu su dobile i Amorthove česte riječi; “Sotona neće tamo gdje je Marija.”

srijeda, 08 maj 2019 07:58

Autor: Mate Puljak

Daždevnjak je maleni gušter crne boje sa žutim pjegama. Pojavi se najčešće iza kiše. Stari narod Imotske krajine čuvao je mnoge predaje o toj životinjici. Ima tu i pravih legendi što upućuje na veoma bitno mitološko stvorenje koje je nekako ostalo zapostavljeno. Kažu da ih Noa nije htio primiti u arku, da su oni “pali anđeli”...Donosim izrazito vrijedne i rijetke narodne priče koje su na vrijeme zapisane i tako spašene od potpunog zaborava.

srijeda, 08 maj 2019 07:54

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved