Welcome to the official web page of the 'Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun' Foundation / Dobrodošli na službenu web stranicu Fondacije 'Arheološki park: Bosanska piramida Sunca'al Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

Autor: Mate Puljak

27.lipnja 2020.

Nedaleko Prugova, između sela Nisko i Matasi u općini Klis, točnije u kliškom zaleđu, Splitskodalmatinska županija, nalaze se prapovijesni ilirski bunari Rajčice. Predaje kažu da su turski i rimski, no to su novije konstrukcije. Oni su drevni da drevniji ne mogu biti. Rajčice sam posjetio u zimu 2013. godine s arheologom pok. Marijanom Lozom. U novije vrijeme su popularizirane angažmanom mnogih pojedinaca od kojih se najviše ističe splitski fotograf i pustolov Jurica GalićJuka (The Mladichi). Neću se mnogo zadržavati na temi, samo ću ukazati kako se radi o zrcalnom prikazu zviježđa Plejada. Dakle, riječ je o kultnim bunarima koji su u dubokoj prapovijesti korišteni u obredne svrhe. Potječu iz doba okolnih gradina i gomila.

utorak, 30 juni 2020 07:38

Autor: Mate Puljak
10.lipnja 2020.

Ovo je legenda o stećku pokraj crkve svetoga Stjepana u Donjem Rastovcu, općina Zagvozd, Splitsko-dalmatinska županija. Snimio sam je 1998. godine u obližnjem Grabovcu. Govori o tri kralja koja su imala tri moćna koplja. Nakon što su dva uništena, trećemu se izgubio svaki trag. Narod je držao da se to koplje nalazi ispod jednoga od tri slična stećka koja su postavljena na tri točke, ito na udaljenosti od nekoliko desetaka kilometara. Pokušao sam ih locirati.

ponedjeljak, 29 juni 2020 06:41

Legenda iz Blata na Cetini
03.lipnja 2020.

„Gospina stina“ je stećak koji se nalazi u zaseoku Bartulovići, mjesto Blato na Cetini, Splitsko-dalmatinska županija. Legenda kaže kako je kamen donijela Gospa, tj. Blažena Djevica Marija. Zanimljivo je da se na lokaciji nalaze dva kamena. Pitanje je koji je kamen predmet legende i postoji li dublja i šira priča.

srijeda, 17 juni 2020 11:57

Autor: Mate Puljak

Na prostoru Blidinja postoji 11 nekropola i nekoliko pojedinačnih stećaka. Sve sam ih obišao 2003. i 2013. godine u društvu arheologa pok. Marijana Loze. Koliko je djecu bitno učiti o njima i koliko se može izvući iz lokaliteta ako znaš kako se spojiti s njim, vidjeti ćete u ovom radu. Odabrao sam dvije nekropole, jednu jer je brojna i neizbježna, drugu jer me godinama vuče.

četvrtak, 04 juni 2020 13:33

Autor: Mate Puljak
10.svibnja 2020.

Neobičan zeleni kamen pronađen je davnih godina na Velikoj gradini (Dobrinče, Imotska krajina). Čuvala ga je jedna mještanka koja je isti naslijedila od svojih starih. Dugo godina sam ju gnjavio da mi ga proda, ali uzalud. Držala ga je u maramici jer se brončana(?) kutija, u kojoj je tobože pronađen, zagubila. Zadnjih dana svojega života bila je primorana prodati ga zbog egzistencijalnih razloga. Proučavajući radove autora Petrića, Burića, Paunovića i posebno Kostova, shvatio sam da bi se moglo raditi o dragom kamenu „nefritu“ koji ima veze s jednom od najranijih kultura na tlu Evrope- „Nefritskom kulturom“. Povjesničari smatraju da se pojavila krajem 7. tisućljeća pr. Kr. , upravo na Balkanu. Do početka 3. tisućljeća proširila se prema Alpama.

ponedjeljak, 25 maj 2020 09:33

Autor: Mate Puljak

04.svibnja 2020.

Iako mi je odavno jasno da je uz Cetinu bio vezan jak prapovijesni kult, nikada nisam ostvario svoju želju da ju obađem rubom, barem od Zadvarja do Trilja. To je poduhvat koji je iznimno zahtjevan i za koji treba vremena i mnogo etapa. U prvu etapu (1 km) sam krenuo s rubne točke jugozapadno od vidikovca Gubavica. Odmah sam uočio pravilno klesane rupe koje se nalaze po rubnim kamenjima. Jesu li štovali slap ili se rupe nastavljaju duž cijelog ruba Cetine? Naravno, i jedno i drugo. Cetina, tj. starije Xetina, Ksetina, je drevni trojanski Ksant.

utorak, 19 maj 2020 16:10

Autor: Mate Puljak

14.veljače 2020. 

Ovo je potraga za Maslačom iz narodnih predaja jednog malog mjesta u Imotskoj krajini. Riječ je o kamenici u koju se sakupljalo „maslo za kneza“. To je bilo na daleko poznato kvalitetno maslo koje su radili „prema receptu kraljice od Sabe“. Tako je sačuvala usmena narodna predaja. Kraljica je jedno proljeće posjetila Dalmaciju i Bosnu. Prema jednima je došla na devi dvogrbi, a prema drugima na slonu. U Bosni čak postoji stećak na kojemu je uklesan slon. Iako nisam imao točnu lokaciju Maslače, uputio sam se na teren. Kroz narodne legende donosim vam jednu uistinu čudesnu priču o zaboravljenom zlatnom maslu koje je liječilo bolesti, dizalo iz mrtvih i usporavalo starenje. No, to nije sve. U blizini sam pronašao ostatke kolosalne građevine. Jesu li to legendarni kneževi dvori?

petak, 15 maj 2020 12:58

Autor: Mate Puljak

Kroz svoje radove sam objavio sve zagvoške stećke uključujući i ovu nekropolu. Međutim, to je bilo više onako usputno i bez zadržavanja. Nekropolu na Plitvači kod zaseoka Bartulovići (Zagvozd, Splitsko-dalmatinska županija) devastirali su zaposlenici ustanova koje su pod ministarstvom kulture, ito u vrijeme gradnje autoceste. Legalni pljačkaši, beskrupulozni razarači kulture i nadasve iskusne „lopine“, napravili su devastaciju kakva se u ovim krajevima odavno ne pamti. Nekropola je posebna po novijem dvojniku najpoznatijeg zagvoškog stećka Vukova greba. Dok je Vukov kamen svojedobno proputovao svijet, za njegova polubrata je malo tko čuo. Stećak je u srpnju 1996.g. pronašao vjeroučitelj Zlatko Bartulović i odmah primijetio izrazitu sličnost s Vukovim grebom.

petak, 15 maj 2020 12:18

Autor: Mate Puljak 11. ožujka 2020.

Nakon što sam nekoliko puta prezentirao odavno poznatu megalitsku ilirsku kultnu gradinu Gradac (Varkaševu gradinu) u mjestu Rastovac (Imotska krajina) otkrio sam još jednu, do sada nepoznatu rastovačku megalitsku gradinu. Očekujem ih još jer je Rastovac u prapovijesti bio naseljen velikom domorodačkom zajednicom. Ova gradina je dokaz koliko su se pojedinci iz „struke“ izletjeli s Gracem kao jedinom takvom gradinom na ovom prostoru.

subota, 02 maj 2020 19:53

Autor: Mate Puljak

04.travnja 2020.god.

Još jedna priča o kolotracima, kolotrazima, koloderinama, kolotečinama, spurilama ili kako ja volim reći -kamentrazima. Struka kaže da su to tragovi rimskih kola. S našim primjercima Rim nema nikakve veze. Radi se o mnogo starijoj priči. Upitno je imaju li i kola veze s tim, odnosno, ako imaju, o kakvim je kolima riječ. Jasno je da konj nije mogao ići po skliskom i velikom kamenju. Pošto sam već pisao o ovoj temi, neću se mnogo ponavljati već ću si dopustiti malo kreativnog razmišljanja i okinuti do kraja. U obilazak kamentraga , poveo me stalni čitatelj i zaljubljenik u povijest, ing. Igor Podrug. Četiri lokacije, koje smo obišli u nekoliko navrata, kroz različite godišnje periode, nalaze se u njegovom rodnom Dicmu.

četvrtak, 23 april 2020 09:58

Autor: Mate Puljak

20.travnja 2020.

Glavan gomila je prapovijesna ilirska gomila iz vremena Cetinske kulture (1900.-1500.g.pr.Kr.). Nalazi se na prijevoju između naselja Dobrinče i Krivodol. Među najvišim i najvećim je gomilama u Imotskoj krajini. O njoj su se sačuvale mnoge narodne predaje. Neke od njih spadaju u pravo narodno blago i bacaju novo svjetlo na cijeli kult ukapanja pod humke.

četvrtak, 23 april 2020 09:48

Prvina= prvi rod, prvo djelo

Autor: Mate Puljak

17.travnja 2020.
Ovo su predaje o kolima koja su prometovala kroz jedno mjesto u Dalmatinskoj zagori. Oni koji vjeruju da su nas u prapovijesti posjetila inteligentna bića iz svemira, sada će doći na svoje. Iako nisam poklonik takvih teorija (ne isključujem ih, ali sam dosta rezerviran ), predajni motivi me obaraju s nogu. Odrastao sam na knjigama Ericha von Danikena i Ahmeda Bosnića, gledao sam seriju „X -files“ i u periodu između 1996. i 2000. imao osobnu kartoteku UFO dokumenata. To je bila jedna faza nakon koje nisam razmišljao o tim temama jer sam se bavio arheologijom. Kakvo je to vozilo od „Vrste“ (kalcit) ostavilo tragove u malome mjestu koje se zove Goričaj?

utorak, 21 april 2020 10:47

Autor: Mate Puljak

Ovo je legenda o seoskoj vještici, jednoj od mnogobrojnih žena koje su optužene da su prakticirale magiju. U periodu između 15. i 18. st. u Evropi i Americi, pod sumnjom da su vještice i vješci, spaljeno je i na druge načine ubijeno između 40 i 60 000 ljudi. Vrijednost ove narodne predaje leži u tome što je pronađena zazidana u zidu jedne župske kuće prilikom obavljanja nekakvih restauracijskih radova. Poznavajući moje sklonosti pisanju i sakupljanju usmenih narodnih predaja, a nakon objave radova o njegovim rodnim Studencima, javio mi se svećenik „u miru“, pok. don Jakov Cikojević. Za vrijeme ranog župnikovanja počeo je popisivati predaje o vješticama i vještičarstvu. Ovdje objavljujem najopširniju i najvrjedniju od njih.

ponedjeljak, 13 april 2020 10:03

Autori: Mate Puljak i Matija Lučanin

Ova legenda je vrijedan dokaz o postojanju paralelnog svijeta koji se otkrio običnom “čobanu”. Velike se stvari uvijek događaju malim ljudima. Često se radi o pastirima ili se radnja odvija u idiličnom pastirskom okruženju, što nikako ne može biti slučajno.

nedjelja, 29 mart 2020 16:14

Mate Puljak je objavio 130 radova, sudjelovao u objavljivanju nekoliko knjiga i projekata. Njegov najvrjedniji doprinos očuvanju ilirskog identiteta jeste ogromna zbirka usmenih narodnih predaja koje sakuplja od djetinjstva. Naš sugovornik objavljuje na portalu www.piramidasunca.ba
Što je bio Daorson? U kakav ga povijesni kontekst možete staviti?

Riješiti Daorson uopće nije problem, a zakompliciralo se utoliko da je drevno sveto mjesto dobilo i svjetovne zgrade pa je to postala njegova prava priča. Daorson se najviše uklapa u legende o grobu i svetištu Kadma i Harmonije. Đuro Basler je bio na tom tragu, iako je, na neki način, umanjio značaj i veličinu tog spomenika tvrdeći kako postoji mogućnost da se radi o jednom u nizu njihovih svetišta, dok se pitanja groba nije niti dotakao. Kao da nije smio spomenuti kako postoji mogućnost da je to glavno svetište. Daorson bi tako mogao odgovarati famoznom Kadmovom „gradu“ Butoe (Pola), i pravoj lokaciji Teutina Rizona (Daorsi -grč. Daorizo). Teutu su na nekim našim otocima zvali Buta. No, čini se da je sve to, u odnosu na kolosalni bedem, novija priča. Sam po sebi, primordijalno, nije mogao biti grad. Unutar „akropole“ prostora za nekakav normalan život nije bilo već je on, u oskudnim limitima, stvoren mnogo kasnije. Vjerojatno za nekakvog kralja koji ga je prisvojio. Nijednoj vlasti u novijoj povijesti nije odgovaralo da se kopa po pričama kao što su Daorson, Desilo i općenito oko Hutova blata. Iza bedema na Banjama (možda od „bunje“- stil klesanja i zidanja), stajala je velika priča. Narod kaže da je tu pokopan kralj. To je centralna predaja Ošanića. Nakon što sam pročitao sve dostupne radove o Daorsonu, odlučio sam otići i napraviti fotogaleriju s fokusom na detalje. Ono što se nalazilo iza bedema, višeslojna je priča u kojoj se pogubilo izvorno, a izvorno je bilo sastavljeno od gomile (piramide ili hrama) i kolosalnog bedema koji nadmašuje graditeljske dosege Mikene, a vjerojatno i dataciju iste. Daorson iza sebe ostavlja gotovo identičnu gradnju drevne Platee, Tebe i sličnih megalitskih lokacija u Grčkoj.

VIŠE >>>

nedjelja, 01 mart 2020 15:06

Autor: Mate Puljak

Što je bio Daorson? Riješiti Daorson uopće nije problem, a zakompliciralo se utoliko da je drevno sveto mjesto dobilo i svjetovne zgrade pa je to postala njegova prava priča. Daorson se najviše uklapa u legende o grobu i svetištu Kadma i Harmonije. Đuro Basler je bio na tom tragu, iako je, na neki način, umanjio značaj i veličinu tog spomenika tvrdeći kako postoji mogućnost da se radi o jednom u nizu njihovih svetišta, dok se pitanja groba nije niti dotakao. Daorson bi tako mogao odgovarati famoznom Kadmovom „gradu“ Butoe (Pola), i pravoj lokaciji Teutina Rizona (Daorsi -grč. Daorizo). Teutu su na nekim našim otocima zvali Buta. No, čini se da je sve to, u odnosu na kolosalni bedem, novija priča. Sam po sebi, primordijalno, nije mogao biti grad. Unutar „akropole“ prostora za nekakav normalan život nije bilo već je on, u oskudnim limitima, stvoren mnogo kasnije. Vjerojatno za nekakvog kralja koji ga je prisvojio. Nijednoj vlasti u novijoj povijesti nije odgovaralo da se kopa po pričama kao što su Daorson, Desilo i općenito oko Hutova blata. Iza bedema na Banjama (možda od „bunje“- stil klesanja i zidanja, a ne kupališta, toplice, ili sl. ), stajala je velika priča. Narod kaže da je tu pokopan kralj. To je centralna predaja Ošanića. Nakon što sam pročitao sve dostupne radove o Daorsonu, odlučio sam otići i napraviti fotogaleriju s fokusom na detalje. Ono što se nalazilo iza bedema, višeslojna je priča u kojoj se pogubilo izvorno, a izvorno je bilo sastavljeno od gomile (piramide ili hrama) i kolosalnog bedema koji nadmašuje graditeljske dosege Mikene, a vjerojatno i dataciju iste. Daorson iza sebe ostavlja gotovo identičnu gradnju drevne Platee, Tebe i sličnih megalitskih lokacija u Grčkoj.

subota, 22 februar 2020 19:00

Autor: Mate Puljak

O rotondi iznad sela Ošljeg, na obroncima planine Utrk, (lokalitet Bijela lokva) pisao sam na vrhuncu aktualnosti teme kojom se znanstveno bavio kolega dr. Igor Šipić. Osim njega i tonskog majstora Srđana Nogića, o građevini su pisali mnogi znanstvenici, strukovnjaci i laici. Crkva se vodi kao predromanička, 8.-10. stoljeće. Ne zna se kome je bila posvećena, tko ju je gradio, niti zbog čega. Nagađanja o tome da li je mlađa ili starija i dalje traju. Moje je mišljenje kako je izvorna gradnja bila kasnoantička. Na toj osnovi podignuta je  redromanička priča, da bi ju ovakvom, kakva je ostala sačuvana, skiciralo nekakvo tajno društvo koje je raspolagalo drevnim znanjem. Na pamet mi padaju samo Templari. Jesu li je oni izmijenili i nadogradili, ili su to kasnije učinili njihovi nasljednici, tj. jedna loza njihovih potomaka, teško je tvrditi. Znanje koje je u nju implementirano svojstveno je templarskim građevinama. Smatram da je razorena u 15./16. st., nakon što je preuzela funkciju utvrde „ kastra oikumena“. Da bi se taj pojam odnosio na veće naselje, koje je napuštanjem postalo „erimokastron“, kako su pisali T. Živković i S. Ćirković, meni osobno ne drži vodu, jer se pojam mogao odnositi na samo jednu građevinu, u ovom slučaju značajnu crkvu koja je, prema potrebi, postajala utvrda. Donosim neka zapažanja koja mogu dobro doći dr. Šipiću i svima koji se bave ovom temom, a tiču se veze s Templarima i same akustike te iznimne građevine.

subota, 22 februar 2020 18:19

Autor: Mate Puljak

Na početku ovih nevjerojatno vrijednih legendi treba odbaciti sva povezivanja „našeg“ vukodlaka s televizijskim prikazima entiteta kojeg filmska, i druge, s njom povezane i nepovezane industrije, nazivaju vukodlakom. U mnogim pričama i filmovima prikazani su kao živi ljudi koji za punog mjeseca mijenjaju izgled u vuka ili hibrida vuka i čovjeka. „Naš“ vukodlak je uvijek bio mrtvac i gotovo nikada nije sličio na vuka, ali se, prema želji mogao „prometnuti“ u jega. Odmah ću odbaciti sve pokušaje onih koji su pisali o temi vukodlaka da ga učine nasilnim bićem, ubojicom i slično. Isto tako, vukodlak nije vampir, vještac, štrigun, vukojarac ili ne znam šta već! Radi se o velikim greškama koje struka, pogotovo mlađa i neiskusnija, uporno i kontinuirano radi. To je nepoznavanje terenske građe i detalja koji su veoma bitni. O vukodlaku pišu ljudi koji na svoje uši nikada nisu čuli niti jednu jedinu predaju o tom mitološkom biću. Njima u djetinjstvu nije usađen strah od vukodlaka, niti su ikada živjeli u podneblju gdje su nastajale te priče i legende. Iz svoje zbirke od 2700 naslova predaja koje sam sakupljao 24 g., izvukao sam one koje spominju vukodlaka. Napominjem da su predaje o vukodlacima koncentrirane na prostoru iza planine Biokovo (staro ime Bijakova). Kako se pomičemo dalje na istok, zapad i prema granici s BiH, one jednostavno nestaju, da bi se opet pojavile, ito pretežno na višim nadmorskim visinama. Ne smijemo generalizirati temu vukodlaka kako je to postala praksa jer na prostoru Hrvatske živi nekoliko različitih naroda. Svi oni imaju svoje legende, po njima znamo da nismo jedan narod. Ja iznosim predaje plemena koje je naseljavalo prostor zabiokovlja. Narod između Cetine i Neretve, u užem smislu, predstavlja granu izravnih potomaka ilirskog plemena Dalmata. Naše predaje najsličnije su predajama BiH s naglaskom na istočnu Hercegovinu.

subota, 22 februar 2020 18:04

Autor: Mate Puljak

Izumrla je generacija koja je pamtila najstarije domorodačke običaje. Jedan takav sam opisao u ovom radu. Sasvim sigurno se radi o drevnom prapovijesnom običaju za kojeg su mi rekli da su ga stari donijeli iz Bosne. Oni su držali ispravnim da su žitelji drevne Imotske krajine i Bošnjaci isti „Stari narod“. Isto tako se čuvao podatak da se iza Drine i s onu obalu Save nalazi drugi narod. Bošnjaci se moraju otrijezniti od Srednjega vijeka jer je njihova povijest mnogo starija. Upornim forsiranjem srednjovjekovlja sami sebi nanose štetu, dok nesmotrenim ograničavanjem starosti stećaka, negiraju svoj kontinuitet na ovom prostoru. Upravo su stećci ti koji ga mogu dokazati.

subota, 22 februar 2020 10:14

Autor: Mate Puljak

Na jednom stećku u mjestu Dobrinče, Imotska krajina, stoji prikaz lova na vepra. Jedini je takav u granicama RH, dok ih je nekoliko zabilježeno u BiH. Mi koji smo završili klasičnu gimnaziju znamo za mitološki lik vepra kroz grčku mitologiju, odnosno lov na Erimantskog i Kalidonskog vepra. U mojem kraju postoje priče o veprovima koje su mnogo zanimljivije i mističnije od tih grčkih legendi. Iz njih saznajemo da je vepar bio napasnik žena, uvijek je sa sobom nosio zlo, negdje u tolikoj mjeri da su ga smatrali demonom ili Sotonom. Donosim neke od predaja, kao i prikaz sa stećka nekropole „Šamatorje“. Zanimljivo je da identičnu sliku nalazimo i na nekim stećcima u Bosni (Marian Wenzel). Stećak s nekropole na obrinčima nije objavljen među sličnim primjerima, pa je ovo prilika da ga netko, po prvi puta, prezentira javnosti.

subota, 22 februar 2020 05:58

ULAZ U PODZEMNI LABIRINT RAVNE UŽIVO

 

http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV/featured?feature=context

 

https://soundcloud.com/bosnian_pyramid_of_the_sun_foundation

 

Video zapis iz Bosanske doline piramida 2014

Copyright 2005- © Fondacija--- “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved