Piše: dr. Semir Osmanagić
Verona, 29. januar 2016.
Verona je na raskršću puteva u Italiji: na pravcu istok-zapad je auto put Milano-Venecija, a pravac jug-sjever vodi od Italije i Jadrana prema Austriji i Njemačkoj.
Verona je bila važna za Venete, kasnije za antički Rim. Prelamala su se kraljevstva i carstva preko ovog grada: Konstantinovo kršćanstvo i Ostrogoti, Longobardi i italijansko kraljevstvo, Mletačka Republika i papsko sjedište (1181.-1185.).
Ipak, kompletna povijesna epoha je u sjeni literarnog djela koje se pripisuje Šekspiru: romantične, ali tragične priče o Romeu i Juliji.
Verona je turistički grad koji posjećuju hiljade, a ljeti desetine hiljada turista dnevno. Svima njima cilj posjete Veroni je samo jedan: doći ispod najpoznatijeg balkona na svijetu i Julijine kuće gdje je Romeo dolazio i udvarao joj se.
Turistička destinacija Verona je vrlo specifična: ispod Julijinog balkona je mjesto gdje se parovi, mladi i stari, zaklinju na vječnu ljubav i vjernost. Svako od njih na tren oživi najmoćniju priču Zapadne kulture i postane mali dio njenih snova.
Kada se prođe kroz mali tunel prije Julijine kuće i uđe u dvorište s otvorenim nebom, najednom vas zapljusne posebna energija. Nesumnjivo, energija ljubavi. Sve u momentu postane vedro, mladalački, živo. Shvatite da Šekspirova priča ovdje živi zahvaljujući stotinama hiljada turista, njihovim osmjesima i željama.
Pogled naravno leti prema jedinom balkonu na oronuloj fasadi. Za dva eura, moderne Julije odlaze na balkon i upućuju pogled prema njihovim džentlmenima u dvorištu. Žamor stotina posjetilaca se fokusira i na bronzani kip Julije. Parovi se uspinju na postolje, ruka ide ka grudima Julije i želja odlazi u kosmos.
Oko mene su male radnjice s natpisima srednjevjekovnih ljubavnika, na nekoliko mjesta su zidovi na kojima se ostavljaju poruke s imenima zaljubljenih te grafiti s imenima iz čitavog svijeta.
Za ostavljanje poruka i pisama često su se upotrebljavale žvakaće gume, a onda je Gradsko vijeće donijelo propis kojima to zabranjuje prijeteći kaznom od 500 eura. Zaštitar se brine da žvakaćih guma više nema, a poruke se postavljaju na table koje se povremeno mijenjaju. Jedna od radnji prima poruke za Juliju na koje odgovaraju volonteri iz lokalnog “Julijinog kluba”.
Međutim, i lokalna pošta je zatrpana gomilama pisama koje svake godine dolaze na adresu: “Kuća Julije, Verona”.
Julijino dvorište i kuća se nalaze u ulici Via Cappello. To sasvim prigodno podsjeća na Julijino prezime “Capulet”. Na prvom raskršću su putokazi prema kući, njenom grobu, muzeju, crkvi gdje su se ljubavnici u tajnosti vjenčali… Sve je, ovdje, u centru Verone, posvećeno ovoj ljubavnoj priči.
Kolona Južnokorejanaca, dvoje po dvoje, se pridružuje gužvi u dvorištu. Odmah im se pojavljuje osmjeh na usnama, fotoaparati rade, selfiji su tu, suveniri se kupuju. i oni postaju dio ljubavne magije.
Nikada ne treba potcijeniti moć priče o dvoje ljubavnika ovjekovječene u Šekspirovom djelu.
Znanje prosječnog turiste je o Romeu i Juliji skromno. Neki su nešto čuli o tome na TV, neki pročitali na internetu, poslušali priču od vodiča, rijetki i pročitali Šekspira. Ali, ostaje ideja, nada, romansa…
Činjenično stanje je slijedeće:
- Šekspir nije nikada bio u Veroni
- Najčuveniji balkon na svijetu je zapravo dodan na fasadu zgrade prije 100 godina
- Zgrada jeste pripadala “Cappello” familiji koji očito nisu isto što i “Capulet” familija; ali Gradsko vijeće Verone je otkupilo ovu zgradu od vlasnika 1905., izgradilo balkon i – turistička atrakcija je stvorena
- Verona zarađuje bogatstvo na priči o Romeu i Juliji, a dokaza za njihovo postojanje nema
I kada pomislimo da je italijanski grad našao zgodan način utemeljen na fikciji da podupire lokalnu ekonomiju, dalje istraživanje nudi drugačije odgovore.
Svojevremeno sam pisao o svojim sumnjama da je Šekspir autor “Šekspirovih djela”. Riječ je o čovjeku koji nije putovao i bio je jedva pismen. Ali, tko god da je autor sjajnih djela engleske književnosti, imao je pristup ljubavnoj sagi iz Italije.
Čini se da hronologija počinje s čuvenim Danteom Aligijerijem, koji je bio gost Bartolomeja Prvog u Veroni. U svojoj “Komediji” Dante progovara o rivalstvu familija Monteki i Kapuleti 1303. godine. To je godina koju koristi i Šekspir. Dvije stotine godina kasnije, kapetan Vicenza Luigi da Porto napisao je djelo “Historija o dva plemenita ljubavnika i njihovoj tužnoj smrti tokom vladavine Bartolomeja”. Za pretpostaviti je da je ovaj rad baziran na oralnoj tradiciji u lokalnoj zajednici o dvoje ljubavnika.
Kasnije ovu priču preuzimaju i drugi, da bi tokom XVI stoljeća na ovu temu pisali brojni autori (Matteo Bandello, Girolamo Dalla Corte, Arthur Brooke, William Painter). Šekspir je napisao svoju besmrtnu verziju 1569. koja je igrana u engleskom teatru. Čini se da je ona bila zasnovana na radu Williama Paintera i Arthura Brookea iz 1562.
Stotine godina nakon tragične smrti Romea i Julije, više nije toliko bitno da li se njihova priča odvijala onako kako je bilježi literatura. Ovdje je riječ o dvoje mladih koji, uprkos barijerama koje im nameće okolina, pokazuju da je ljubav jača od svega.