Piše: dr. Semir Osmanagić

Oktobar 2017., Firenca, Italija

U Firencu ulazim s pomješanim osjecanjima. S jedne strane, ovaj grad je mjesto rođenja Renesanse koja je zauvijek promjenila kulturološki izgled Europe. Italijanski jezik je ustanovljen prema dijalektu Firence. Dante Aligjeri je stvarao iz ovog grada. Kratkoročno glavni grad Italije, danas je zaštićen kao svjetska kulturna baština s mnogobrojnim galerijama i muzejima te fascinantnom arhtiketurom.

I upravo odatle izvire i ona druga, mračna strana najvećeg grada Toskane. Firenza je najmoćniji europski srednjevjekovni grad od XIV-XVI stoljeća. To je sjedište bogate i utjecajne familije Mediči koja je dala dvojicu papa i bila krvno povezana s nizom europskih dvorova. Zlatni florini iz Firence su finansirali razvoj industrije širom Europe, a njihovi bankari su posuđivali novac engleskim kraljevima za njihove ratove i rimskim papama.

U srcu grada je svjetski čuvena “Kupola” (“Il Duomo”), u crkvenom kompleksu. Bila je svjedokom najmračnijih europskih procesa.

Dolazak na glavni trg s ogromnom katedralom, zvonikom, samostanom i kupolom, impresionira. Slike naviru, te se odlučujem da ih kroz meditaciju jasnije vidim.

MEDITACIJA

Crkveni kompleks bio je ubjedljiv izraz moći i uticaja vladajuće elite. Arhitektura je instrument kontrole i manipualcije nad ljudima. Masivnost je utjerivala strah i osjećaj niže vrijednosti kod puka. Sakralna geometrija i figure utkane u fasadu su stvarale oreol negativne energije. Strahopoštovanje stanovnika i gostiju, omogućavali su vrhu hijerarhijske piramide osjećaj superiornosti, nedodirljviosti i potpune nadmoći.

*** 

Gaj Julije Cezar je osnovao Firencu prije više od dvije hiljade godina kao utočište za svoje vojne veterane. Antički Rim je bio simbol vojne superiornosti. Srednjevjekovna Firenca je evoluirala u simbol religijske i finansijske manipulacije koja je cvjetala (“florentia” – “flowering”) prije nekoliko stoljeća.