Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

MIT O ARGONAUTIMA, KONSTELACIJA, NEBESKA VRATA

Ocijenite članak
(2 ocjena)
The Argonauts on board the ship Argo, 420-390 BC
Foto izvor 

Ukratko, mit o Argonautima opisuje plovidbu grčkih junaka na brodu Argo. Brod je dobio  ime po graditelju Argu, a junaci su nazvani po brodu Argonauti (Argoplovci). Prema mitu to je bio prvi brod, koji je uopće sagrađen. Izgrađen je od drveta koje ne trune u moru, imao je pedeset vesala, bio je tako lagan da su ga junaci mogli nositi na ramenima dvanaest dana hoda. Sama je božica Atena nadzirala njegovu gradnju; ona je u pramac broda ugradila gredu svetog hrasta iz proročišta Dodone, koja je mogla govoriti i proricati.

Položaj na brodu određen je kockom. Vođa plovidbe bio je tesalski junak Jason. U plovidbi su, između ostalih, u ovoj „božanskoj družbi junaka“ sudjelovali graditelj Argo, kormilar Tifis, Heraklo, Tesej, mitski pjevač Orfej te blizanci Kastor i Polideuk, Zeusovi sinovi. Jasona je poslao njegov rođak, kralj Pelija, na daleko putovanje u Kolhidu na Kavkazu da nabavi zlatno runo, koje je nekoć pripadalo začaranom ovnu. Bog Hermo darovao je krilatog ovna Nefeli. Pelija se nadao da će Jason na tom opasnom putu poginuti. Argonauti su na svom putovanju prošli kroz mnoge opasnosti. Doplovili su do poluotoka, na kojem je živio kralj Finej; njega je oslijepio Zeus, jer ga je Finej razljutio. Zeus je slagao na Fineja Harpije, ptice sa željeznim pandžama, koje su mu otimale hranu. Argonautima je pošlo za rukom protjerati Harpije i spasiti ga da ne umre od gladi. Zahvalni Finej ih uputi kako će stići u Kolhidu.

Argonauti su, nadalje, morali proći između Simplegada. To su bile dvije ploveće stijene, čiji donji krajevi nisu sezali do morskog dna, sastajale bi se čim se između njih našao kakav predmet. Kad su došli do stijena, Argonauti su pustili goluba i on između njih poleti. Stijene su se sastale, ali su uhvatile samo golubov rep. Čim su se razišle, Argonauti su brzo prošli između njih, tako da su im stijene zahvatile samo krajnje daske. Otada su Simplegade ostale zauvijek nepomične.

Oplovivši zemlju u kojoj su živjele junačke žene Amazonke, Argonauti su stigli u Kolhidu. Ondje ih je čekala najteža zadaća. Zlatno runo visjelo je u gaju, a čuvao ga je strašan zmaj. Jasonu je pomogla Medeja, kći kolhidskog kralja, koja je zavoljela heroja. Ona je pomoću čarobnog soka uspavala zmaja, tako da je Jason mogao odnijeti zlatno runo sa stabla. Nakon toga krenuo je zajedno s Medejom natrag u svoju zemlju.

  1. Povratak Argoanuta

O povratku Argonauta postoji više različitih priča. Prema jednoj Argonauti su se vratili Dunavom. Zanimljiv je detalj iz knjige Gustava Schwaba „Najljepše priče klasične starine I", koji opisuje dio putovanja prema rijeci Istra (donji Dunav): „Njezini izvori žubore daleko na sjeveru u Ripejskim brdima, a obilne joj se vode izlijevaju polovicom u Jonsko, polovicom u Sicilijsko more. Kad je to Argo savjetovao, pokaza se na nebu široka brazda od duge u onom smjeru kojim su trebali ploviti. Povoljan vetar duhao je neprestano, a nebeski je znak svijetlio sve dok nisu sretno stigli do jonskog ušća rijeke Istra." (str. 135). Iz Dunava su, kroz njegovo ušće, isplovili u Jadransko more i došli do otočja Apsirtida (Cres i Lošinj. Od imena Apsirtide potječe današnji naziv Osor; tako se zove gradić na otoku Cresu i brdo na Lošinju.)

Dakle, isplovili su po toj teoriji preko današnje Istre u Hrvatskoj u Jadransko more, koja je morala u tadašnje vrijeme izgledala sasvim drugačije.

U mitu o Argonautima opjevana su drevna grčka putovanja po zlato i druge kovine; u njemu se sačuvalo i sjećanje na stari trgovački put, koji je išao Dunavom i povezivao europsko zaleđe s morem, a taj put je izbijao i na Jadransko more.



Motovun u daljini, poged sa stijene u Istarskim Toplicama.
Mogući nekadašnji plovni put do Jadranskog  mora. (Foto: Tatjana Suèec, 21.08.2008)
U knjizi Semira Osmanagića navodi: '... u “Povijesti Bosne i Hercegovine”, koju je izdao HKD “Napredak”, stoji: “Iz tih kolonija / misli se na Grke nastanjene na obali Jadrana / trgovci, koliko nam je do sada poznato, na dva mjesta su zašli u unutrašnjost, dolinom Neretve i k Japodima u Liku, očito preko Kvarnerskog i Planinskog zaljeva. Dakle, na mjestima koje je sama narav napravila lakše pristupačnim”.  Dakle, u historijsko doba more je preko nekog planinskog zaljeva dopiralo, vjerovatno, do Like. Dok u knjizi “Iliri” od Aleksandra Stipčevića (Školska knjiga, Zagreb) stoji: “…pokazuje poznati mit o Argonautima, prema kojem su Jazon i njegovi drugovi, nakon što su se u Kalkidi domogli zlatnog runa, svojim brodom Argom plovili niz Dunav, da bi njime izbili na sjever Jadranskog mora.”Apolonije sa Rodosa, koji je to putovanje Argonauta opisao, u III–em st. prije nove ere, vjerovao je kako je tako putovanje brodom od Dunava do Jadrana moguće. U putopisu / Periplus /, koji je nastao sredinom IV–og st. prije nove ere i koji se pripisuje anonimnom autoru zvanom Pseudo – Skilaks, navodi se da Dunav jednim svojim krakom utječe u Crno more, a drugim u Jadransko. Ako pretpostavimo da su taj drugi krak Dunava ustvari Sava i Kupa, uistinu je bilo moguće doći do Planinskog zaljeva, koji je, izgleda dopirao do Like. To bi bilo tumačenje gledano s današnjeg stanovišta i uzevši da je podatak o Planinskom zaljevu vjerodostojan. Ali, treba ostaviti mogućnost postojanja danas nepoznatih vodenih tokova.'

- detaljnije...

  1. 2. Sazviježđe Argonautska lađa
 Zanimljivo je da je u prošlosti „Argonautska lađa“ („Argo Navis“ ili jednostavno Argo) predstavljala sazviježđe, i to najveće. Međutim, sazviježđe Argo Navis postalo je preveliko, tako da je podijeljeno na nekoliko sazviježđa 

Naime, Argonautska lađa je predstavljala veliku, drevnu, sjevernu konstelaciju, koje sada nema na našem nebu, zbog precesije. Francuski astronom Nicolas Louis de Lacaille podijelio ju je u 18. stoljeću na tri zasebne konstelacije (dijelove broda): Hrptenjaču (Carina, Keel ili tijelo), Krmu (Puppis, Poop deck, Stern) i Jedra (Vela, Sails).

 

Argu nedostaju sjajne zvijezde, s izuzetkom Canopus-a, zbog njegove prisutnosti unutar glavnog toka galaksije Mliječna staza, uzduž južnoeuropskog horizonta. Danas Hrptenjača, kao dio bivše konstelacije Argo, sadrži zvijezdu Canopus, koja je druga po jačini svjetlosti na noćnom nebu.

 

Internacionalna Astronomska Unija (IAU) dijeli nebo na 88 službenih sazviježđa s preciznim granicama, tako da se svaki pravac pridružuje točno jednom sazviježđu. U sjevernoj nebeskoj hemisferi većina naziva je preuzeta iz tradicije antičke grčke te se prenijela u upotrebu i u srednjem vijeku. Dvanaest sazviježđa iz južne nebeske hemisfere Grci nisu bili u stanju promatrati te su njihove nazive u upotrebu uveli nizozemski moreplovci Pieter Dirkszoon Keyser i Frederick de Houtman u XVI. stoljeću, a prvi ih je katalogizirao Johann Bayer.

 

Prvih dvanaest su tzv. znakovi zodijaka. Osim ovih dvanaest, Ptolomej je naveo i drugih 36 (kojih sada ima oko 48, zbog podjele Argonautske lađe). Mnogo ranije ova je lista dopunjavana, kao prvo da popuni praznine među Ptolomejevim znacima (jer Grci su smatrali nebom i sazviježđa i tamni prostor između njih), i drugo da "popune" južno nebo kako bi europski istraživači putovali tamo gdje bi ih mogli vidjeti.


Image:Argo-hevelius.jpg
Slika Johanna Hevelius koja prikazuje konstelaciju Argo
Foto izvor:
http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Argo-hevelius.jpg

  1. 3. Legende 

U slijedećim primjerima iz raznih zemalja moglo bi se zaključiti da se radi o jednom događaju, s likovima pod različitim imenima u raznim legendama.

 

U Mezopotamiji (legend of Ara) predstavlja arku koju je sumerski Noa, Utnapishtim sa svojom ženom, koristio za vrijeme velike poplave.

 

U Egiptu je lađa prevozila Izidu i Ozirisa za vrijeme velike poplave u egipatskoj mitologiji. Oziris se identificira sa zvijezdom Canopus.

 

U Grčkoj je prisutan mit o Argu s Jasonovom „božanskom družinom junaka“ – Argonautima, koji su tijekom cijelog putovanja imali naklonost i pomoć Bogova. Sami su sebe na svojem pohodu predstavljali kao „božanske sinove“. Naime, družina je bila sastavljena od junaka, kraljeva i njihovih sinova te sinova samog Zeusa i drugih Bogova.

 

U kršćanstvu ta se konstelacija identificira s Noinom arkom. U Armeniji u ešmeadzinskom muzeju čuva se komadić drva za koji se tvrdi da je ostatak Noine arke. Armenci su, naime, uvjereni da je praotac Noa poslije sveopćeg potopa pristao sa svojom životinjskom zbirkom na planini Araratu i ondje su našli taj čuveni komad drva koji se čuva u Ešmeadzinu. Ararat je ugasli vulkan, simbol armenske svetinje i nacionalni simbol. Ta planina nalazi se na grbu Armenske Republike, iako se danas nalazi na području Turske.


Planina Ararat u Republici Turskoj
 za koju se pretpostavlja da je na njoj pronađena Noina arka
Izvor fotografije: http://www.stsvartanants.org/Images/mount_ararat.gif

Legenda o Canopusu: priče o ovoj zvijezdi u nekoliko mitologija povezuju se sa zvijezdom kojoj su ime dali Grci. Spartanski kralj Menelaj izgubio je svog kormilara, Canopusa u Egiptu, na otoku Pharosu kad se vraćao iz trojanskog rata. Ugrizla ga je zmija i on je umro. U čast Canopusa izgrađen je spomenik i grad. Prvoj zvijezdi koja je opažena da se izdiže nad spomenikom, posvećeno je njegovo ime. Drevni Canopus je mjesto gdje se nalazio Hram Serapisa, Serapeum, gdje je Ptolemej imao opservatorij. Pustinjski nomadi identificirali su Canopus s al-Fahl, mitološkom devom koja je predmet praznovjerja, priča i poslovica. Vjerovali su da njena plava svjetlost daje dragocjeno kamenje i da ima moć izlječenja. Izlazak al-Fahl označava godinu, pojavljivanje dana, kraj ljetnih vrućina i odbijanje mladih od mlijeka. Također, postoji predaja da su je koristili putnici u južnoeuropskoj hemisferi na isti način kao što se koristi zvijezda Sjevernjača na sjeveru. U šestom stoljeću, ruski i grčki pravoslavni hodočasnici koristili su zvijezdu kao svojeg vodiča, kada su putovali u samostan svete Katarine. Oni su nazivali ovu zvijezdu, zvijezda svete Katarine.

 

Iz navedenog bi se moglo sa sigurnošću zaključiti da:

-          priča o Argu još uvijek postoji i prenosi se dugi niz godina tijekom ljudske povijesti,

-          je postojala istoimena konstelacija na nebu.

Predstavlja li taj događaj, to putovanje s Argonautima, stvarni događaj ili nešto što tek treba otkriti. Točke, mjesta na Zemlji koje su zbog nečeg bile važne u prošlosti i preslikavaju se na na nabeskom svodu u obliku konstelacije? Ili obrnutno?

 

Pretpostavimo da je brod Argo zbog brzine bio „sveprisutan" na različitim mjestima s možda nadzornom svrhom, tako da je mogao vidjeti mnogo toga; imao je na pramcu oblik životinje koja se glasala, „greda koja govori". U ključnom momentu, brod je pružao utočište nekoj važnoj osobi.

Daljnji  zaključci:

•▲    drevnim narodima konstelacija Argo očito nije bila prevelika za orijentaciju njihovim brodovima na dalekim putovanjima. Vjerojatno zbog njihove napredne tehnologije:

•Δ       brod je napravljen od laganog materijala, lako je prenosiv kopnom, brz je u plovidbi,

•Δ       „greda koja govori i proriče" može se shvatiti kao instrument o čijoj svrsi se može zasad nagađati. Recimo da je to neka vrsta  kompjutera, navigacijskog instrumenta s drvenom zaštitnom maskom. Vizualan dojam je bitan radi  zastrašivanja, djelovanja na svijest ljudi, zbog zaštite instrumenta i broda, tj. posade.

•▲    kada bi se konstelacija Argo kompjuterski preslikala, položila kao mapa na Zemlju, možda bi bilo moguće prema zvijezdama iz konstelacije odrediti sva ključna mjesta na kojima su bili Argonauti,

•▲    Simplegad -„dvije ploveće stijene, koje su se sastajale čim se između njih našao kakav predmet" - može se shvatiti kao neka vrsta obrambenog oružja.

Nedavno je objavljen podatak da SAD nastoji projektirati vozilo - podvodni zrakoplov, koji bi imao karakteristike: podmornice (nevidljivost), zrakoplova (brzina i radijus kretanja) i broda (plovnost na površini vode) - tako da može letjeti, ploviti po olujnom vremenu i spuštati se u morske dubine. U izradi je potrebno postići dovoljnu lakoću da može letjeti i dovoljnu težinu da može ostati pod vodom.

Da se vratim na priču o Argonautima. Može li postojati veza između nečeg što u prvi mah izgleda da nije u nikakvoj vezi - npr. veza između Argonauta, deva, Solomona, Jeruzalema? Zašto su pustinjski nomadi identificirali Canopus s al-Fahl, mitološkom devom koja je predmet njihovih praznovjerja, priča i poslovica. Vjerojatno će „deva lakše proći kroz ušicu igle", nego što ću uspjeti sve pravilno povezati.

 

 

  1. Kraljevstvo nebesko

Naime, ako se „udaljim" od mita o Argonautima i zadržim upravo na „ušici igle", iz toga bi se moglo razviti slijedeće:

Postoje različita shvaćanja biblijskog Isusovog citata: „Lakše će deva proći kroz ušicu igle, nego bogataš ući u kraljevstvo nebesko." (Evanđelje po Mateju). Smatra se da je „Ušica igle" bilo ime jednih gradskih vrata Jeruzalema, uskih i visokih, preuskih da bi kroz njih mogla proći natovarena deva. Trgovci bi morali skinuti sav teret s deve da bi se ona mogla provući kroz gradska vrata.

U članku „Deve: Božji dar Beduinima", navedena je zanimljiva rečenica: „Pustinjski brodovi, običavaju reći Beduini za ova nezgrapna stvorenja. Dar Božji. (Ata Alla - God's gift)." (deva, kamila - jamel arapski). To me navelo iz nekog razloga na pretpostavku da su možda „deva" i „ušica igle" samo simbolični prikaz „svemirskog broda" i „nebeskih, zvjezdanih vrata". Nadalje, pojam „deva" na sanskrtskom jeziku označava poluboga ili osobu koja posjeduje božanske odlike. Marko Pogačnik u svojoj knjizi „Zmajeve linije" spominje „deve" kao stari izraz za slavenska ženska božanstva. Opisuje zmajevu liniju koja teče od litica na kojima stoji Devinski grad (danas Duino u Italiji), koji stoji na Devinskim spiljama, pa teče dalje kroz položaj središnjeg gradskog tornja u Kopru, preko Motovuna do rta Kamenjak. Druga zmajeva linija ide od Devinskog grada preko Poreča do rta Kamenja. Pogačnik spominje jedan arhetip Istre (uzorak sunčevog kruga), koji je povezan s križanjem zmajevih linija te kako prostor kroz dišne otvore komunicira s drugim svjetovima u energetskim odnosima i odnosima svijesti. Do neposredne komunikacije dolazi samo u rijetkim slučajevima i u velikim intervalima. Tada je čovjek u neposrednom dodiru s čuvarima identiteta neke regije. Navodi da su u hindu jeziku čuvari nazvani „devasi", a odgovarajuća grčka riječ je „angeloi" (anđeli).


Arhetip

Nastavimo s našom pričom, kormilar treba uspješno proći, dovesti brod, s one strane vrata, ulazi u drugu dimenziju, u Kraljevstvo nebesko. Iako shvaćanje Kraljevstva nebeskog, u osnovi, podrazumijeva potragu za gralom, ubijanjem zmaja. Naime, nitko neće ući u unutarnje Kraljevstvo nebesko dok ne pripitomi svog zmaja negativnosti. U tehničkom smislu može se reći da se radi o mjestu kamo se putuje, ali i odakle je došla posada odnosno „deva" - svemirski brod.

Također, postoje mnoga tumačenja Jeruzalema, a neka od njih su „nasljeđe Salema", „Solomonovo nasljeđe", „baština mira", „grad mira". Tko je zapravo mitski Solomon, graditelj prvog Hrama u Jeruzalemu? Ime „Solomon" tumači se između ostalog, kao „cjelovt", "harmoničan", „miran". Iz shvaćanja pojma Solomon moglo bi proizlaziti da je Solomon mogao, s naše točke gledišta, označavati određeni stupanj duhovnog razvoja, neku vrstu inicirane osobe koja posjeduje cjelovitost svojih osobnosti, harmoničnost unutar sebe i sa svojom okolinom te unutarnju mirnoću. Jeruzalem bi prema tom shvaćanju mogao biti grad iniciranih ljudi na visokim stupnju duhovnosti ili naprosto ljudi koji posjeduju osobine kojima dajemo odlike božanskog.

Dakle, ako se poveže legenda o Canopusu s pričama pustinjskih nomada koji su identificirali Canopus s mitološkom devom, zatim Isusov citat o „ušici igle" i Kraljevstvu nebeskom, pretpostavimo da vrata jeruzalemska vode direktno do određenih vrata u svemiru ili izvan njega. Izlaz na ta druga „nebeska, zvjezdana vrata" mogao bi se nalaziti u području zvijezde Canopus, koja se otvaraju u određenom trenutku godine, koji je pak možda određen u drevnom kalendaru ili već prema nečijem znanju o ritmovima disanja prostora u prirodi kroz dišne otvore, kroz koje prostor komunicira s drugim svjetovima. Pretpostavimo da je jedan od nostelja tog znanja bio onaj koji nam je ostavio u nasljeđe legendu o Argonautima. Vrata se moraju proći velikom brzinom za što je potreban iznimno brzi brod, jer je u protivnom prolaz pogibeljan. (postoji izreka: don't become a helmsman! - nemoj postati kormilar! Oni obično umiru tragično i na bolan način).

 „Vrata" su i ime božje. Jer, „ne spominji uzalud imena božjeg". Zašto? Jer bi u neznanju mogao završiti negdje odakle se ne bi znao i mogao vratiti. Ime božje otvara vrata, točnije kombinacije njegovog imena - otvaraju različita vrata i vode u različite svjetove i dimenzije. U kršćanskim obredima važnu ulogu ima služenje božične mise polnoćke u crkvi. Postoji vjerovanje da se u ponoć Božića i Sveta tri kralja otvaraju nebeska vrata, ali i da se 1. svibnja može otkriti zakopano blago. Tko danas ima te ključeve? Tko je nekad imao te ključeve? Jedan čovjek ili veći broj njih. Solomon. Mojsije kad je prelazio Crveno more. Jedan čovjek je zasigurno imao snop ključeva. Sveti Petar. Ključar. Dodijelio mu ih je Krist. Njegovi su bili ključevi Kraljevstva Nebeskog. Čisti Matrix, baš kao u filmu, koji također ima svojeg ključara Kinaza.

Ako se ide dalje u dublje značenje riječi argo, možemo doći do još zanimljivijih zaključaka. Naime, „argus" - u grčkoj mitologiji označava životinju koja je imala stotinu očiju. Figurativno označava budnog čuvara, stražara koji sve vidi. Engleska riječ  „ark" označava:  1. kovčeg, škrinju, 2. biblijski velik čamac, arku, 3. utočište (Noina arka), 4. Ark of the Covenant - zavjetna škrinja. Talijanska riječ za barku je „barca"- barka, dok je na francuskom „barque". „Argos" predstavlja i naziv pisma, npr:

Zanimljivo je kako pismo „argos" prikazuje simbol theta, koji sadrži u sebi različita shvaćanja kao što su: prvi simbol u nizu - simbol duše, Zemlje, arhetip Istre - sunčev simbol; kojom su možda Argonauti i plovili kroz „vrata Mirne" današnjim klancima rijeke koji vode prema moru. Drugi simbol u nizu shvaća se, prema različitim shvaćanjima iz raznih doba, kao sreća, zatim naselje/selo/grad. A, treći simbol predstavlja samorealiziranu osobu, boga, Sunce i zlato. Zlato u alkemijskom smislu predstavlja savršenstvo svih tvari na bilo kojoj razini, uključujući um, dušu i duh. A, mit o Argonautima je i zasnovan na potrazi za zlatnim runom.

Dakle, u mitu je prikazano simbolično kretanje u Univerzumu te dostizanje unutarnjeg i stvarnog Kraljevstva nebeskog odnosno razine Božanskog               

Arka/škrinja/kovčeg je metafora za spremnik, kutiju ili lađu (plovilo, letjelicu), pokretno svetište, koja čuva izvor stvaralačke svjetlosti (duše). Mi, kao duše, iskre smo svjetlosti svjesnosti, iskušavajući „unutar kutije" - virtualnu stvarnost unutar svete geometrije. Traganje za arkom je potraga za prirodom stvarnosti, stvaranjem i mjesto u kojem sve brzo nastaje u alkemiji vremena. Materijalno blago unutar škrinje dematerijalizira se kako se čovjek, njegova svijest, uspinje u skladu s Božjim zakonima. Otvaranje škrinje predstavlja objavu, i opasno je ako ju ne otvara vlasnik ključa.

Neukom nalazniku kovčeg s blagom predstavlja nešto što iz korijena mijenja njegov život, ali ne shvaća da ono pravo blago njegova osjetila nisu zamijetila. Simbol theta iz ovih gore pisma prikazuje ujedno i simbol zlata i boga, a oba su na simboličan način sadržana u kovčegu.

David, otac Slomonov, uspostavio je Jeruzalem donošenjem zavjetnog kovčega na vrh brda Morija.

S druge strane, ključ predstavlja simbol otkrića i prosvjetljenja, a time i vlasti (svjetovne i duhovne). Ovisno o stupnju razvoja ljudske duhovnosti, ključevi u rukama svjetovnog odnosno duhovnog rizničara, otvaraju vrata i godišnjim dobima te upućuje na tajanstveni svijet - na mjesta zemaljskih blaga, podzemna i nebeska carstva. U narodnim predajama postoji trava koja otvara sve brave, zlatni ključ (kojeg najčešće čuva zmaj ispod jezika ili zmija u svom leglu).

Nameće se pitanje: iz kojih razloga se vodi vječna borba u Jeruzalemu? Najdraža mi je scena u filmu „Kraljevstvo nebesko" u kojoj Balian pregovara sa Saladinom, kako bi spasio ljude iz Jeruzalema. Na kraju pregovora, Balian pita Saladina: „Koliko vrijedi Jeruzalem?". On mu odgovori: „Ništa" i ode. Okrene se natrag, nasmiješi se: „I sve."

I za kraj spomenut ću još jednu lokaciju: samostan Novi Jeruzalem, smješten na rijeci s imenom Istra, 60 kilometara zapadno od  Moskve. Utemeljio ga je patrijarh Nikon Moskovski 1656. godine, po uzoru na jeruzalemsku crkvu Sv. groba. Car Aleksej imenovao ga je Novi Jeruzalem, nako što je posjetio to mjesto i uočio sličnost sa Svetom zemljom. Rijeka Istra predstavlja rijeku Jordan, a građevina predstavlja „sakralni prostor" ili sveta mjesta Jeruzalema. U tadašnje vrijeme, patrijarh Nikon primio je nekoliko redovnika ne-ruskog porijekla koji su nastanili samostan, kojem je bila namjena da predstavlja multinacionalno Pravoslavlje Nebeskog Jeruzalema. Samostan su uništili Nijemci prilikom povlačenja iz Moskve za vrijeme drugog svjetskog rata. Većim dijelom je obnovljen.

Radi li se o pukoj slučajnosti da se u različitim zemljama spominju isti nazivi? I jesu li ta imena ključ ili ključevi s određenom funkcijom? Nadam se da će se pojaviti netko tko će razriješiti ovaj gordijski čvor.

Ključne riječi: Argo (Argo Navis, Argonautska lađa), Argonauti, Canopus (sveta Katarina, Oziris), deve, ime Božje, Istra (poluotok i rijeke), Jeruzalem, ključ, kovčeg, Kraljevstvo nebesko, mitološka deva (al-Fahl), Noina arka, opservatorij, Serapeum, Solomon, ušica igle, vrata

Tatjana Sučec, Hrvatska

03.05.2009.

Izvori:

  1. Pavao Pauš: „Povijest staroga vijeka", Školska knjiga, Zagreb, 1957, str. 116-118.
  2. Gustav Schwab: „Najljepše priče klasične starine I", Treća knjiga, Grafički zavod Hrvatske, 1985.
  3. Semir Osmanagić: „Bosanska piramida Sunca" (Prilog 1, U potrazi za alkama - autor priloga: Jovo Jovanović): http://www.alternativnahistorija.com/AH8.htm#5
  4. Lidija Bajuk Pecotić: „Kneja", Mozaik knjiga, 1999, str. 189, 219.
  5. Marko Pogačnik: „Zmajeve linije", Quantum, Zagreb, 1998, str. 53, 55, 58. i 60.
  6. Jan Ridpath's „Star Tales", Argo Navis - The ship Argo: http://www.ianridpath.com/startales/argo.htm
  7. Janez Stančić - Mark Borozin: „Ljepote i znamenitosti Sovjetskog Saveza", dio o Armeniji, Mladost, Zagreb, 1978, str. 194.
  8. Majda Matković: „Pentagon radi podvodni avion" - Večernji list br. 16129, 26.10.2008.
  9. „Deve: Božji dar Beduinima" („Camels: God's Gift to the Bedouin"): http://www.qatarvisitor.com/index.php?cID=412&pID=1217&pName=qatar-camels
  10. Śri Śrimad A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada: „Bhagavad-gita kakva jest" (1995), str. 733.
  11. Rudolf Filipović: „Englesko- hrvatski ili srpski rječnik", Šk. Knjiga i Grafički zavod Hrvatske, 1983.
  12. New Jerusalem Monastery, near Moscow:

http://www.sacred-destinations.com/russia/moscow-new-jerusalem-monastery.htm

  1. Jerusalem and Moscow: Apocalypse Postponed?: http://www.orthodoxengland.org.uk/jerusalem.htm

Upućuje se na web-stranicu:

  1. - fotografija konstelacije Argo Navis noću

http://www.starrynightphotos.com/constellations/argo_navis.htm

Argo (Arga) - „brza“ lađa.

Zadnje ažuriranje ponedjeljak, 18 maj 2009 19:41
Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved