Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

RAZGOVORI S PIRAMIDOM

Ocijenite članak
(15 ocjena)

Mr. sc. Domagoj Nikolić , Imotski 
Samostalni istraživač  
Parapsihološki uvid u Bosanskoj dolini piramida jula 2011.

Cilj ovog rada je skrenuti pažnju na važnost vidovitosti kao temelja kozmičke mudrosti jer je ona jedini pravi način uvida u svijet apsolutne istine koji postoji izvan dosega naših čula. Cilj je također proniknuti unutar uma metafizičara – graditelja Bosanskih piramida. Ovo je pionirski pokušaj koji će nam pomoći da pronađemo usku stazu istraživača izvančulnog svijeta i, nadamo se, pronalazača, metafizičkih zakona.

Vidovitost se oduvijek koristi kao znanstvena i filozofska metoda. I danas se psihički projekti stalno odvijaju u laboratorijama skrivenim od očiju javnosti gdje se istražuju i oblikuju tzv. rubni fenomeni. Sjetimo se samo projekta Montauk, Monarch, MKULTRA, Artichoke i drugih u režiji Američke vlade i pritom napomenimo da ta vlada nipošto nije izuzetak.

Svi ti neslavni projekti obavijeni su velom tajne. Tajnost je od vrhunske važnosti: jedan od temeljnih psihičkih programa jest stalno i sveopće zavaravanje javnosti koja naprosto mora biti uvjerena da su psihički fenomeni jednostavno – gluposti. Formula je jednostavna: kada bi objekti kontrole uma znali da se upravlja njihovim umovima, oni bi se odmah pobunili i automatski oslobodili kontrole. Psihičke operacije, odnosno Psyops, dio su razgranate mreže za mentalno upravljanje čovječanstvom pri čemu je kontrola nad javnim glasilima, religijskim, obrazovnim, marketinškim, privrednim, akademskim, financijskim, represivnim i političkim procesima od presudne važnosti budući da oni snažno utječu na ljudsku svijest i stalno kuljaju maglu konsenzusa koji se lažno prikazuje kao stvarnost. Cilj je ljude anestezirati od vlastite moći i stvoriti svijet prividne koristi u kojem materijalno i mehaničko ima primat nad duhovnim i suptilnim. U tom nakaradnom svijetu mašine i prisila imaju primat nad ljudima i duhom, a objektivno je ono što odredi mašina i nametne autoritet.  

Pritom je vrlo važno da objekti kontrole uma u tome sudjeluju prividno svojevoljno, da im se raspaljuju primitivni nagoni, da ih se zavodi laskanjem i podmićuje njihovim novcem, da ih se bičuje strahovima, traumama i beznađem, da u laži ulažu svoje nade, emocije, sredstva, ambicije, rad i da pritom stalno traže još, jer se ljudi emotivno vežu isključivo za ono za što se žrtvuju pa makar to bilo i potpuno krivo. Čak štoviše, tada se u njima rađa neki posebno tvrd inat, brana koju pravi ego ne bi li izbjegao suočavanje sa svijesti o vlastitoj ništavnosti. Tako ljudi postaju fanatizirani pobornici vlastite propasti koji do paroksizma razvijaju sado-mazohističku matricu lažnog društva čiji su doslovni robovi. Inat je, kako narod kaže, i magarca ubio.

Na tom tragu treba tražiti i razloge zbog kojih se jednostavna istina o postojanju Bosanskih piramida uporno pokušava zataškati. Iako je istina sama po sebi ogromna snaga, ne treba potcijeniti moć općeg ludila i manipulacije, jer „svetu lampu lud vjetar ugasi“. Nametnute i podmetnute lažne slike zavode ljude, a jednom kad se ovlada njihovim umovima, ljudi dalje sami u tako određenom pravcu upućuju svoja stremljenja i djelovanje, a, što reče Njegoš, „što ljudi hoće, to i vrijeme trpi“. Tako se posredno utječe na duh vremena. Analogno i suprotno tome, kao što se laž ne može nametnuti bez lažnih institucija, tako se ni istina ne može objaviti bez medija u kojima će sjati, odnosno ljudi, slobodnih duhovnih subjekata, koji će je svjedočiti i postvarivati.  

Bez obzira na dimnu zavjesu propagande, na suprotnom kraju spektra postoji čista, nepomućena istina koja se ostvaruje kroz jednostavnost, ljubav i ljepotu. Individualni mediji, produhovljeni ljudi i drevne duhovne škole postoje također takorekuć oduvijek. Svi smo manje-više čuli za brojna proročanstva i proročišta: od delfijskih misterija do Tarabića i ruske djevojke Anastazije. 

Spomenimo i to da su mnogi znanstvenici i ugledni ljudi na prijelazu 19. u 20. stoljeće, dakle u prijelomno doba razvoja moderne znanosti, bili članovi spiritističkih društava. Spomenimo samo Lorda Kelvina, Oliver Lodgea, Alphreda Wallacea i napose Williama Crooksa, pronalazača vakuumskih cijevi koji je posebno utjecao na Teslu i u poznijoj životnoj dobi postao njegov intimus. Ti vrhunski znanstvenici proučavali su brojne parapsihološke fenomene poput levitacije, telekineze, telepatije, automatskog pisanja, pojava svjetlosnih objekata i fantoma itd. Od trenutnih članova jednog od takvih društava spomenimo Ruperta Sheldrakea, jednog od vodećih biologa i biokemičara u svijetu. Za naš eksperiment je posebno značajno da je Tesla je vrlo  srdačne odnose održavao sa hinduističkim mistikom i mudracem Swamijem Vivekanandom te koristio izraze Prana i Akasha za energiju i masu, odnosno materiju. 

Ni drevni graditelji Bosanskih piramida nisu razmišljali poput današnjeg dogmatika koji prikovan uskim interesom pljuje s visine križa sklepanog od greda predrasude i samozadovoljstva, niti se misterij Bosanskih piramida može objasniti s gledišta obmanute javnosti koja to i nije, jer se njome upravlja tajnim metodama. Dapače, koliko je ludilo uznapredovalo pokazuje i jednostavna činjenica da je inzistiranje na konsenzusu upravo suprotno pojmu istraživanja, jer svako istraživanje nužno izlazi izvan granica konsenzusa.

Suprotno tome, očito je da su drevni graditelji Bosanskih piramida lako prelazili preko prividnih ograničenja koja nameće čulni svijet. Tako i današnji istraživači jednostavno moraju smoći hrabrosti i nadahnuća da krenu njihovim stopama i izađu iz luđačke košulje u koju ih je svezala ideološka tiranija koja se prodaje za znanje, a koja je izgubila bilo kakav dodir s duhovnom i humanom sferom. Dovoljno se samo prisjetiti suludog eksperimenta s razbijanjem atoma koji svoju logičnu posljedicu upravo dostiže u Fukushimi. Na to zgarište primitivne zablude poslani su vatrogasci sa šmrkovima, a bezbrojni građani ostavljeni su na nemilost manipuliranim činovnicima, nominalnim znanstvenicima. Oni, naravno, ne izgaraju od želje za sudjelovanjem u tom spontanom eksperimentu oslobađanja ogromne količine energije, budući da, navodno, imaju preča posla u Cernu, jer tamo, navodno, traže Boga (hvala profesoru Velimiru ABRAMOVIĆU na ovom suštinskom uvidu kao i mnogim drugim). A možda je ima više veze s tim što u Ženevi ima više para i dobrih restorana, a područje Ženevskog jezera je trenutno, uzgred budi rečeno, povoljnije po zdravlje čovjeka of prefekture Fukushima. Inače, traženje Boga ciklotronom ispod zemlje je ravno traženju kauboja čekićem u katodnoj cijevi televizije.  

No, da se ne uobrazimo. Svi mi se krčkamo u elektromagnetskoj juhi koju sve jače griju brojne antene i parazitske frekvencije koje se šire sa svih strana. Današnji inženjeri i fizičari u pravilu nemaju nikakvu primjedbu na takvo stanje stvari zato što su vjerni vazali svojih korporacijskih lordova i u znoju lica i krvi roda svog zarađuju svoj bijedni kruh, a najčešće i to na kredit koji će ostaviti svojoj djeci u paketu vlastitih zabluda. Njihova glavna teorija i žrtva je zarada na oltaru Boga novca. Pitanja morala određuju takozvani funding i ideologija, što nije ništa drugo do skrivena prisila. Kako piše u Ivanovom evanđelju „primaju slavu jedan od drugoga, a ne traže slave koja dolazi od Boga.“ No, budući da im se ne može pomoći, treba ih blagosloviti i pustiti da dalje nastave u istom pravcu.

A što je to zapravo teorija, pojam u kojeg se svi ti činovnici danas toliko kunu i s čijeg grudobrana reže na svakog tko se približi?

Sama riječ teorija dolazi od grčih riječi theo (Bog) i horia (gledanje) što znači da je riječ teorija dakle, gledanje u Boga. Teorija teži u teofaniju, božje prikazanje, odnosno božju objavu, a ona ima uvijek katastrofalne, bolje rečeno, apokaliptične posljedice. Dakle, prisustvo ovolikih teorija siguran je znak božje objave, ali s razlogom treba vjerovati da spoznaja božje neogranićene moći ima svoju fizičku manifestaciju čije razmjere i posljedice primitivac ne može drugačije shvatiti osim na vlastitoj poderanoj koži. Dakle, postoji magarad koja se ne može urazumiti molitvom i darovima, ali se onda taj magareći inat riješi batinom koja magarcu odere kožu s leđa.

Prisjetimo li se antičkog mita o Semeli, onda ćemo uvidjeti da spoznaja Božjeg uma potpuno apsurdan pokušaj, jer će bilo koji smrtnik koji pokuša vidjeti Boga biti uništen. Kap ne može postati čitav ocean, ali može biti dio oceana, može se ljujati zajedno s njim u rezonanciji s njegovom iskonskom vibracijom i tako primiti njegovu mudrost, vječnost i moć. Uzalud je tome protusloviti i opirati se, jer pojam Boga daleko nadilazi ograničenja ljudskog poimanja, tako da je svaki izravni pokušaj spoznaje i gledanja u Boga smrtonosan ili, u najblažem slučaju, vodi u ludilo. To se dogodi kad ljudski ego koji želi sve kontrolirati pokuša glumiti boga nad Bogom. La illaha illalah, kaže šehadet, osnovna inicijacija u prostor kozmičke mudrosti na putu Islama, „nema Boga osim Boga“. Slika slavnog slikara Rubensa na simboličan način prikazuje što se desi kad materijalno biće pokuša ostvariti kontrolu nad kozmičkim.

 
Slika 1: Peter Paul Rubens, „Semelina smrt“

Ove gornje riječi označavaju granicu mišljenja i to je najbliže teoriji koliko joj uopće možemo prići. Boga se, kratko rečeno, ne može vidjeti, ali ga se može osjetiti u sebi i u svom ljubljenom bližnjem kao samilost, ljubav i ljepotu. Svemir, dakle, djeluje potpuno na principu empatije, simpatije i estetike. To je pravi Bog, jedini Bog, kojeg ne možemo vidjeti, ali možemo osjetiti njegovu sveprisutnost svuda i u svemu.

Međutim, primitivcu se Bog u prirodi uspješno krije iza prividnih kontradikcija svetog logosa, analogno kao što se primitivac Bogu bezuspješno pokušava skriti iza šljašteće odjeće, tostera ili ciklotrona. Allah je, kaže Kur'an, najveći varalica. Dakle, nema teorije kozmosa, jer se Boga ne može vidjeti. Bog je najveći varalica, jer ne ostavlja vidljive tragove. Nama, dakle, kao slobodnim misliocima ostaje jedino mogućnost da svoj duh čistimo, uzdižemo i putem eidetičke vizualizacije slika, koje se trenutno i stalno šire iz centra božje emanacije, iz centra galaktičke sfere čitavim svemirom, spoznajemo kozmički zakon i primjenjujemo ga u praktičnoj formi. Mi, dakle, možemo samo otkrivati već postojeće zakone božanskog logosa, a izmišljanje i izumljavanje su posve sigurno apsurdne, sotonske djelatnosti koje podmeću demonski rog za božju svijeću. Time se dobivaju samo prividna rješenja koja se neminovno supstancijaliziraju kao crne rupe i nerješivi problemi čovječanstva tako da je tu sigurno đavo u pitanju. 

Svemir nije sam po sebi neobjašnjiv, već je čovjek upao u zamku vlastitih čula koja ga navode u zabludu. On misli, izmišlja, više ne zna što da misli i na kraju izludi. Pravo znanje je jedino hipostazija, uočavanje i primjena prirodnih, božjih, već postojećih zakona koji se ne mogu iskazati u linearnoj formi, ali se pojavljuju pred očima čistog medija, vidovnjaka, kao savršene pokretne slike i simboli. Eidetičku vizualizaciju Tesla je koristio i stoput praktičnim izumima osvjedočio kao legitimnu znanstvenu metodu, a danas se ona smatra bolešću koja se liječi farmaceutskim drogama koje psihička tiranija naziva lijekovima. 

Jedina prava istinska teorija svemira je, dakle, da nema teorije svemira, da ne postoji i da je ne može biti, a sve ostalo su laži, zablude i iluzije koje u najboljem slučaju nameće naš misaoni aparat, danas toliko idealizirani intelektualni razum. U najgorem slučaju to nameću manipulatori i obmanjivači, a svi smo svakodnevni i tužni svjedoci činjenice da toliko slavljena takozvana racionalnost ima itekako iracionalne posljedice. Još su drevni Egipćani znali da je središte uma u srcu, a ne u mozgu.  

I tu se krije i odgovor na pitanje zbog čega Tesla nije ostavio teoriju svojih najvažnijih uvida i izuma: ona ne postoji niti može postojati. Iz istog razloga ni Pitagora nije ostavio nikakvo pisano djelo. Svaka je teorija kozmosa apsurdna, jer je nužno ograničena, a time i kriva. Ona je, naravno, i opasna, jer se nje, posve sigurno, žele dočepati ograničeni idioti i zloupotrebiti na propast čovječanstva. O Bogovima, dakle, nema znanja, kako kaže predsokratski filozof Melis, niti je lijepo, niti mudro govoriti u njihovo ime. Čim netko uzima tu povlasticu, to je osnov za sumnju i znak za uzbunu. Dakle, čovjek spoznaje puno istinu tek kad postane jedno s Bogom, a to dolazi tek pošto duša napusti tijelo i sjedini se s božanskim. U našom svijetu prividno živih, a po Krishnamurtiju nikad nismo bili mrtviji, to mogu samo vidovnjaci ili jasnovidci, a običnim smrtnicima, ponešto se otkrije tek kad umru, a mnogima čak ni tad: oni su slijepci koji se bjesomučno vrte na karmičkom Kolu fortune koja nije sreća nego kob, dakle sudbina koju pokreću mračne sile neosviještenog i nepoznatog.

I tako, govoriti, točnije naklapati, o teoriji svemira čime se rado bave mnogi robovi karme, činovnici ideološke tiranije koji sebe nazivaju znanstvenicima, potpuno je apsurdan čin, ravan, na primjer, pečenju o muzikalnosti zgrade. Međutim sudjelovanje u Božjoj kreaciji nevjerojatno je kreativan čin, a sastoji se od prosvjetljenja i nečinjenja. To mogu jedino mediji, jer oni su kristali u kojima se pojavljuje svjetlost Božjeg uma. Pitanje takozvane objektivizacije je u najmanju ruku složeno, a vjerojatno i apsurdno, jer je odnos s Bogom nužno osoban zbog toga što smo svi mi različiti prijemnici koji na različite načine primaju božje slike iz centra svemira. Budući da se centar beskraja nalazi u svakoj njegovoj točki, s Bogom najlakše i najbolje komuniciramo unutar sebe, jer je to jedini komunikacijski kanal koji je upravo za nas podešen. Bog se nalazi u srcu našeg srca i zaludu ga tražimo igdje drugdje, a na svijet oko sebe kreativno možemo djelovati jedino putem srca kao što kozmos djeluje i širi svoju moć i utjecaj iz centra vlastite sfere.

Kao što se kozmos čitavo vrijeme razvija i na sebi radi, tako je područje ljudske akcije opravdano isključivo kada je „prema unutra“ i zato svaki pokušaj popravljanja svijeta „izvan sebe“ umjesto božanske utopije rađa demonsku distopiju. Iz tog razloga, nezaobilazno, prije nego se promijeni svijet, moraju se mijenjati ljudska srca, a to je individualni čin i jedina prava manifestacija slobodne ljudske volje.  

Komuniciramo, dakle, s bogom samospoznajom, nekom vrstom fantazmagorije putem simboličkih slika, snova koji se pojavljuju iz srca probuđenog čovjeka koje je u kontaktu s centrom kozmičke emanacije. Potom se te slike dubokim proživljavanjem i introspekcijom vizualiziraju u praktične, primjenjive oblike. Dobar medij je rijetko u krivu (distorzija je veća ili manja, ali uvijek u skladu s protočnošću medija), ali istraživač se mora navići postavljati prava pitanja i svoj misaoni aparat uskladiti s čistim filozofski ispravnim razmišljanjem (u antičkom, a nikako u nekakvom postmodernom smislu koje ni samo za sebe ne zna što jest). Vjerojatno jedina ispravna metoda je da istraživač sam postane medij da bi sam, eventualno, mogao u prečistom kristalu vlastite duše ugledati laki purpur božjeg irisa i osjetiti ljepotu i nadahnuće božanskog zanosa. 

U tome se nalazi najveće ograničenje ovog rada. Dakle, ako itko treba podnijeti kritiku zbog eventualnih rezultata ovog parapsihološkog istraživanja to je pisac ovog teksta.

U najboljem slučaju stalno učimo. Svrha ovog rada nije ustanovljavanje konačne istine već da se navikavamo na metodu iskonske komunikacije s kozmičkim koja je mnogo više od znanja pod kojim čovjek stenje kao magarac pod knjigama. Do kozmičke mudrosti dolazi se putem oslobađanja od čulne obmane našeg misaonog aparata. Čišćenjem duše uspostavlja se komunikacijski kanal s centrom sfere i tako dolazi do samospoznaje i vodivitosti. Ta jedina ispravna metoda mnogo je bliža suzdržavanju, postu, kontemplaciji ili meditaciji nego neurotičnoj akciji bjesomučnog eksperimentiranja. Bilo kojim putem da čovjek krene prema istini i spoznaji, ako bude dovoljno dosljedan, istinoljubiv, uporan i marljiv, doći će do točke kada bilo koja teorija suviše ograničava njegov um i duh. Zašto? Zašto što je priroda genija ta da mu um radi kao priroda (Goethe), a priroda, odnosno kosmos, logos ili Bog, sam po sebi je ljudskom razumu nedokučiv.

U našim okolnostima odlazak na astralno putovanje je , posve sigurno s obzirom na društvenu klimu, pitanja odgoja, obrazovanja i opće stanje stvari, nevjerojatno hrabar čin. Zahvaljujemo našem prijatelju dr. Semiru Osmanagiću što nam je omogućio ovaj rad. Projekt Bosanskih piramida u Visokom vjerojatno je jedinstveni istraživački projekt kozmičke magnitude u svijetu u kojem su ovakve metode dozvoljene. S obzirom na naše iskustvo, ne samo da su dozvoljene, nego su i dobro došle. 

Medij je Sanja Nikolić, iscjelitelj pranom i shiatsu praktičar sa dugogodišnjim iskustvom. Sanja se duhovnim disciplinama bavi od sredine osamdesetih godina. Učila je, između ostalog, na Kushi Institutu u Bostonu, članica je Europske shiatsu federacije, a iscjeljivanje pranom učila je na Institute for Inner Studies po metodi koju je ustanovio Master Choa Kok Sui. Pitanja je postavljao njezin suprug Domagoj Nikolić, samostalni istraživač megalitskih građevina, pretpovijesti, povijesti i ezoterije. 

Opis aktivnosti

Istraživanje se sastoji od dvije posjete piramidama i jednom seansom komunikacije na daljinu. Posjete su obavljene 17. i 31. jula 2011., a komunikacija na daljinu ostvarena je jednom u međuvremenu.

Prije 17. jula Sanja nije nikada bila u Kompleksu tunela Ravne, niti je ikada ranije bila na tumulu u Vrtanici. Samu Piramidu Sunca posjetila je jednom ranije. Sanja kao medij, nakon što uspostavi prvi kontakt sa subjektom za što je koji nužan i fizički, vizualni kontakt, može potom komunicirati i na daljinu. Tako se, očito, uspostavlja rezonancija. Pitanja su postavljena dva puta, jednom u neposrednom kontaktu a drugi put na daljinu. Objavljujemo sve odgovore koje smo dobili redom kojim su došli. Dakle, u prvom redu su odgovori iz neposrednog kontakta, u drugom su „na daljinu“ i u trećem su oni iz ponovog neposrednog kontakta.

Pitanje je preciznosti postavljenih pitanja, terminologije, ali i, naravno, koliko su odgovori koje smo dobili precizni, a točan odgovor na sva ta pitanja dati će samo buduće vrijeme kroz koje će se daljnjim istraživanjima polako rasvijetliti istina. Za sada možemo kazati da smo zadovoljni konzistentošću odgovora. Potrebno je kazati i to da se Sanja nakon seanse uglavnom ne sjeća odgovora, a često ni pitanja, tako da se radi o stanju izmijenjene svijesti. Ona nije vezana ni na koji način za intelektualnu pozadinu tih pitanja i osobno je indiferentna prema odgovorima.   


Slika 2: Koncentracija medija

Tumul Vratnica:

Na vrhu se nalazi jako snažno energetsko zračenje u obliku velike zrake ovalnog presjeka. 

Vrh Piramide Sunca: 

Na vrhu Piramide Sunca nalazi se velika energetska zraka te najmanje na dva mjesta može se naći voda. Konfiguracija terena je dosta teška i tako da je teško utvrditi oblik te zrake.

Domagojev komentar:

Izgleda da je piramida, kad je bila u funkciji, sama transportirala vodu iz svoje unutrašnjosti sve do vrha. Budući da je voda i dalje prisutna pri vrhu, vjerojatno i funkcija piramide nije do kraja uništena. Zanimljivo je da je i Teslin Toranj Wardenclyffe, koji ima mnogo zajedničkih strukturnih i funkcionalnih točaka s Piramidom Sunca, imao ugrađen sistem za pumpanje vode do vrha strukture i to pod pritiskom od 30 atmosfera. Možemo pretpostaviti da su strujanja i vrtloženja vode u unutar nabijene metalne sfere na vrhu antene Kule Wardenclyffe proizvodila posebne efekte. Analogno tome možemo razmišljati i sličnim efektima vrtloženja vode unutar sada nepostojećeg piramidiona koji se nalazio na vrhu Piramide Sunca. Nehercijanska energetska zraka čije je postojanje već ranije dokazano pokazuje da je piramida zaista načinjena kao rezonator i oscilator kompleksnog spektra frekvencija. To pokazuje da je  funkcija piramide imala različite efekte u eletromagnetskom pa i mehaničkom i materijalnom spektru.

Budući da se radi o Piramidi Sunca, uvijek je uputno razmišljati o zlatu, jer je alkemjski i simbolički zlato uvijek povezano sa Suncem. Poznat je slučaj kandaskog inženjera Lloyd Meara koji je kao stručnjak za metalurgiju i rudarstvo dugo proučavao nesvakidašnju pojavu zlata u rijekama Yukona na sjeveru Kanade. Ustanovio je da, bez obzira što ne postoje zlatne žile u koritima tih rijeka, tragači za zlatom svake godine na istim mjestima u istim potocima pronalaze približno iste količine zlata. Proučavajući taj fenomen ustanovio je da se zlato stvara u samoj vodi: voda zapravo pravi zlato. Taj rijedak fenomen izgleda da na neki način ovisi o geološkoj strukturi stijena kojima te vode prolaze. Voda se putem pročišćava te kupi određene energije i pod određenim uvjetima potom zlato se u njoj spontano pojavljuje. To bi značilo da neke vode pod određenim uvjetima sponatno izvode alkemijske procese i proizvode zlato.

 Fenomeni vode neodvojivi su od svih prirodnih oscilatora i drevnih megalitskih građevina. U Daorsonu, na primjer, imamo misterioznu cijev spiralnog oblika koja je ništa drugo do vještački napravljen tunel savršene preciznost koji je prema tragovima kalcifikacije očito služio za transport vode. Njemački istraživač Stefan Erdman koji je više od 40 puta boravio na platou Gize, postavio je hipotezu da je Nil povezan s Keopsovom piramidom posebnim vještačkim kanalom, a da je jedna od funkcija piramide bila i funkcija vodene pumpe. To je dokazano i eksperimentalnim putem.


Slika 3: Zidine kraljevskog grada Visoki pune su željezne rude

U kamenju srednjevjekovnog grada Visoki nalazi se velika količina željezne rude tako da se to kamenje posve sigurno može magnetizirati. S razlogom pretpostavljamo da je pri izgradnji srednjevjekovnog grada korišten lokalni kamen. Napomenimo i to da srednjevjekovni gradovi, osobito kraljevski, nikada nisu ovisili o kišnici za opskrbu vodom, već su za vodosnabdijevanje uvijek koristili vlastite bunare. Ukoliko bunara nije bilo, mjesto je bilo nepodesno za izgradnju grada i na tom mjestu se ne bi gradilo. S razlogom možemo pretpostaviti da je dotok vode bio jači kad je piramida bila u punoj funkciji. O utjecaju energetskih polja na dotok vode, te o vodi koja ljubi vrhove i čiji dotok ne ovisi o gravitaciji pisao je još Leonardo u svom čuvenom traktatu „O vodi“.

Kompleks tunela Ravne

Potom smo otišli u tunele. Prvo smo posjetili jajoliki megalit, a potom K-2. 

Jajoliki megalit

Pitanja je, dakle, postavljao Domagoj, a Sanja je medij kroz koji se odgovori artikuliraju. 


Slika 4: Jajoliki megalit s orbom u trenutku komunikacije
 

- Funkcioniraju li dijelovi trodijelnog megalita K- 1 odvojeno?  - Ne. – Ne. – Ne.

- Funkcioniraju li kao cjelina? – Da. – Da. – Da.

- Nalazi li se nešto ispod „poklopca“ okruglog megalita?  - Ne. – Ne. – Da.

- Postoji li prazan prostor u njegovoj nutrini?  – Da. – Da. – Da. 

- Predstavlja li ova kompozicija fizički izraz svog energetskog zračenja? – Da. – Da. – Da.
 

Usputni kamen

Hodajući dalje tunelom prema megalitu K 2 uz put se nalazi drugi keramički kamen koji stoji naslonjen uz rub tunela. Kad se osvijetli baterijskom lampom pod određenim uglom na njemu se ukaže čudan čovjekoliki lik koji podsjeća na vanzemaljca. 

Je li to zaista slika vanzemaljca?  – Da. – Da. – Da.

Predstavlja li graditelje piramide? – Da. – Da. – Da,

Da li dolaze iz planetarnog sistema oko zvijezde Sirius?  – Da. – Da. – Da.

Megalit K-2 odnosno Dragi kamen

Potom smo prišli megalitu K-2. Žurili smo prema njemu jer je Sanju jako privlačio. Njegova aura je izuzetno snažna i izlazi izvan prostora u kojem se nalazi tako da čim mu netko hodnikom priđe iz oba pravca automatski se nalazi unutar njegove aure jer ona nadilazi prostor u kojem se nalazi u svim pravcima. Nju sada posjetilac tunela ni na koji način ne može izbjeći. Vodiči koji često sjede u njegovom okruženju osjetili su da on prepoznaje i liječi ljude. Vodič Šeta na primjer s ushićenjem priča o o prepoznavanju i tegobama u koljenu koje nestaju u blizini megalita.


Slika 5: Osim što Sanjin fizički stav podsjeća na komunikaciju srcem prikazanu na stećcima, može se primjetiti i ukazanje orba na njezinim grudima, točno na mjestu srca

Megalit K2 svakako ostavlja dojam živog stvora i da pulsira poput nehercijanskih valova, kao srce ili tijesto koje se diže i spušta. Iako je na dodir hladan, ostavlja dojam da je topao. Vrlo je prijateljski nastrojen. Njegovo zračenje je blagotvorno. Sanja je utvrdila da su mu sve čakre aktivne osim trećeg oka, što je vrlo zanimljivo jer je i sama piramida sunca u istom stanju. Budući da piramidion piramide ne postoji, njezino svevideće treće oko sada je sklopljeno. Megalit, dakle, reflektira stanje piramide što uopće nije iznenađujuće zbog njihove hologramske veze, budući da je megalit dio tog velikog kompleksnog rezonatora, odnosno, sigurno bi bolje bilo kazati, višedimenzionalnog bića.

Pri prvoj posjeti megalit je ostavljao dojam ushita, sreće i radosti, a drugi put je bio malo potišten. Sanjin susret s njim bio je vrlo emotivan i prizivao je sjećanje na neku vrstu iskonske povezanosti. Bio je to u najmanju ruku susret starih prijatelja. To nije baš lako objašnjivo sa stanovišta ukrućenog u uobičajeno poimanje stvarnosti, ali je svakako stvarno i jasno vidljivo. 

Megalit kaže da on postoji kao neko više biće na višem dimenzionalnom stupnju, a ovo što vidimo očima je samo njegov izraz u jako uskom ograničenju trodimenzionalnog svijeta. Zrači iznimnu dobrotu i s ushitom reagira na pitanje da se on zapravo zove Dragi Kamen tako da je naš prijedlog da se ovaj megalit koji ima sve metafizičke osobine srca nazove svojim pravim imenom, a to je Dragi Kamen. 

 
Slika 6: Prekrasni orb izlazi iz megalita za vrijeme komunikacije

 Prenosimo dio toka razgovora. 

Da li su piramide pravili vanzemaljci? – Da. – Da. – Da.

Da li su oni još prisutni na zemlji? – Da. – Da. – Da.

Da li su se fizički prilagodili boravku na zemlji? – Da. – Da. – Da.

Da li su oni vidljivi ljudskom oku? – Da. – Da. – Da.

Da li su fizički slični ljudima? – Da. – Da. – Da.

Da li je to čitava ljudska rasa? – Da. – Ne. – Da.

Da li je megalit u kontaktu sa svojim tvorcem? – Ne. – Ne. – Da.

Čeka li nekog? – Da. – Da. – Da.

Da li se radi o jednom čovjeku? – Da. – Da. – Da.

Da li čeka da se objavi tom čovjeku? – Ne. – Ne. – Da. 

Da li čeka da se taj čovjek objavi njemu? – Da. – Da. – Da.

Da li je njegova svrha objava? – Da. – Da. – Da. 

Da li je na njemu prikaz reljefa Doline piramida? – Da. – Da. – Da.

Da li je pukao zbog križanja vode ispod? –  Ne. – (Nejasan odgovor.) – (Nejasan odgovor.)

Da li on sada treba biti upravo takav u fizičkom smislu? – Da. – Da. – Ne.

Da li u njemu nešto ima? – Da. – Da. – Da.

Da li je to ključ? –  Da. – Ne. – (Nejasan odgovor.)

Da li je taj ključ materijalan? – Da. – Da. – Da.

Da li ima oblik ključa? – Ne. – Ne. – Ne.

Da li je bitan materijalni aspekt ključa? – Da. – Da. – Da. 

Da li je energetski aspekt ključa bitan? – Da. – Da. – Da.

Da li je napukao zato što je na putu otvaranja? – Ne. – Ne. – (Nejasan odgovor.)

Da li je to Božji ključ? – Da. – Da. – Da.

Da li se šifra tog ključa nalazi kod čovjeka kojeg čeka? – Da. – Da. – Da.

Da li megalit ima prsten? – Da. – Da. – Da.

Da li je on sam čovjek kojeg čeka? – Ne. – Ne. – Ne.

Da li je on isto biće? – Ne. – Ne. – Ne.

Da li je na istoj frekvenciji poput onoga kojeg čeka? – Da. – Da. – Da.

Je li on ti? – Da. – Da.  – (Nejasan odgovor.)

Da li ima još ljudi koji su takvi? – Da. – Da. – Da.

Jedan? – Ne. – Ne. – Ne.

Mnogo? – Da. – Da. – Da.

Svi? - Ne svi. – Ne svi. – Ne svi.

Samo dobri? – Da. – Da. – Da.

Jesu li tuneli bili poplavljeni kad je piramida bila u punoj funkciji? – Ne. – Ne. – Ne.

Jesu li bili ispunjeni nekim materijalom? – Ne. – Ne. – Ne.

Je li čovjek mogao boraviti unutar tunela kad je piramida bila u funkciji? – Ne. – Ne. – Ne.

Da li je piramida sada u funkciji? – Da. – Da. – Da.

Kolikim kapacitetom ona radi? – 20%. –  30%. – 25%.

Da li je proizvodila zlato? – Da. – Da. – Da.

Srebro? – Da. – Da. – Da.

Unutar tunela? – Da. – Da. – Da.

Unutar vrha piramide? – Da. – Da. – Da.

Putem vrtloženja vode na određenoj frekvenciji? – Da. – Da. – Da.. 

Da li je piramida nepopravljivo oštećena? – Ne. – (Odgovor nije jasan.) – Da. 

Da li bi mogla proraditi? – Da. – Da. – Da.

Postoji li još megalita kao on unutar piramide? – Da. – Da. – Da.

Čekaju li istu osobu? – Da. – Da. – Da.

Je li ljudskom rodu potrebno da se piramida ponovi upali? – Da. – Da. – Da.

Hoće li to izazvati katastrofu?- Da. – Da. – Da.

Katastrofa je, dakle, potrebna? – Da. – Da. – Da.

Je li to krštenje „ognjem i duhom“ o kojem govori Biblija? – Da. – Da. – Da.

Da li je potop bio prethodno krštenje vodom? – Da. – Da. – Da.

Kad je piramida radila, da li je zemlja bila na istom mjestu? – Ne. – Ne. – Ne.

Je li ona napravljena prije potopa? – Da. – Da. – Da. 

Da li su je ugasili prije potopa? – Da. – Da. – Da.

Da li se unutar piramide nalazi dvorana? – Da – Da. – Da.

Da je još uvijek fizički daleko? – Da. – Da. – Ne.

Da li je ta dvorana prazna? – Ne. – Ne. – Ne.

Jesu li tamo pohranjene neke mašine? – Da. – Da. – Da.

Jesu li tuneli namjerno zatrpani? – (Odgovor nije jasan.) – (Odgovor nije jasan.) – Da.

Je li netko napravio zidove i čekao potop? – Da. – Da. – Da.

Je li, dakle, potop ispunio tunele? – Da. – Da. – Da.

Je li neka svrha suhozida da služe kao znakovi? – Da. – Da. – Da.

Je li kamen suhozida prirodan materijal? – (Odgovor nije jasan.) – (Odgovor nije jasan.) – Ne.

Je li to poboljšani, obrađeni prirodni materijal? – Da. – Da – Da.

Da li se poneki kamen raspadne kad se iznese zbog promjene vlažnosti? – Ne – Ne. – Ne.

Da li se neki kamen raspadne van tunela zbog promjene energetskog polja? - Da. – Da. – Da.

 

 

Zadnje ažuriranje nedjelja, 25 septembar 2011 06:41
Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved