Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation

English Bosnian Serbian Croatian German Arabic French French Swedish Italian Finnish UK Site

A+ A A-

FELJTON: TAJNE BOSANSKIH PIRAMIDA

Ocijenite članak
(1 ocjena)

Ni Keopsova im nije ravna

Nauka će, naravno, jasno reći da li je to čudo prirode ili djelo ljudske ruke, ali obični čovek ipak vjeruje samo onome što vidi, a ima šta da se vidi...

Ni ljepšeg i pitomijeg mjesta ni čudnijeg i nepriličnijeg imena. Zovu ga Visoko, a ono ne može biti niže sem da potone u Fojnicu i Bosnu i otplovi Savom i Dunavom u Crno more. Ime dobilo po negdašnjoj tvrđavi na brdu Visočica, koje se kao kakva kiklopska stražarnica uzdiže iznad varoši.


Visoko se po prvi put spominje 1189. godine u Povelji Kulina bana. Bilo važno raskršće na drumovima carskim u ovom dijelu Bosne, ali je nesumnjivo da je njegova istorija i starija i burnija, da je ovo nekoć bio prestoni grad u kojem su krunisani bosanski vladari - da ovdje tek po nešto od sačuvanih starina predstavlja trag turske civilizacije a da je mnogo više onoga što su na ovim prostorima ostavili Iliri i Rimljani.


Ne tako davno Visoko je bilo sinonim kožarske industrije, ne samo na prostorima Bosne i Hercegovine i ondašnje velike Jugoslavije - do u kraj svijeta se čulo za ovdašnji kombinat i njegove proizvode. Sada na to podsjećaju samo lijepi primjerci prerađenih koža koje u prirodnom obliku nekadašnji majstori iz visočke fabrike nude u improvizovanim trgovinama pored prilaznih puteva ka Visokom.


Prije tri godine ime Visokog se, međutim, ponovo vinulo u visine. Stara slava visočkih kožara je za tren pala u zasjenak senzacionalnog otkrića da se u ovoj pitomoj, zelenoj dolini navodno nalaze drevne piramide naspram kojih i one u dolini Nila predstavljaju dječju igru. Od tada traje žestoka polemika u kojoj jedni, opčinjeni dokazivanjem da se ovdje kriju nepobitni tragovi postojanja neke civilizacije od prije tridesetak milenijuma - da je ovo bila neka dolina faraona, mnogo starija od one na obalama Nila, a drugi, pozivajući se na struku i nauku, da je u pitanju samo neobična prirodna pojava, da tu nije ništa tvorila ljudska ruka, odnosno da to nije nikakva dolina piramida i faraona, već velika obmana, plod mašte vještih "varaona" koji na priči o piramidama i faraonima žele da ušićare i uzmu pare naivnim i neznavenim.


A sve je počelo prije tri godine kada se Samir Osmanagić, Sarajlija, rodom iz Zenice, kojeg je krvava ratna bura u posljednjoj deceniji dvadesetog vijeka izbacila na drugu obalu Atlantika (skrasio se u Hjustonu), ponovo obreo na Miljacki. Tu se na sajmu knjiga sreo sa Senadom Hodovićem, direktorom zavičajnog muzeja u Visokom. Kad je Hodović čuo da se Osmanagić (inače sin Muriza Osmanagića, prvog doktora rudarstva u bivšoj Jugoslaviji), iako po struci ekonomista i politikolog, posvetio tajnama svetskih piramida, da o tome sprema i doktorat, rekao mu:
- Ma, hajde bolan, šta se lomataš po svijetu, što ne dođeš kod nas u Visoko pa da vidiš šta su piramide...
Znatiželjnom istraživaču je to bilo dovoljno da se ubrzo potom nađe na brdu Visočica iznad Visokog. Tu mu je najprije zastao dah kad je na suprotnoj, jugoistočnoj strani ugledao brdo Plješevicu, skladnih linija i pravilnih trouglastih padina koje se na vrhu stapaju u jednu tačku, a tek potom je shvatio da stoji na drugoj još gorostasnijoj "piramidi" kojoj ni gromovito čuvena Keopsova nije ni do pasa. Brdo Visočica je od tada prozvano Piramidom sunca, nešto niže uzvišenje Plješevica Piramidom mjeseca, a treće koje je narod do sada zvao Krstac prekršteno je u Piramidu zmaja.


Već prve, vizuelne analize i posmatranja i snimanja iz vazduha pokazali su određene, neobične simetrije - da su ta tri piramidolika brda raspoređena tako da predstavljaju pravilni ravnokraki trougao čiji svaki krak ima oko 2.200 metara. Najvisočija je Piramida sunca (oko 220 metara(, Piramida mjeseca je četrdesetak metara niža, a Piramida zmaja najniža - oko 150 metara.
A kad su ubrzo počela i prva otkopavanja i ukazale se naslage neobičnih stena, složenih tako da bi i najvičniji zidar pozavideo, krenula je lavina priče, ali i sasvim konkretni istraživački poduhvati. Početni kapital je uložio sam Osmanagić a onda je formirana i posebna Fondacija "Arheološki park: bosanska Piramida sunca" u koju se slivaju sredstva donatora i dobrotvora, onih koji žele da se "bosansko čudo" istraži kao mogući arheološki fenomen, ali i valorizuje kao velika turistička atrakcija.
- Kao mještatin, ja sam uvjeren da je ovo čudo koje će vječno trajati i sve više privlačiti ljude iz bijela svijeta da dolaze i vide - kaže Goran Čakić, koordinator istraživačkog tima u Fondaciji, mašinski inžinjer koji je, kako veli, zamrzio svoju struku zbog svega što se poslednjih deceniju-dvije događalo na ovom prostoru, zbog propasti ekonomskog sistema, i posvetio se ovom, najblaže rečeno, neobičnom poslu.
- Naravno da je veoma važno šta će o svemu reći struka i nauka - a ja sam uvjeren da će nauka u konačnom ipak morati da prizna da je ovo djelo ljudske ruke i uma - ali obični čovjek ne vjeruje nikome dok se sam ne uvjeri, dok lično ne vidi i ne opipa ovo kamenje i ne priocijeni da li ga je priroda zaista tako mogla složiti i ozidati ili su to, ipak učinili neki istorijskoj i arheološkoj nauci do sada nepoznati neimari.

Stare 12.000 godina

Pobornici tvrdnji da bosanske piramide nijesu djelo prirode već čovjekove ruke, izračunali su i njihovu približnu starost na osnovu debljine sloja humusa koji ih prekriva. Ako je za stvaranje sloja humusa od jednog santimetra debljine potrebno dvesta pedeset godina, po toj matematici se dolazi do zaključka da bi bosanske piramide mogle biti stare barem dvanaest milenijuma.

Naučni skup

Goran Čakić kaže da se za idući mjesec u Visokom priprema jedan veliki međunarodni skup stručnjaka iz ove oblasti koji bi trebalo da naučne odgovore i odgonetne zagonetku bosanskih piramida. On posebno ističe zainteresovanost nekoliko egipatskih i američkih stručnjaka za piramide.

Piramida ljubavi

Na brdu Krstac prozvanom piramidom zmaja još nijesu preduzimani nikakvi konkretni radovi, a ovih dana se u Visokom govorka da bi na tom prostoru mogla biti još jedna piramida, da se u utrobi jednog bezimenog brda u tom krugu takođe krije tvorevina ljudske ruke. Ukoliko se to pokaže tačnim zvaće je, kažu, Piramida ljubavi.

Ovdje i kompas ponekad poludi

 Bilo da je to djelo prirode, kako tvrde stručnjaci, bilo da je plod mašte, nesumnjivo je zanimljivo i izazovno da se vidi
U priču o bosanskim piramidama od prije godinu dana je uvrštena i Gornja Vratnica, maleno, egzotično mjestance u jednoj od lijepih zelenih dolina u široj okolini, na oko pet kilometara od Visokog. Oni koji vjeruju u ovu priču i smatraju da sve ovo nije bajka sada dokazuju da je ova istočna kapija Visokog, ustvari, centralno mjesto doline piramida - da se ovdje nalazi grobnica njenih graditelja!


Sva pažnja je sada usredsređena na travnatu kupastu, pravilno zaobljenu glavicu koja se poput džinovskog stoga sijena diže iznad Vratnice. To uzvišenje do skoro je izazivalo neko strahopoštovanje i od njega su, kažu, zazirali kosci i čobani a posebno zadocnjeli putnici koje bi tu negdje na drumu noć zatekla.


Zovu ga Toprakalija, a ime je izgleda dobilo po nekom glasovitom turskom junaku pred kojim je, kud god je hodio, gdje god bi se pojavio, najprije stizala slava i strahopoštovanje. Našli su se, ipak, oni koji su mu poradili o glavi - poginuo je tu negdje u boju za Vratnicu. Iako je u dolini podno uzvišenja Toprakalija staro tursko groblje, glasoviti junak nije u njemu sahranjen već na samom uzvišenju - posebnom junaku i posebno mesto za vječno počivalo. Na njegovom gotovo tri metra dugom grobu nema uobičajenih turskih nišana već dva klasična mramora po kojima se nikako ne bi moglo zaključiti da je tu sahranjen Musliman.


- Nakon prvih provjera i ovdje smo prije tačno godinu dana započeli otkopavanja, doduše samo na jednom dijelu na kojem su to dozvolili vlasnici imanja - kazuje Admir Tatar, mladi profesor odbrane i bezbjednosti, koji rukovodi radovima i sav se predao ovom poslu.


- Sve se radi na čisto dobrovoljnoj osnovi. Počeli smo sa djecom, a poslije su nam pristupili i njihovi roditelji i nakon mjesec dana rada ukazali su se zaista frapantni rezultati pred kojima niko ne može ostati ravnodušan.
Ovdje su otkriveni slojevi ogromnih, pravilnih i potpuno pravilno i simetrično složenih ploča, horizontalno položenih i za oko pet stepeni nagnutih prema unutrašnjosti brda. I ovdje je riječ o sitnozrnastom pješčaru, velikim blokovima jednake debljine i istovjetne valovite ornamentike na gornjoj površini, sa fugama jednake širine i uglavnom neispunjenim nikakvim vezivnim meterijalom (najveći dosad otkopani blok je, kako je izračunato, težak više od dvadeset i tri tone):
- Blokovi su slagani po jednoj utvrđenoj šemi i simetriji - objašnjava Admir Tatar.
- Na šezdesetak santimetara debele ploče ide sloj gline debeo četrdesetak santimetara, potom sloj pijeska iste debljine. Na to dođe sloj betona slične debljine pa opet istim redom. Georadarskim snimanjima koja su izvršili njemački stručnjaci iz Frankfurta došlo se do podataka da u unutrašnjosti brda postoje određene prostorije i hodnici pa se na osnovu toga pretpostavlja da bi ovo mogla biti grobnica graditelja piramida. Sve to je uglavnom potvrđeno i geološkim bušenjem. Sonda je doprla do sedamdesetog metra u utrobu brda visokog, inače, osamdeset i četiri metra. Na dubini od pedeset četiri metra smo naišli na sloj betona debeo oko četiri metra, potom na šupljinu od oko dva metra pa opet na sloj betona. Zanimljivo je da je sonda naišla u jednom trenutku i na vodu koja je u prvi mah šiknula na vrh brda ali je onda ipak nestala kad je popustio unutrašnji pritisak koji je izbacio.
Admir Tatar tvrdi da su na Toprakaliju dolazili i brojni drugi stručnjaci iz inostranstva i da su bili zadivljeni onim što je tu do sada otkriveno. Posebno su bila zanimljiva zapažanja Britanca dr Haria Olfilda, koji je izvršio snimanja specijalnom kamerom i utvrdio da u brdu postoji takozvani energetski vrtlog te da to što na njemu ranije nego igde uokolo okopni snijeg nije ništa čudno:
- To bi moglo biti i objašnjenje jedne doista nesvakidašnje pojave na ovom uzvišenju: ovdje ponekd i kompas poludi! Inače, pojedini botaničari su već utvrdili da ovdje rastu i neke neobične trave kojih nema nigde drugde sem na padinama brda Visočica, Krstac i Plješevica, odnosno na piramidama sunca, zmaja i mjeseca - kaže Admir Tatar.


Odlazeći iz Visokog, u najmanju ruku zbunjen svim onim što sam vidio i čuo o bosanskim piramidama, pomalo i zadivljen upornošću onih koji dokazuju da sve to nije slučajnost, prisjetio sam se jedne misli znamenitog hodoljuba i putopisca Zuka Džumhura. Putujući u nekoj prilici kroz kanjon Morače, on je zapisao da bi bio "smrtni grijeh proći kroz Crnu Goru, a ne prošetati ovom njenom najdužom i najljepšom ulicom...veličanstvenom avenijom, sazdanom u jednom dugom trenutku pijanstva i mahnitanja srdite prirode..."I ono što se može vidjeti u dolini Bosne, u okolini Visokog, zanimljivo je i za divljenje, svejedno da li je plod mašte ili nehog dugog pijanog mahnitanja prirode.

Ne može bez politike

Ni ova bosanska priča, naravno, nije mogla proći bez političkih, vjerskih i drugih nadgornjavanja i pokušaja da se dokaže nešto što nema veze ni sa jednom egzaktnom naukom iz ove oblasti. O tome, pored ostalog, govori i jedno pismo Samira Osmanagića Sulejmanu Tihiću u kojim ga obavještava da "antropološka genetika potvrđuje kontinuirano prisustvo ljudskih zajednica na području BiH u periodu od 27.000 godina, što nas čini, pored Baska, najstarijim u Evropi". Slijedi zaključak da "kulturu nijesu donijeli u Bosnu narodi srednje i sjeverne Evrope, već obrnuto" i tvrdnja da na prostoru BiH ima 60 odsto potomaka Prailira, 30 odsto potomaka došljaka iz Ukrajine i 10 odsto došljaka sa Bliskog i Srednjeg istoka.
- "Najveća greška leži u mišljenju da arheologija može dati odgovore na pitanja etnogeneze" - veli nasuprot tome profesor arheologije iz Ljubljane i sekretar Evropske asocijacije arehologa dr Predrag Novaković u intervjuu sarajevskom magazinu "Dani", negirajući "brojne autohtonističke teorije, koje bi nenaučnim metodima željele dokazati kontinuirano prisustvo određenog balkanskog naroda od praistorije".

Za i protiv

Među onima koji čvrsto vjeruje da su visočke piramide djelo ljudske ruke je i poglavar Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić, koji veli da "dokazi o postojanju kamenih građevina u Visokom nijesu više stvar vjere jednog čovjeka već pitanje iskrenosti i priznavanja činjenica." Sulejman Tihić je čak zatražio zaštitu za bosanske piramide od Uneskoa, dok je Haris Silajdžić svojevremeno zapazio da je to "dobro za biznisĆ i snažno podržao Osmanagića.
Na drugoj strani, pak, brojni stručnjaci iz ove oblasti sumnjičavo vrte glavom ili energično negiraju da je to čovjekovo djelo. Pored ostalih i profesor Rudarsko-geološkog fakuletata u Tuzli dr Sejfudin Vrabac, koji je kategoričan da je to "prirodna geološka tvorevina."

Nepoznato pismo na kamenju


Radovi na brdu Visočica iznad Visokog, od prije tri godine prozvanom Piramida sunca, već dvije godine su obustavljeni jer su nadležni procijenili da bi se prekopavanjem piramidolikih, šumovitih padina dugih po 365 metara, mogao ugroziti nesporni arheološki lokalitet na kruni brda - ostaci srednjevjekovne tvrđave Visoki, moćnog uporišta kralja Tvrtka, koja se u dokumentima spominje polovinom četrnaestog vijeka, a vjerovatno je i znatno starije.
Prije toga na više mjesta su izvršena određena otkopavanja i provjere koje su pokazale veoma zanimljive detalje. Najinteresantnije su svakako stijene otkrivene na istočnoj okomitoj padini brda do kojih se sa kolskog puta stiže uz oko četiri stotine primitivnih stepenika. Tu se u borovoj šumi ukazuju neobične stijene, ogromne, dosta pravilno, pod uglom od oko šezdeset stepeni, uz padinu poređane ploče. Moj mladi vodič Muhamed Delić, jedan od trojice koje Fondacija arheološki park bosanska Piramida sunca ima u ovom trenutku, veli da je to neka vrsta okamenjenog betona, u svakom slučaju rijetkog kamena kojeg nema nigdje uokolo sem na ostalim piramidama i lokalitetima za koje se smatra da nijesu djelo prirode.


Kad je vlast zabranila radove na Visočici pažnja je usredsređena na brdo Plješevica na kojem se i sada radi, i na kojem su već napravljena najobimnija istraživanja i otkopavanja. Sem na više mjesta otkrivenih simetričnih naslaga kamena, zidova sitnozrnastog pješčara i kaldrma na kojima i savremeni keramičari imaju šta naučiti, ovdje su vršena georadarska snimanja, bušena i istraživana utroba brda. Sve, kako tvrde, ukazuje da na brdu postoje pravilne, u koncentričnim krugovima složene stijene i unutrašnji otvori i odaje koji, pored ostalog, kriju i zrače neku moćnu energiju, dotle da na ovim visovima i snijeg prije okopni nego dolje u dolini, u podnožju brda.
Naporedo sa radovima na brdu Plješevica iliti Piramidi meseca, intenzivno se radi i na istraživanju sistema podzemnih prolaza i tunela za koje se takođe vjeruje da imaju neke veze sa piramidama, da ni tu priroda nije umiješala prste, ali ni da su to ostaci nekakvih drevnih rudokopa jer nema ni traga od bilo kakve rude.
Za sada se radi na dva lokaliteta - u krugu bivšeg Kožarsko-tekstilnog kombinata, gdje još nema pristupa bez posebnih propusnica, i na poznatom visočkom izletištu Ravne:
- I po onome što je do sada otkriveno i po onome što je ovdje sačuvano kao predanje, vjeruje se da se u ovoj dolini krije čitava mreža podzemnih puteva koji povezuju piramide - kaže Muhamed Delić. - U tom pogledu su naročito indikativni tuneli na brdu Ravne na oko dva kilometra prave linije zapadno od Piramide sunca ka kojoj su svi prolazi i usmjereni... Posjetioce i znatiželjnike, koji vazdan vrve ako je vrijeme lijepo, pred ulazom sačekuje stražar Edo, jedan od onih koji danonoćno čuvaju i bdiju nad ovim gradilištem. Svima najprije dijeli žute i crvene plastične kacige, potom pali moćni agregat i pred grupom kreće uskim, osvijetljenim, rudarski podgrađenim i obezbijeđenim hodnicima u kojima se gdjegdje ni oni osrednjeg rasta ne mogu normalno ispraviti, a da glavom ne dotaknu tavanicu.


Do sada je kroz poroznu, pjeskovitu podlogu raščišćeno i podgrađeno oko dvjesta pedeset metara, što glavnog, što bočnih tunela. Sem dosta rijetkih, uobičajenih pećinskih ukrasa, pažnju naročito privlači neobično krupno kamenje na čijim se glatkim kao brušenim površinama primjećuju neki čudni tragovi i znaci nalik na neko, nauci do sada, nepoznato pismo. Niko do sada nije uspio da rastumači njihovo značenje ali je nesumnjivo da su veoma stari i da se ne mogu upoređivati sa drugim sličnim pećinskim porukama i crtežima.
U glavnom tunelu ima nekoliko pravilno i na jednakom rastajanju raspoređenih raskrsnica na kojima se pod uglom od devedeset stepeni desno i lijevo granaju manji tuneli i otvori za ventilaciju, što vodiči tumače kao nepobitan dokaz da sve ovo nije igra prirode nego djelo ljudske ruke i potrebe.
- Slični su i tuneli u krugu KTK, ali oni još nijesu potpuno spremni i dostupni za posjete - veli Muhamed Delić, koji objašnjava da je u tim tunelima nekada bilo skladište hemikalija za štavljenje i preradu kože, a da to, ustvari, predstavlja prolaze kojima se stizalo do utrobe Piramide mjeseca, odnosno do podnožja brda Plješevica.

Dobrovoljci

Goran Čakić tvrdi da su ovdje do sada najviše posla završili dobrovoljci i entuzijasti, oni koji vole Visoko i žele da od ovoga naprave trajnu atrakciju. Oni koji primaju platu takođe zavise od dobrotvora i od onoga što se kao donacija slije u kasu Fondacije, a najveći donator do sada je nesumnjivo Samir Osmanagić.

Posao cvjeta

I dok se stručnjaci, ali i dokoni namjernici preganjaju oko visočkih piramida, oni vještiji su prionuli na posao i na vrijeme shvatili da se tu može ubrati para. To je posebno vidljivo u podnožju brda Plješevica, odnosno Piramide mjeseca gdje je postavljeno već nekoliko ugostiteljskih i drugih prodajnih objekata za suvenire i drugo što može privući pažnju sve brojnijih turista i namjernika. Dževad Fejzić, tako, na svom imanju u podnožju brda poziva na predah u hladovini guste šume, a kad nema gostiju u blizini i sam otkopava jedan mozaik stijena i pokazuje ga radoznalima. One, pak, koji se pješke popenju na brdu, na lijepoj zaravni dočekuje Senad Begovac koji, sem što je dopustio da mu se imanje prekopava i što i sam u tome učestvuje, hladi piće za umorne posjetioce, a gdjekad i jagnje na ražnju okrene... 

Piše: Budo Simonović

Copyright © Fondacija “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca, Archaeological Park: Bosnian Pyramid of the Sun Foundation. All rights reserved