Polovinom decembra 2014. pisao mi je Mate Puljak. ‘Cijenjeni gosp. Osmanagić, samostalni sam istraživač prapovijesnih i antičkih relacija na području Dalmacije, dugi niz godina privatni suradnik muzeja, Konzervatorskog zavoda i Ureda za zaštitu spomenika kulture.
Inače sam “meštar” za Imotsku krajinu što se tiče povijesti. Naravno, borim se za alternativnu jer je ova koju su nam prodali lažna, površna i naivna. Područje imotskih općina je iznimno bogato nalazima, postoji kontinuitet JEDNOG naroda, imamo i ciklope, stećke, tunele, rudnike…sva moja istraživanja idu u prilog tome da je na ovom prostoru stajao Delmion. Imam doista najstarije i najsloženije narodne predaje koje otkrivaju sami iskon, vedske slike, kataklizmu itd. Vas bih pozvao da dođete u Krajinu kako bih vam ukazao na ukopani megalitni zid o kojem sam izvjestio struku no to nije prošlo dobro. U neposrednoj blizini su ostaci bazilike iz 6. st. pa da “poganska” priča ne bi zasjenila kršćansku, struka šuti, taji i naravno meni osobno umanjuje značaj samog lokaliteta. Uz lokal je toponim Rudnik, a tek da čujete predaje. Na području Imotskog imamo tri bitne gradine sa ciklopima, stotinjak lokacija sa stećcima, našao sam čak i megalitne bunare. Sve su to građevine u čije fuge ne možeš utirat čačkalicu. Sve ovo što je iznjedrilo kamion podataka u 10 godina arheoloških istraživanja, ljubav prema arheologiji još od osme godine kada sam kupio keramiku po vrhuncima oko sela i sve što namjeravam još učiniti RADIM ISKLJUČIVO ZBOG NEČEG ŠTO NOSIM U SEBI A TO JE ILIRSKA KRV. Moj motiv je Ilirija, borba za zemlju svjetla, svetu zemlju u svakom smislu. Ispravljanje povijesnih laži i vraćanje iskonu…’
***
Moje posjete Imotskoj krajini prije toga, a posebno druženje s dragim prijateljem Domagojom Nikolićem, su me davno uvjerile da je ovo jedan od ključnih regiona juga Europe za čitanje daleke prošlosti i dešifriranje impresivnih građevinskih uzleta .
Moj susret s Matom desio se početkom četvrtog mjeseca, 2. aprila 2015. Odvojili smo vrijeme za obilazak sedam lokacija.
