Piše: dr. Semir Osmanagić
31. januar 2016.
U Sloveniji se nalazi istraženih 11.000 pećina. Nesumnjivo najpoznatija, ali i najveća od svih, jeste Postojnska jama. Dužina joj je dvadesetak kilometara, a od toga je pet kilometara otvoreno za posjetioce. Voda je u prošlosti našla sebi put kroz porozni krečnjak stvarajući prolaze, podzemne galerije i impresivne dvorane. U tim geološkim šupljinama su se stvarali stalaktiti i stalagmiti u procesima koji traju već stotine hiljada godina.
Prosječna debljina plafona, odnosno udaljenosti do površine je oko 50 m. Temperatura u jami je konstantna i iznosi devet stepeni, a vlaga je u rangu od 95-100 posto. Ovo je najposjećenija turistička lokacija u Sloveniji sa 680.000 turista godišnje, a ujedno i najposjećenija jama na svijetu. Od otvorenih turističkih jama u svijetu, Mammoth Cave u SAD prednjači sa 640 km i pola miliona posjetilaca. Prihod Slovenaca u 2015. bio je više od 18 miliona eura, a čisti profit 3,5 miliona eura. Najviše gostiju dolazi iz Italije (15 posto), zatim Južne Koreje (11 posto) i Njemačke (devet posto), a domaćih gostiju iz Slovenije je šest posto.
Postojnska jama, zajedno s Otoškom jamom, Magdalenom, Pivkom i Crnom jamom kreira kompleks koji ima dužinu od 20.620 m. Do 2011. se smatrao najvećim Dinarskim jamskim prostorom do otkrića podzemnog sistema kod Šibenika i jame Kita Gaćešina dužine 27.383 metra.
Prva poznata istraživanja jame u Postojni datiraju iz 1213. godine, sudeći po pronađenim grafitima. Otvorena je za turiste 1818. i od tada su je posjetili vladari iz regije, od Franca Josefa do Josipa Broza. Od 1964. u upotrebi je električni voz koji turiste prebaci prvih 1,5 km do velikih prostorija odakle se nastavlja pješke.
Hladni januarski dan nije omeo stotine posjetilaca da mi se pridruži u posjeti jami već u prvom jutarnjem terminu. Grupe se raspoređuju prema raznim jezicima, ili na one koji nose slušalice sa snimljenim porukama.
Otišao sam vodiču koji će govoriti na engleskom jeziku, jer ima najmanju grupu. Odmah me prepoznaje i razgovor kreće. Ime mu je Branko i već dugo vodi grupe u Postojnskoj jami. Osjetljiv je na suptilne energije koje se nalaze u jami, ali i na bića – duhovne entitete koji obitavaju u jami. Zajednička tema nam je i rad Marka Pogačnika koji će na ljeto postaviti megalitni krug u Visokom.
Na jednom mjestu zaustavlja grupu i sa mnom odlazi do dva stalagmita koji formiraju kapiju. Kaže mi da se nakon ovog mjesta energija mijenja i da oni to mjesto zovu “ulaz u raj”.
Posebna je atrakcija čovječija ribica, koju su prvobitno zvali “zmajoliki mladić”. Bez boje i bez očiju, ova endemska vrsta privlači veliku pažnju posjetilaca. Ovo je tipična jamska vrsta koja ne izlazi vani i stoga joj čulo vida i nije razvijeno.
Branko mi govori o povišenoj radioaktivnosti u jami i potrebi da se vodiči svake godine pregledaju. Prije pet godina Rijeka Pivka je toliko nadošla da je probila sebi put kroz nekoliko dvorana odnoseći stalagmite pred sobom.
Na pojedinim mjestima visina stropova dostiže impresivnih 40 metara. Čini se da beskrajni prolazi i dvorane nemaju završetka. Pojedini stalaktiti i stalagmiti su čiste bijele boje, a odmah do njih oni s primjesama smeđe i crvene. Plafonske ledene “zavjese” i “špageti” doprinose bogatstvu ovog kompleksa. Ukupno 135 životinjskih vrsta obitava ovdje, od insekata do škorpija.
Branko ne zna da li su rađena mjerenja koncentracije negativnih iona, ali nesumjivo je da je ona visoka. Osvježavajući zrak, veliki slobodni prostori, ugodna temperatura mi prijaju.
Postojnska jama je jedan od najljepših spomenika koje je priroda sebi napravila.
Galerija
