Prvo kao novinarka Federalne novinske agencije (FENA), nakon toga kao volonterka, a zatim i kao uposlenica Fondacije i trenutno pomoćnica direktora, Sabina Osmanagić je od samog početka dio historijskog projekta koji se dvanaestu godinu uspješno realizira u Visokom. To je bio i povod za razgovor, koji je na trenutke bio prekidan, jer su turisti neprestano pristizali, a Sabina se trudila da nikome ništa ne fali i da niko ne bude zanemaren.
– Zvanična funkcija mi je pomoćnica direktora, zadužena sam za kancelariju Fondacije u Sarajevu, ali vikendom i tokom sedmice često uskočim da zamijenim nekoga, da pomognem, tako da budem i vodič, i promotor, ma osoba za sve, kao što nas je i većina u Fondaciji. – ispričala nam je Sabina.
Od samog početka je uključena u ovaj projekat, pa nam je otkrila i koliko je zadovoljna tempom radova, ali i razvoja cjelokupnog projekta.
– Arheologija je u principu spora i sve se mora raditi lagano, bez brzine i da nešto ne promakne. Turizam smo počeli razvijati kako bismo finansirali istraživanja, a interes je naravno da što više ljudi dođe ovamo. U početku o arheologiji nisam imala pojma, ali projekat mi je zvučao kao nešto što nas može spojiti, razviti zemlju, jer se sa svijetom ne možemo takmičiti u pravljenju automobila, kompjutera…ali možemo ponuditi prirodne ljepote, zdravu vodu, hranu, i to je ono što me privuklo, ta mogućnost da pozicioniramo BiH na svjetsku mapu zemalja bogatih prirodnim ljepotama i ono na čemu insistiram jeste da se okupljaju mladi ljudi, jer bez obzira na sve prepreke, mislim da možemo raditi pozitivne stvari i razvijati našu zemlju u pozitivnom smislu. – kazala nam je pomoćnica direktora Fondacije „Arheološki park: Bosanska piramida Sunca“, Sabina Osmanagić.
Pored brojnih otkrića, hiljada turista koji su prošli kroz Visoko, najnovije „otkriće“ za goste, ali i Visočane je Arheološko-turistički park „Ravne 2“, koji su supružnici Osmanagić poklonili Fondaciji na upravljanje u narednih stotinu godina, što je rijedak potez čak i u svijetu.
– Sve ovo što radimo nema veze sa zarađivanjem novca, dizanjem spomenika nekome, stvar je da ljudima treba pozitive, svjetskih lokaliteta, dati im mogućnost da uživaju u istim stvarima u kojima uživaju ljudi širom svijeta. Ovakvih parkova ima širom svijeta, a nama je posebno drago kada u parku vidimo Visočane. Sretni smo da ljudi dolaze, da uživaju, sjede u parku, meditiraju, čitaju knjige, djeca se igraju, svi se zbližavaju s prirodom i to je ono glavno u svemu i to je ono što nas čini sretnima, da okupljamo ljude, da imaju sadržaje, da mogu nešto i naučiti. Uložili smo mnogo, a i dalje ćemo ulagati, pa i kad ne bude nas to će biti neka vrsta zadužbine, nešto što će ostati budućim naraštajima. – istaknula je na kraju Sabina Osmanagić.
