Piše: dr. Semir Osmanagić
Tel Arad, Izrael, april 2016.
Istok izraelske kamene pustinje Negev. Godina je 1962. Ruth Amiran i Yohanan Abaroni započinju arheološka iskopavanja sjeverno od grada Arada. Vještačko uzvišenje Tel Arad postaje poprištem istraživanja koje će u narednih nekoliko decenija na površinu izbaciti šest kulturnih slojeva.
Rijetki kišni dani prije pet hiljada godina nisu zatekli stanovnike Arada nespremnim. Kamene ulice, kanali i usjeci odvodili su vodu ka prirodnoj uvali u dnu grada gdje su postavili megalitni rezervoar u kome se skupljala voda. Veliki blokovi formirali su savršen krug, dubok 16 metara. Kišnica sa čitavog uzvišenja sistematski se odvodila ka kamenom rezervoaru.
Perfektno uklopljeni blokovi jedan do drugog, bez propusta između njihovih ivica, te lijepo obrađeno lice blokova bili su garancija da će pitka voda tu biti sačuvana za sve potrebe grada.
I upravo je taj izvanredni građevinski zahvat prije pet hiljada godina bio razlog što je grad bio naseljen hiljade godina u kontinuitetu. Moćne zidine su štitile grad, hramove, palače, rezidencijalne oblasti. Deset hektara zemlje se navodnjavalo iz vodenog rezervoara.
Kada je King Arada prije gotovo četiri hiljade godina ćuo da Izraelićani dolaze prema “obećanoj zemlji”, stao im je na put i borio se protiv njihovoj prolaza, bilježi Stari zavjet. Kraljeve Arada pominju na svojim listama zapisi iz doba Kanaanita. Kasnije su potomci Mojsijevog punca, pleme Kenita, živjeli u Aradu. Hiljadu kilometara dalje, u egipatskom Karnaku, otkriven je natpis iz doba faraona Šišaka (925. B.C.E.) koji govori da je Arad bio u sklopu faraonskog kraljevstva. Slijedila su Judeanska plemena, Perzijanci, Jevreji, Aramejci, Grci, Nabateanci, Rimljani i, na koncu, Arapi. Nakon VIII stoljeća, Arad je uništen i prekrio ga je pustinjski pijesak sve do 1960-ih.
Vodeni rezervoar, ili “vodena citadela” kako je arheolozi nazivaju, bio je uvijek sinonim za ovaj grad. Veliki građevinski zahvat, impresivni kameni zidovi nepoznatih graditelja, poslužili su kao razlog da mnogi narodi poslije, na nižem civilizacijskom nivou, ostaju u ovom gradu.
Galerija
