Autor: Mate Puljak
“Odlučih na vaša vrata, ni gord ni ponizan, nasmiješen noseći sitne darove. Ali vam se svjetlucanje mojih zjenica učini lažnim. Zalupiste vratima, udariste teške katance, jeknuše zvekiri. Ostajem u čami, kost i koža, za kruhom ne posežem, vodu ne diram. Puštam da me osiplje prašina i pauci sapinju u mreže pune rose, jer ja vas znam: nećete sebi odoljeti. Doći će na vas samoća, razvalit ćete daske crvotočne i katance u rđu obrasle, sakupiti nježno prah moj u zlatnu kutijicu te učiti njime djecu ljubavi, bolje nego ičim, bolje nego ikada.”
(Pijesku već oplakanom, Tito Bilopavlović)
UVOD
U stara vremena na Studencima se prepričavala legenda o velikom zidu kojega su sagradili “oni koji su bili prije starog naroda” , “tihi ljudi veliki’ radnički’ ruku”, “kopači kanjona”, “ljudine”… Mnogi su ga tražili ali bez uspjeha. Je li konačno pronađen?
