Kraj decembra 2025. i početak januara 2026. donio je prohladne zimske dane. Nakon tri snijega u novembra 2025. došle su temperature od minus deset stepeni Celzijusa, što je sasvim očekivano za ovo doba godine.
S druge strane, posljednje dvije decenije privatni američki mediji, a za njima i svi ostali globalni novinarski osvrti, govore o ‘globalnom zatopljavanju’, a generalni sekretar Ujedinjenih nacija o ‘globalnom ključanju’. Krivnju svaljuju na ‘čovječanstvo’ te na prve dvije industrijske i treću tehnološku revoluciju. Govore o zabrinjavajućem rasu ugljičnog dioksida u atmosferi.
Ne tako davno, prije nepune dvije decenije bivši američki potpredsjednik Al Gore dobio je Nobelovu nagradu za širenje svijesti o globalnom zatopljavanju i tvrdnjama da će do 2012. svijet postati globalna pustinja, a američki ministar John Kerry da ‘će process globalnog zatopljavanja postati nepovratan nakon 2014. godine’. Njihove se prognoze nisu ostvarile. Ipak, vlade Zapadnih zemalja uvele su brojne restrikcije ljudima. Primjera radi, u Velikoj Britaniji na snazi je propis da većina građana može samo dva puta godišnje napuštati Veliku Britaniju avionom kako bi spriječila povećanje CO2. Nove restrikcije i zabrane se mogu očekivati uskoro.
Činjenica je da promjene temperatura postoje. Ljeta jesu toplija nego prije 50 ili 100 godina, a zime su, u našim krajevima, blaže. Nema više onih snijegova koji bi ostajali po mjesec dana.
Ali, Planeta je živi organizam. Kao što je i predvidio naš genijalni naučnik Milutin Milanković (žestoko osporavan u svojoj sredini – Kraljevini Jugoslaviji ali prihvaćen od čitavog naučnog svijeta), Planeta ima svoje cikluse i smjene hladnih i toplih perioda. Ledena doba traju duže, a topli periodi po 8.000-12.000 gdoina. Smjeni ovih perioda prethode ekstremne temperature.
Upravo je to ono što imamo danas. Blizu ekvatora (zemlje Srednjeg i Bliskog istoka, na primjer) imaju rekordno visoke temperature (Kuvajt ili Saudijska Arabija po 55-60 stepeni). S druge strane, rekordno niske temperature su zabilježene u zadnjih par godina u Moskvi, Helsinkiju i Varšavi. Za razliku od katastofičnih najava politikanata u nauci, nivo leda nije smanjen na Antarktiku već je zabilježena najveća pokrivenost ledom u zimu 2024-2025. otkada se provide mjerenja. Nažalost, ove informacije ne nalaze svoj put do neobjektivnih medija u rukama elita i njihovih poslušnika na regionalnim i lokalnim nivoima.
Udio ugljičnog dioksida u posljednjih 150 godina, sa svim razvojem industrije na šest kontinenata, porastao je sa skromnih 0.03% na 0,04%. Razloga za paniku nema, ali ima razloga za objektivno posmatranje trendova.
Niske zimske temperature u parku ‘Ravne 2’ koje su izazvale da se voda u dva potoka zaledi kompletnom dužinom je znak normalnosti. To nam treba više nego ikada ranije.






