„Jeste li ikada vidjeli taj pogled – taj stakleni, prazan, zombi-pogled vašeg djeteta nakon samo sat vremena pred ekranom? Zovete ih, ali vas ne čuju. Uzmete im uređaj, a reakcija je eksplozivna, nasilna, kao da ste ovisniku oduzeli drogu.
To nije umor. To nije faza. Ono u čemu se nalaze stručnjaci su počeli nazivati zastrašujućim imenom: brain rot – truljenje mozga.
I ne, ovo nije pretjerivanje „starih ljudi“ koji ne razumiju tehnologiju. Ovo je mjerljiva biološka promjena u strukturi mozga naše djece.
Danas ćemo razotkriti mašineriju koja uništava pažnju cijele generacije i pokušati odgovoriti na pitanje: je li mentalni kolaps postao neizbježan – i zašto, ako ne reagiramo sada, možda ovu bitku gubimo zauvijek.
Budimo brutalno iskreni. Nije problem u tome da su današnja djeca manje inteligentna ili ljenija nego mi. Problem je u tome što su bačena u ring protiv protivnika kojeg ne mogu pobijediti.
S jedne strane je dječji mozak koji se tek razvija. S druge strane – najjača superračunala na svijetu, milijarde dolara budžeta i vojska najboljih bihevioralnih psihologa iz Silicijske doline.
Znate li što je zajedničko Steveu Jobsu i Billu Gatesu? Obojica su svojoj djeci strogo ograničavali tehnologiju. Bill Gates djeci nije dao mobitel prije 14. godine. Steve Jobs u kući nije imao iPad ni iPhone.
Zašto?
Jer su znali ono što mi tek sada otkrivamo.
Oni nisu dizajnirali alate.
Oni su dizajnirali zamke.
A vaše dijete tu bitku gubi – svaki dan.“
Tužan sam kad vidim da je ovaj podcast pogledalo svega sedamdesetak znatiželjnih roditelja, ili još vjerojatnije – baka i djedova. Svoju dugogodišnju „Don Kihotovsku borbu s vjetrenjačama“ želim nadopuniti dijelom teksta iz knjige Jonathana Haidta „Anksiozna generacija“.
Zaključak knjige „Povratak djetinjstva na (majku) Zemlju“:
„Započeo sam ovu knjigu maštovitom pričom o poduzetniku koji odvodi djecu sa Zemlje da odrastaju na Marsu, bez privole roditelja. Ne možemo ni zamisliti da bismo dopustili tako nešto. No, na neki način, upravo se to dogodilo. Naša djeca možda nisu na Marsu, ali nisu ni potpuno prisutna s nama. Ljudi su evoluirali na Zemlji. Djetinjstvo je evoluiralo za tjelesnu igru i istraživanje. Djeci najbolje ide kada su ukorijenjena u zajednice stvarnog svijeta, a ne u bestjelesne virtualne mreže. Odrastanje u virtualnom svijetu potiče anksioznost, anomalije i usamljenost. Veliko ‘premrežavanje djetinjstva’ – prijelaz s djetinjstva temeljenog na igri na djetinjstvo temeljeno na telefonu – pokazalo se kao katastrofalan neuspjeh.
Vrijeme je da stanemo na kraj tom eksperimentu.
Vratimo djecu kući.
Četiri ključne reforme:
1. Nema pametnih telefona prije srednje škole.
2. Nema društvenih mreža prije 16. godine.
3. Nema telefona u školama.
4. Djeci treba omogućiti više nenadzirane igre i stvarne neovisnosti.
Ove četiri reforme nisu teške za primjenu – ako se dovoljno nas odluči djelovati istodobno.
Gotovo ništa ne koštaju. Djelovat će čak i bez pomoći zakonodavca.
Ako većina roditelja i škola u jednoj zajednici primijeni sve četiri reforme, vjerujem da će se već unutar dvije godine vidjeti značajno poboljšanje mentalnog zdravlja adolescenata.
S obzirom na to da će umjetna inteligencija i prostorno računarstvo (poput Appleovih Vision Pro naočala) virtualni svijet učiniti još privlačnijim i ovisnijim – vrijeme za reakciju je sada.“
P.S.
Sjetimo se kako je jedan od najisturenijih globalista izjavio: „Pustit ćemo stare da umru. Mladi su ionako već naši – samo toga još nisu svjesni.“
Razmislite.
Odgovorite.
Komentirajte.
Nazovite: 091 793 2353
Daniel Kopri
U prilogu:
– Marija Selak Raspudić o digitalnoj ovisnosti: Dijete podivlja…
o https://www.youtube.com/shorts/HkKOwCWJKFc
– TELEMASTER – DIGITALNA ZAVISNOST(OVISNOST) IZNAD „KLASIČNIH“ – BOLEST MODERNOG DOBA
o https://www.youtube.com/watch?v=3bV-JI2CyU8
o https://www.youtube.com/watch?v=3bV-JI2CyU8
