Već decenijama Dr Semir Osmanagić istražuje megalitne lokacije u Engleskoj: megalitne krugove, dolmene i menhire te tumuluse. Zaključak je uvijek isti: zvanična objašnjenja o pogrebnoj funkciji ovih monumenata su pogrešna.
Britanski arheolozi i historičari nikako da se odmaknu od hipoteza da su ove lokacije služile za sahranjivanje ili, u najboljem slučaju, za religijske obrede. Takođe, davanje imena ovim arheološkim lokacijama je u funkciji zbunjivanja i odvraćanja pažnje od njihove stvarne uloge.
Naravno, nije sporno da su na mnogim mjestima lokalni stanovnici, hiljade godine kasnije, bili sahranjivani u blizini ili čak ispod ovih monumenata. Ali, to nije bila njihova originalna svrha.
Zajednica koja je bila u stanju da planira, dizajnira, obrađuje i transportuje višetonske blokove, prati astronomske pojave, locira podzemne energetske fenomene, a onda koristi energiju novostvorenog prostora u vrlo praktične svrhe, nije bila primitivno neolitsko društvo, već napredna zajednica.
Svoditi svrhu izvanrednog monumenta kao što je, danas gotovo uništeni, Coldrum Long Barrow, na funkciju groblja je besmisleno. Nekada je ovaj niz višetonskih dolmena, s megalitnim krugom dimenzija 15×31 m, i orijentacijom prema izlasku sunca tokom zimskog solsticija, bio prava škola u prirodi. Tu su se članovi zajednice učili astronomiji, kalendaru, liječenju energijom, podizanju imuniteta, razvoju duhovnih čula.
Slično je i sa King’s Men Stone Circle (‘Kameni krug kraljevih ljudi’?). Ovo izmišljeno ime je dato da bi se zamaglila svrha tri sačuvana monumenta. Naravno da nemaju nikakve veze sa srednjevjekovnim vladarima, ali itekako imaju veze sa podzemnim energijama, procesima donošenja odluka u zajednici, astronomskim pojavama na nebu.
Velika Britanija je nevjerovatno bogata megalitnim lokacijama i sramno je da nakon toliko vremena institucije i poslušni ‘stručnjaci’ ne istražuju njihovu istinitu funkciju.
Galerija
