Priča Faezh Alqahtani iz Saudijske Arabije jedna je od onih koje svjedoče o snažnom utisku koji kompleks bosanskih piramida ostavlja na posjetioce iz cijelog svijeta. Ono što je započelo kao radoznalost, s vremenom se pretvorilo u životnu odluku, duboku emocionalnu povezanost i značajne duhovne i zdravstvene promjene.
Govoreći o tome kako je prvi put saznala za ovaj lokalitet, Alqahtani ističe da je ključni trenutak bio prisustvo predavanju dr.Semira Osmanagića u Dubaiju. U to vrijeme, kako kaže, njena pažnja bila je usmjerena na poznate svjetske arheološke lokalitete, ali je ideja o piramidama u Bosni zaintersovala upravo zbog svoje neobičnosti.
“U tom periodu svi su govorili o egipatskim piramidama i njihovim misterijama, ali kada sam čula za Bosnu, nešto me posebno privuklo. Osjetila sam potrebu da dođem i lično se uvjerim u ono o čemu sam slušala. Nije to bila samo znatiželja, već i neka unutrašnja potreba da istražim nešto novo i drugačije”, prisjeća se ona.
Njen prvi dolazak u Visoko 2014. godine ostao joj je u posebnom sjećanju, ne samo zbog samog iskustva, već i zbog kontrasta u odnosu na današnje stanje lokaliteta. Kako navodi, tada je infrastruktura bila minimalna, a sam prostor znatno manje razvijen.
“Sjećam se vrlo jasno tog prvog dolaska. Tada gotovo da nije bilo ničega osim osnovnog ulaza u tunele. Nije bilo sadržaja kakve danas vidimo, niti velikog broja posjetilaca. Upravo zbog toga sam mogla osjetiti neku sirovu, autentičnu energiju tog mjesta. Danas, kada ponovo dolazim, vidim ogroman napredak – svaki put se nešto novo izgradi, proširi ili unaprijedi. To me raduje jer pokazuje da projekat živi i razvija se”, kaže Alqahtani.
Kako su godine prolazile, njene posjete Bosni postajale su sve učestalije i duže. Ono što je u početku bilo nekoliko dana boravka, pretvorilo se u sedmice, a zatim i u odluku koja je promijenila njen način života – kupovinu kuće u okolini Visokog.
“U početku sam dolazila kao turista, sa planom da ostanem kratko i vratim se svojim obavezama. Međutim, svaki put kada bih odlazila, osjećala sam potrebu da se vratim. Taj osjećaj me pratio godinama, sve dok nisam odlučila da kupim kuću ovdje. Danas provodim mnogo više vremena u Bosni nego ranije i mogu reći da sam ovdje pronašla svoj mir”, ističe.
Na pitanje šta je najviše privlači ovom mjestu, naglašava da razlozi nisu isključivo duhovni, iako oni imaju značajnu ulogu.
“Naravno da postoji ta spiritualna dimenzija koja me je u početku privukla, ali ovdje je mnogo više od toga. Priroda je izuzetno lijepa, ljudi su srdačni, a atmosfera je mirna i opuštajuća. To je kombinacija svega – energije, okruženja i unutrašnjeg osjećaja koji ne mogu u potpunosti objasniti riječima”, objašnjava.
Posebno mjesto u njenom iskustvu zauzimaju podzemni tuneli, gdje redovno provodi vrijeme u meditaciji. Prema njenim riječima, upravo tu je primijetila najizraženije promjene na sebi.
“Svaki dan odvojim najmanje pola sata, a često i cijeli sat za meditaciju u tunelima. To je postao moj ritual. Tokom tog vremena osjećam kako se potpuno smirujem, kao da se moj um i tijelo usklađuju. Primijetila sam da sam mnogo stabilnija, da nemam stres kao prije i da mnogo jasnije razumijem sebe. Taj osjećaj unutrašnjeg balansa je nešto što ranije nisam imala”, kaže ona.
Dodaje kako joj boravak u tunelima omogućava i dublje razmišljanje o sebi.
“Unutra je tišina koja nije samo fizička, već i unutrašnja. Kao da prvi put zaista čujem svoje misli bez vanjskih ometanja. Volim provoditi vrijeme sama jer tada mogu u potpunosti osjetiti taj mir i povezanost sa sobom”, naglašava.
Osim duhovnih promjena, Alqahtani tvrdi da je doživjela i značajno poboljšanje zdravstvenog stanja, što opisuje kao jedno od najvažnijih iskustava u svom životu. Prije dolaska u Bosnu, dijagnosticirana joj je kvržica u dojci, zbog čega je, kako kaže, bila suočena s ozbiljnim medicinskim odlukama.
“U Saudijskoj Arabiji sam prošla preglede i pokušala riješiti problem, ali nije bilo napretka. Ljekari su već počeli govoriti o operaciji kao sljedećem koraku. Bila sam zabrinuta i uplašena, jer takve situacije uvijek nose neizvjesnost”, prisjeća se.
Međutim, nakon boravka u tunelima i redovnih meditacija, primijetila je promjene koje nije očekivala.
“Postepeno sam počela osjećati da se nešto mijenja. Kvržica je, kako sam primijetila, postajala sve manja. Nisam odmah željela donositi zaključke, ali kada sam se vratila na kontrolni pregled, doktori su bili zatečeni. Nisu mogli objasniti šta se dogodilo i pitali su me šta sam promijenila. Za mene je to bilo nevjerovatno iskustvo”, kaže Alqahtani.
Danas ističe da se osjeća zdravo i ispunjeno, te da joj boravak u Visokom predstavlja važan dio svakodnevnog života.
„Osjećam se dobro, smireno i zahvalno. Ovo mjesto mi je donijelo mnogo – i na ličnom i na zdravstvenom planu. Zbog toga se uvijek vraćam i planiram ostati povezana s ovim prostorom i u budućnosti“, zaključuje ona.
