Stoljećima je podizan zid spoznaja, koji se pripriječio pred znanjima prastarih civilizacija te ih nepravedno učinio nedoličnim pa time i nedostupnim svijetu. Ali, ljudska mašta i intuicija ne mogu se zaustaviti u vječitoj težnji da vide preko njega, što je s druge strane tog „berlinskog zida“? Hodate li prirodom uvijek nastojite dohvatiti sedlo da biste ostali zapanjeni onostranim pogledom. Istodobno, netko reče, da smo naraštaj s najlošijim praktičnim znanjima u čitavoj ljudskoj povijesti. Stoga, bila ona prirodna i humanistička, utemeljena na motrenju dostupnog, vidljivog, opipljivog svijeta, etablirana znanost je ta koja nas priječi svojom blokadom; da bismo vidjeli preko tog bloka, nije dovoljna samo snaga mišića, prije svega, nužan je pogled, jedini i pravi smisao znanosti. Što će nam učitelji bez učenika. Učitelj mora biti nadmašen, nadskočen, nadgledan, preko zida. Jedino tako u povijesti „svega“, znanost se ostvaruje u svojoj funkciji, pa možemo kazati: kao što nema dovršene povijesti, nema ni znanosti. Tako će biti sve dok je svemira i kozmosa. To je osnovni razumljiv postulat i princip kontinuiteta.
